S tugom primih vijest da je naš omiljeni profesor Zoran
Kravar preminuo.
Bijaše to čovjek samozatajan, velike
erudicije,skroman,ponizan i velik.
Sjećam se: govorio je tiho, tečno, njegov svijet poezije
koji je obogatio svojim nemalim filozofskim znanjem bio je čaroban.
Imao je golema znanja o stihu, metrici, veliki je poznavalac
barokne književnosti, napose stiha.
Moram priznati da mi je bio izazov tih ranih osamdesetih
uronuti u njegova sjajna, nenadmašna predavanja iz teorije književnosti.
Bijaše to besplatni užitak slušanja jedne senzibilne,
profinjene i neobično produhovljene duše koja izlaže i nudi svoj bogati svijet
mašte, znanja i filozofije.
Na ispitima bijaše jednostavan i dobrohotan;tražio je i
nalazio znanje od nas studenata.
Po svom životu i stilu
neosporno moralna vertikala te čovjek koji je studiju komparatistike dao
nezaboravan pečat.
Neka spava mirno!
Njegov tužni i ponosni student,
Marija Biljak