Akademkinja Maja Bošković-Stulli

U Zagrebu je u 90-toj godini, 14. kolovoza 2012. preminula akademkinja Maja Bošković-Stulli, redovita članica Hrvatske akademije u Razredu za književnost.

Sličica iz osobitog sjećanja vodi na Tribinu za kulturu i znanost Collegium Hergešić,1.listopada,2006.kada je u Knjižnici Bogdan Ogrizović,Preradovićeva,5, gost predavač bio japanski Prof.Ichiro Ito s temom o muškom i ženskom rodu sunca i mjeseca u slavenskoj mitologiji.Izlaganju su nazočile gospodje Dr.Savka Dabčević Kučar s prijateljicom akademkinjom Majom Bošković Stulli i Profesorom Vitomirom Belajem....Bilo je dragocjeno čuti nekoliko izmijenjenih refleksija o temi, nakon izlaganja, kao i poziv japanskom profesoru da sustavnije obuhvati i hrvatsku mitologiju iz obilatih izvora narodne usmene književnosti.Počašćen susretom i pozivom, Prof.Ichiro Ito je nekoliko uzastopnih godina pripao temama vezanim za hrvatsku usmenu narodnu književnost i pitanjima kojima se temeljno istraživački bavi.

Akademkinja Maja Bošković Stulli se rodila 9. listopada 1922. godine u Osijeku. Osnovnu i srednju školu pohađala je u Zagrebu. 1945. godine upisuje se na Filozofski fakultet u Zagrebu na studij slavistike. Od 1946. do 1948. studirala je u Kazanju i Lenjingradu (SSSR), a od 1948. do 1950. u Beogradu gdje je diplomirala iste godine. Iduće godine vraća se u Zagreb i počinje raditi kao asistentica u Jadranskom institutu današnje HAZU. 1952. godine prelazi na mjesto asistentice za usmenu književnosti u Institutu za narodnu umjetnost (današnji Institut za etnologiju i folkloristiku) u Zagrebu gdje radi kao znanstvena savjetnica sve do umirovljenja 1979. godine. U razdoblju od 1963. do 1973. godine bila je ravnateljica Instituta. Doktorat znanosti stekla je 1961. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Bila je članica nekoliko hrvatskih i inozemnih znanstvenih i stručnih društava (Hrvatsko etnološko društvo, Matica hrvatska, International Society for Folk Narrative Research, Sociéte Internationale d' Ethnologie et de Folklore, počasno članstvo međunarodne znanstvene udruge "Folklore Fellows" pri Finskoj akademiji znanosti te Etnografskoga društva pri bivšoj Čehoslovačkoj akademiji). Članica suradnica JAZU (danas HAZU) bila je od godine 1980. u Akademijinom Odboru za narodni život i običaje, a 2000. godine izabrana je za redovitu članicu HAZU. Bila je voditeljica znanstvenog projekta ''Etnološka i folkloristička građa HAZU: zaštita/obrada i kritičko objavljivanje'' koji se u suradnji s Institutom za etnologiju i folkloristiku odvijao na Odsjeku za etnologiju od 2001. do 2010. godi Objavila je 20 knjiga i preko 250 znanstvenih radova u domaćim i stranim publikacijama. Autorica je 34 rukopisne zbirke i 59 jedinica snimljenog materijala koji su pohranjeni u dokumentaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Bila je višegodišnja glavna urednica, a potom članica uredništva godišnjaka Narodna umjetnost te članica uredništva međunarodnoga časopisa Fabula. U Hrvatskoj književnoj enciklopediji Hrvatskoga leksikografskog zavoda bila je urednica struke “Usmena književnost” za koju je i sama napisala veći broj članaka. Bibliografija njenih radova za godine 1959.-1993. objavljena je u Narodnoj umjetnosti 30, 1993., str. 391-413. (u broju posvećenom M. B.-S.), a za godine 1959.-1999. u knjižici: Dobitnici nagrade "Antun Barac", knj. 2, M. B.-S., izd. Slavistički komitet Hrvatskoga Filološkog društva 1999., str. 15-46.

Sudjelovala je na mnogim domaćim i svjetskim znanstvenim konferencijama i kongresima. Predavala je na Interuniverzitetskom studiju u Dubrovniku. Bila je voditeljica ili članica komisije za oko 7-8 magistarskih i doktorskih teza. Primila je više nagrada za svoj znanstveni rad: hrvatsku republičku godišnju nagradu (1975.), nagradu za životno djelo (1990.), Herderovu nagradu (Beč, 1991.), "G. Pitre - S. Salomone-Marino" (Palermo, 1992.), nagradu "Antun Barac" Slavističkoga komiteta Hrvatskoga Filološkog društva (1999.).

Maja Bošković Stulli pridonijela je proučavanju usmene književnosti kao dinamičnog procesa, promatrajući je u njezinom stvarnom, životnom kontekstu i bilježeći je u autentičnim oblicima. Time se svrstala u sam vrh europskih istraživanja usmene književnosti.

Važnija djela:

Istarske narodne priče, Zagreb 1959;

Narodne pripovijetke ("Pet stoljeća hrvatske književnosti"), Zagreb 1963;

Narodne epske pjesme, knj. 2 ("Pet stoljeća hrvatske književnosti"), Zagreb 1964;

Narodna predaja o vladarevoj tajni, Zagreb 1967; Kroatische Volksmärchen ("Die Märchen der Weltliteratur"), Düsseldorf - Köln 1975, 21993;

Usmena književnost ("Povijest hrvatske književnosti" 1, str. 7-353), Zagreb 1978;

Usmena književnost nekad i danas, Beograd 1983;

Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti, Zagreb 1984;

Zakopano zlato. Hrvatske usmene pripovijetke, predaje i legende iz Istre, Pula - Rijeka 1986;

U kralja od Norina. Priče, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve, Metković - Opuzen 1987;

Pjesme, priče, fantastika, Zagreb 1991;

Žito posred mora. Usmene priče iz Dalmacije, Split 1993;

Priče i pričanje: stoljeća usmene hrvatske proze, Zagreb 1997;

Usmene pripovijetke i predaje ("Stoljeća hrvatske književnosti"), Zagreb 1997;

O usmenoj tradiciji i o životu, Zagreb 1999.

Posljednji ispraćaj akademkinje Maje Bošković-Stulli je u petak, 17. kolovoza 2012. u 11,30 sati u krematoriju na Mirogoju.