Kad su se preselili u novu kuću na periferiji, prvo na što su je svi upozoravali bilo je:“Nikome ne ulazi u auto, a naročito nemoj pomišljati da stopiraš!!!Zovi nas, ako ti pobjegne posljednji bus.Nikad ne znaš s kakvim ćeš ljudima doći u doticaj…“S užasom u očima naučila je lekciju kad su joj prvu susjedu masakrirali razbijenim pivskim bocama.Preživjela je, ali unakaženog lica i podlaktica sakrivala se i izlazila noću.Nije imala prijatelja,a nedugo iza toga se odselila.
Isto takva upozorenja, s puno brige, govorila je svojim tinejđerima, iako se vozni red autobusa pomaknuo dublje u noć.Smijali su se i odmahivali rukom.Jedva je čekala da odrastu, budu svoji ljudi. Kćerka se udala u obližnji gradić.Zadnja autobusna stanica bila je poprilično udaljena od kuće.Sve je teže podnosila hodanje, jer je uvijek nešto nosila.A bolest u kombinaciji s godinama, radili su svoje.Ponekad bi je pokupila kćerka, a koji put susjedi.
Uh, koje je to bilo olakšanje.
Kišica je padala,a ona koračala,brojeći korake i zaobilazeći lokvice.Obuzeta ljepotom pokisle vrbe, nije primijetila da se pored nje zaustavio sivi auto.Stariji je čovjek provirio glavu i ponudio joj prijevoz.Izgledao je dobroćudno kad se nećkala,a on bio rezolutan i uporan;padala je kiša i on se u svom nastojanju poslužio tom činjenicom i smjerom u kojem ide.
Pristala je.
A onda se s užasom sjetila svih izgovorenih upozorenja i nespavanja, dok se njeni nisu vratili. Čovjek je djelovao smireno i pristojno.Vozio je vrlo polako, makar sporedna cesta nije bila prometna.Iznenada, ničim potaknut, upitao ju je:“Vrlo ste lijepi…Bismo li mogli malo skrenuti?Skoknuti u intimu…?
Izbezumljeno ga je gledala, a onda se pribrala i povikala:“Stanite, stanite, evo ugibališta…Što Vam pada na pamet?!Čovjek Vaše dobi trebao bi imati bar malo dostojanstva!!!Kaj Vam još nije dosta?Ili ste sve propustili, pa mislite da to možete nadoknaditi!Glas joj je podrhtavao, ali se i povisivao.Vikala je izlazeći iz auta:„Stidite se, star čovjek,a tako drzak!!!“
„Gospođo, Vi ste prva koja me je odbila, a neke su bile upola mlađe…Imućan sam i mogu ponuditi honorar.“
„Gade jedan, nisam prostitutka da me tako ponižavaš!“
„Niste, niste, ali niste ni pametni.Danas se sve vrti oko love,a Vi je s gnušanjem odbacujete?!Čemu, sve je to samo život.“
Tresnula je vratima i pokazala mu srednji prst.
Suze bijesa stapale su se s kapima kiše.U panici je zaboravila kišobran.Nije joj smetalo što kisne.Trebalo joj je da se ohladi, sabere i povrati.Pogledala je na sat.
Bilo je deset sati.
Potrubila joj je prva kćerkina susjeda.Jedva je kroz suze razabrala da joj pokazuje da će malo niže stati.
Duboko je udahnula, obrisala suze i nastojala zvučati i izgledati 'normalno'.
Susjeda je bila obučena u kratku jaknicu od blještećeg lamea, vruće hlaćice i štikle od dvanaest centimetara.Iz auta su treštali narodnjaci.Jaka šminka razlijevala joj se oko očiju i ustiju.Preostali prostor auta ispunile su alkoholne pare.Brzo je trepčući govorila:“Skoknula sam po 'friški kruh'.Moji vole da subotom doručkujemo uz topli kruh…Daje sjećanje na baku , kad nas je dočekivala s toplim lepinjama i svježe podojenim mlijekom naše Rumenke.“
Mislila je da se još nije probudila i da je sve to ružan san.San u kojem jadno za drugim doživljava neugodna iskustva.Teško je disala.Brišući mokro lice,vidjela je crvenkasti otisak zubiju na njenom vratu.Sva sreća da je kuća bila blizu, pa u glavi nije stigla napraviti rekonstrukciju njenog noćašnjeg provoda.
Izašla je duboko udišući oštar zrak s planine, i ukopala se uz rub pločnika.Mahnula joj je, gledajući kako skreće u svoje dvorište.U djeliću sekunde ugledala je kamion kojem je prerezala put i čula snažan udarac.Koraknula je unazad podižući ruke prema očima da se zaštiti od plamena koji je suknuo u vis.Kamion je prepolovio auto,kao da je igračka,a od plamena i dima nije vidjela gdje je ona.Tresla se uvučena u svijet treptaja,krhkih treptaja leptirovih krila.
Mučnina se penjala…iz petnih žila,oduzimala dah i gasila život.Nitko to nije primjetio.Plamen je rastao i zaokupljao pažnju.Čula se buka, zapomaganje i vriska.Ljudi,kiša i urlici ispunili su mirnu ulicu, iza čijih se prozora širio miris i spokoj subotnjeg doručka i ispreplitao s tužnim i mokrim, vrbinim granama,posljednjim slikama što su zaostale u fokusu ukočene zjenice.
Svijet, kakvog nije poznavala, nestao je.I ona u njemu.