BISERKA
r. Katušić, CVEJIĆ, mezzosopran, Krilo – Jesenice,Omiš, jedna od najvećih
opernih umjetnica XX. stoljeća.
Djetinjstvo
i ranu mladost provodi u Liege-u, Belgija, gdje spontano započinje s pjevanjem,
koje će je kasnije usmjeriti do najviše razine u opernoj umjetnosti.
Školuje
se i diplomira pjevanje u klasi Prof. Josipa Rijavca,istaknutoga opernog tenora
i pedagoga, u Beogradu, gdje i debitira, i razvija se primarno na opernoj
sceni, u okrilju duge i sustavne pažnje Mo Oskara Danona, snažnim odjekom svoga
osobitog glasa, mezzosoprana, koji je ujednačenih registara i odnosa centra,
obujma središnjega položaja, te simetričnih smjerova s opsegom visokoga i
niskoga registra. Ta prirodna
vrijednost, visokokultiviranog odnosa u emisiji tona, u lakoći izvedbe
najzahtjevnijih vokalno-tehničkih pretpostavki, akcelerirali su nastajanje
kreacija u profiliranju najvećih mezzosopranskih uloga, poglavito iz opusa
talijanskih, francuskih i ruskih skladatelja,te s posebnim naglaskom na
ostvarenja iz opusa srbijanskih kompozitora.
Umjetnost
Biserke Cvejić se temelji na inventivnoj sintezi vokalne tehnike, u punoj
funkciji interpretativne snage vokalne i psihološke odrednice tumačenoga lika u
koordinatama dramaturških zadanosti djela.
Time
se u cijelom bogatom opernom opusu velike umjetnice, profilira galerija protagonističkih likova u
glazbenim dramama, koje je snagom svoje osobnosti pune emocionalnih naboja,
Biserka Cvejić uznosila na najviše razine glazbenih i glazbeno-scenskih
postignuća.
Sve
se to odvijalo na velikim domaćim, južnoslavenskim scenama, kao i na
mnogobrojnim inozemnim koncertnim i opernim,
te osobito na najvećim svjetskim opernim scenama, tijekom intenzivnih
umjetničkih sezona aktivnoga i dinamičnog kreativnog života u svijetu vrhunskih
dostignuća operne umjetnosti.
Od
1959. do 1979., Biserka Cvejić je solistica bečke Državne opere, gdje postaje i
Kammersangerin, 1979.
Od
1961. do 1968., godine je kontinuirano solistica Metropolitan opere u New
Yorku.
U
medjuvremenu se kreacije Biserke Cvejić rasprostiru glazbeno-umjetničkim
prostorom i poglavito opernim scenama, od
milanske Scale, londonskog Covent
Gardena, moskovskog Boljšoj teatra, Teatra „Kirov“ u St. Petersburgu, Teatra
Colon u Buenos Airesu, Teatra San Carlo, u Napulju, pa Opere
u Rimu, Parizu, Arene u Veroni,
Berlinu, Tokyju.......do završnice opernoga umjetničkog puta i niza oproštajnih
predstava ,1979.
Biserkina Amneris je umjetnici otvorila
vrata Državne opere u Beču, 4.X.1959., s Birgit Nilsson kao Aidom, Metropolitan
Opere u New Yorku, 14. IV.1961., opet s Birgit Nilsson, Covent Garden opere u
Londonu, s Galinom Višnjevskom kao Aidom, Boljšoj tetara u Moskvi, a ubrala je
ovacije i na Peristilu u Splitu,16.VII.1959., .......... pa 24.VII.1960.,nakon
predstave, MO Kurt Adler joj spominje angažman u Metropolitan operi u NYC,
u kolovozu 1968.je Amneris na stotoj
izvedbi „Aide“u veronskoj Areni,nakon što je 8. lipnja tumačila Amneris u
Teatro Colon de Buenos Aires
1968 Verdi AIDA, Teatro Colon de Buenos Aires, 8.juni,1968.
Martina Arroyo (Aida), Carlo Bergonzi, Nicola Rossi Lemeni,
Cornell MacNeill, Biserka Cvejic, Jorge Algorta, Lydia de la Merced, Horacio
Mastrango; Coro e Orchestra del Teatro Colon de Buenos Aires, Bruno Bartoletti
.8.juni,1968.
1.slika
http://www.youtube.com/watch?v=xuaX0fILaeI&feature=related
5 Biserka ,start
http://www.youtube.com/watch?v=lewD7E1H8PE&feature=related
6 Biserka to Aida
3.slika
http://www.youtube.com/watch?v=1mNliiSWtlc&feature=related
13 Biserka
http://www.youtube.com/watch?v=NYAgat_Lnv0&feature=related
14 Biserka
http://www.youtube.com/watch?v=6i4xSKZs2t8&feature=related
15duet Biserka i Aroyo
6.slika
http://www.youtube.com/watch?v=klp_T04z64U&feature=related
22 Biserka, sudnica
http://www.youtube.com/watch?v=T99_ZKgEiuY&feature=related
23 Bisrka, sudnica
http://www.youtube.com/watch?v=z2E0vHzvu-A&feature=related
24 Biserka.sudnica
Amneris, u tradicionalnom rasporedu
„reda veličina“, a to znači u dvojakoj ekspoziciji. Lik u socijalnom aspektu,
najviše hijerarhijske točke, Faraonova kćer, majestetična do „vrste božanstva“
u tradiciji staroegipatskoga poimanja, a uz to i žena s temperamentom jakog
impulsa koji je odgojem i društvenim okvirom „omedjen“, drilom oblikovan.
Uprkos svemu u odnosima Radames – Aida - Amneris, spoznajom da je nevoljena,
ona moćnica, koja snažno čežnjivo voli, radja ljubomorom koja se suptilno
začinjuje osvetničkim supstratom kao pokretačkom snagom nagonske rušilačke
moći. Ipak, u najvišem „faraonskom dostojanstvu“, Amneris sve spletove
proturječnih struja u sebi nosi kao svoju temeljnu individualnu muku „pod
velikom kupolom“, koja medjutim popušta
u „statici“ i urušava se u kompleksnoj i velikoj sceni „sudnice“, kada bespomoćno i bespovratno shvaća da je
Radames za nju izgubljen, a time i ona sama u sebi osjeća gorku tragiku
osobnoga poraza, jer ni najsjajniji i
najmoćniji faraonski tron, ne nadomješćuje glas „muklog srca“, Radamesov
dosljedan otklon od svih njezinih izraza ljubavi , čežnji i nadanja. Sve
navedene aspekte profila lika Amneris,
Biserka Cvejić izgradjuje velikom izražajnošću u volumenu. S mnogo ploha
i nijansiranim psihološkim odrednicama za svaki impuls kao ishodište struje
koja odredjuje slojevitost lika i situacija, u kojima je masiv vrijednosti lika
Amneris, ona značajka koja je gotovo prirodno, svaki Biserkin nastup u ulozi
Amneris pomicala težište vrijednosti na
stranu toga lika, a time osobito nadahnjivala partnere u ostalim
protagonističkim ulogama ovog Verdijeva remek-djela.
„Quale insolita gioia nel tuo sguardo“,
u prvom pristupu Radamesu, “Vieni,o diletta appressati“, tercet s Aidom i Radamesom, „Vieni:sul crin ti piovano“, pa „Fu la sorte dell,armi
a,tuoi funesta“, duet s Aidom, koji je u pristupu Biserke Cvejić kao Amneris,
remek-djelo glazbene psihologije, od lukave prijetvornosti, podmuklosti,
simuliranja, dvoličnosti i ulagivanja, sve što je Verdi bio namijenio toj ulozi
ali je interpreti gotovo redovito ne ostvaruju jer je prezahtjevna, slojevita,
naporna, bez vrlo dugoga i studiozniog rada, uostalom kao i sve velike operne
uloge u ukupnoj opernoj lireaturi. “Su!
del Nilo al sacro lido“, potom „L,aborrita a me sfuggia“, pa duet s
Radamesom,“Gia i Sacerdoti adunasi“, pa „Ohime!.morir mi sento“ i anatema
sudcima kao finalni krik očaja izgubljene žene slomljena srca.
Verdijeva Amneris, u „Aidi“,
Eboli, u „Don Carlosu“, Azucena, u „Trubaduru“, Ulrica,
u„Maskenbalu“,Preziosilla, u „Moć sudbine“, Maddalena u „Rigolettu“,Bizetova
Carmen, u „Carmen“, Dalila, u operi
„Samson i Dalila“, C.Saint-Saensa, Laura
u Ponchiellijevoj operi „Gioconda“,Marina u„Borisu Godunovu“, M.P. Musorgskog,
Končakovna u „Knezu Igoru“, A. Borodina, tek su neke od najvećih Biserkinih
svjetskih kreacija, koje je pronosila najslavnijim opernim pozornicama,
uvrštavajući u svoj kalendar nastupa i domaće scene, uz najveće svjetske, pa je
često bilo moguće Biserku slušati u Zagrebu, izmedju nastupa u Beču i Milanu, u
Splitu, nakon Londona, a uoči Moskve, na
sceni u Beogradu, u HNK „Ivan pl.Zajc“ u
Rijeci, neposredno prije nastupa u New Yorku., Buenos Airesu, Tokyu……
Biserka
Cvejić pjeva na velikom svečanom koncertu, u New Yorku, kojim se zatvara scena
stare Metropolitan opere, koja je utjecajno živjela od 22. listopada, 1883., do
16. travnja, 1966., kada je oproštajni koncert, Gala Farewell, bio okupio
najjače i najveće snage opernoga svijeta toga doba.
Potom
je Biserka Cvejić i u prvoj predstavi, nakon svečanoga otvorenja novoga MET-a,
u Lincoln -
Centre, NYC, kao Laura u Ponchiellijevoj „Giocondi“,s Renatom Tebaldi i
Francom Corellijem, kao
protagonistima operne večeri, 22. rujna,
1966.
Bila
je Biserka i Amneris u Verdijevoj „Aidi“, na stotoj izvedbi toga djela u
velikoj veronskoj Areni, kolovoza, 1968., kada je dobila jednodušne stručne
pohvale za ukupnu interpretativnu snagu i emisiju tona sa svim pretpostavkama
optimuma u afirmaciji Verdijeve vokalne dionice i tehničko-izvedbenih uvjeta za
punoću opsega i obujma vokalnih vrijednosti opernoga lika.
Završetkom
svoje blistave operne umjetničke karijere, Biserka Cvejić se posvećuje vokalnoj
pedagogiji, već 1980.
Od
tada, velike uspjehe umjetnica ostvaruje svojom vokalno- pedagoškom
djelatnošću, osobitih metodičkih pristupa kojima harmonično razvija vokalnu
tehniku, interpretativne zadanosti voklane dionice izabranog opernoga lika,
kulture pokreta, „govora tijela“,
sklada mimike, geste, dinamike i ritma
scenskoga pokreta uz glazbenu tj. glazbeno-scensku dimenziju lika, s naglascima
na vrijednosti psihološkog profila koji etapno razvija do razine zrele prezentacije na opernoj sceni, s već nastalom
plejadom svojih studenata od kojih su neki osvojili i najveće operne scene
današnjega svijeta, pa uspješno njeguju staze na kojima je briljirala i njihova
profesorica Biserka Cvejić.
Dr. sc. Slobodan Elezović,
prof.
Trolist, kao organska nerazlučiva
cjelina: kompozitor - djelo – izvodjač, znači pretpostavku za uspješno i
utjecajno umjetničko stvaranje i dostignuće, pa kada se naidje na postignuća
tolikih vrijednosti koje nosi, svojim uspjesima, gospodja Biserka Cvejić, tada
je specifična težina svakoga nastupa veća pa i najviših razina.
Dvije arije Eboli iz Verdijeva „Don Carla“,4. rujna,1967. Tokyo, Japan A.http://www.youtube.com/watch?v=vulqbSQOAxA&feature=related
B.http://www.youtube.com/watch?v=ONAXJtpoB8o&feature=related
Eboli, u luku s kaskadama, od 2. slike i Canzone del
velo:“Nei giardin del bello“, uz duet s Carlom, u 3. slici i
furiozan tercet s Carlom i Rodrigom “Al mio furor sfuggite invano“ i „Trema per
te, falso figliuolo“, pa kulminirajuća,
katarzična “Pieta! Perdon! Per la rea che si pente“ i „Ah, piu non vedro la Regina. O don
fatale“, u petoj slici. Biserkina Eboli,
spoznaje da nema Carla, ona mu ne znači ništa, uprkos bezgraničnoj, strasnoj ljubavi prema njemu;
Kraljica je prokazana Kralju i nedjela Eboli, nizom su naslagala teške,
sudbonosne nevolje svima oko nje.
Eboli, u dramatičnom trenutku
raskola odnosa Kralja i Kraljice, u valu svojeg velikog
grizodušja kao podloge katarzi,
Kraljici priznaje svoje podle motive i
svoju krivicu za sve što je
nastalo, pa velikom arijom „O don fatale,“ proklinje svoju taštu ljepotu koja
ju je navodila na najgnusnije ponašanje,
odnose i zlodjela.
Ta arija Eboli je Verdijeva psihološka studija, kojom, u velikom i tehnički izvanredno
zahtjevnom vokalno - ekspresivnom luku,
Eboli izražava svoju bit, svoja proturječja, snagu sraza svoje strasti i
savjesti, i svoj pokajnički
katarzični impuls.
Sve je to, medjutim, za stanje i spas svih oko nje , prekasno, pa je i
taj njezin pokajnički krik utoliko teži,
dramatičan, s jakim duševnim akordima tragike, a to je sve čitljivo
briljantnom velikom arijom i vrhunskom izvedbom Biserke Cvejić, svakom izvedbom
te uloge na svakoj od najvećih svjetskih opernih scena.
1967., kada je Japan htio, najboljim vokalno-umjetničkim snagama
tadašnjega opernoga svijeta, obilježiti puno stoljeće života Verdijeva remek-
djela, opere Don Carlo, nastale i praizvedene, 1867., u Parizu,
u slavljeničkoj podjeli za izvedbu djela u Tokyju, rujna, 1967., je
uz primadonu Biserku Cvejić, i
sopranistica Gwineth Jones, Nikola Rossi Lemeni, Sessto Bruscantini, Shandor Konya,.....
Biserka Cvejić je svojim
istraživačko-analitičkim pristupom kao metodičkoj konstanti u radu, beziznimno,
svakoj skladbi s respektom na vrstu na stilske značajke epohe kojoj skladba
pripada, te kojoj etapi skladateljeva opusa spada, manifestirala sustavno
izgradjivan odnos harmonije dubine i širine obuhvata značajki skladbe.
Arija Azucene iz Verdijeva „Trubadura“
http://www.youtube.com/watch?v=_VboyJd7jmw&feature=related
Azucena, je lik koji Biserka gradi na liniji nastaloj kao svojevrsni
amalgam suludoga osvetničkog nagona i mističnosti utkane u psihološku potku iz
koje izrasta profil mračnoga lika jakog
naturalističkoga izraza kojim se brani i napada, stvarajaući sve žešće spletove
u kojima se ostali protagonisti drame
nalaze kao u „paukovoj mreži“, te postaju žrtve demona koji će, postigavši cilj
- uništenje svih oko sebe, uništiti i sebe. Svojom Azucenom, Bisreka je uvijek
iskazivala da je grandiozna glumica i, da nije bila operna umjetnica, mogla je
biti velika zvijezda dramske scene u koordinatama histrionskih
izričajnih volumena. Kreacijom Biserke Cvejić, kao Azucene, postaje
jasnije i nadahnuće autora, Verdija, koji je, hipom, htio djelo nazvati
Azucena, umjesto Trubadur
Gospodja Cvejić je, svojim umjetničkim
nastupom, reprezentant autora, razinom, opsegom i volumenom ostvarenoga djela, što autoru donosi, svakom
takvom izvedbom, nove akcente uvažavanja, a izvodjaču, kao jedinom i
nenadomjestivom tvorcu punoga reljefa djela, nove „koncentrične krugove”
utjecaja, koji se temelji na značajkama djela, jednako kao što je i djelo
ovisno o pristupu i razni izvodjača.
To je iznimno vrijedno za optimalan
pristup djelu i mogućnost izbora puta za nastajanje kreacije u izrazu
slojevitoga procesa u realizaciji, prema egzaktnim odrednicama autorovih
zadanosti, kao iskaza njegovih intencija.
Arija Carmen, iz Bizetove istoimene opere
http://www.youtube.com/watch?v=-7StqF2kSag&feature=related
Carmen, od snažno fokusiranoga starta, od centrifugalno ponudjene
Habanere “L,amour est un oiseau rebelle“,
pa gradirane zavodljivosti
u Seguedille i duetu s Joseom,
“Pres des remparts de Seville“, do
efektnog finala I.
čina, s Zunigom, „Voici l,ordre“Carmen kreće žestokim uzlazom.
Takvim zamahom razvija razigranu raskalašnost u startu II. čina -
Chanson boheme“Les tringles des sistres tintaient“, susret s Joseom i „Enfin c,est toi“, pa duet „Je vais danser en votre honneur“, “Non,tu ne m,aimes pas“, “Bel
officer“,“Voyons que j,essaie a mon tour....En vain, pour eviter“, “Hola!
Jose!“, potom „Si tu m,aimes,Carmen“, duetino s Escamillom, i napokon finalni
susret i tragičan rasplet s Joseom, „“C'est toi“- „C'est moi“.
Biserkina Carmen nosi paletu bogato složenih nijansi, studiozno biranih
najtoplijih i najžarkijih boja koje se, množinom zapleta, dinamičnom
promjenljivošću motiva i intenziteta njihova izraza, miješaju i pretapaju u
teže, zgusnutije tonove tamnih podloga koje se šire i sve rijedje dobivaju
„udare svjetlosti“, da bi, u finalu IV. čina, u sudbonosnom susretu s Joseom, ostao tek privid svjetla - podržavan jedino
kapricom, čija je cijena - život.
Psihološki i vokalno-interpretativni pristup razini u
nastalom opusu kreacija Biserke Cvejić tvore temelje moći utjecaja i snage
umjetničkoga ugleda slavne umjetnice,te svjedoče uzornu stvaralačku
glazbeno-umjetničku stazu koja je u impresivnom nizu godina afirmirala glazbenu i glazbeno-scensku umjetnost
velikoga ishodiša koje je najprije
oblikovalo umjetničku ličnost, a potom radijantno širilo najveća postignuća –
urbi et orbi, diljem svih strana, na najvećim scenama glazbenoga svijeta.
Budući da je glazba svojevrsni, nenadomjestiv „seizmograf emocija“, kao takva, u suvremenom komunikološko -
komunikacijskom vrednovanju, je
nedvojbeno najvećega utjecaja u iskustvima
čovjekova života, i u suvremenim
antropološkim pristupima se
iskazuje vitalnim faktorom utjecaja na procese harmonije čovjekova duha, kao podloge za uspješnost mnogih od njegovih
aktivnosti.
Stoga postaje razložnom spoznaja o
značajkama najvećih stvaralačkih glazbeno-umjetničkih opusa, kakav je i opus
gospodje Biserke Cvejić kao dame s
epitetom - prima donna assoluta.
Vokalna umjetnica, osobita bojom,
volumenom i izražajnom snagom glasa, koji je, lakoćom emisije tona u
ujednačenosti svih registara, njegovala i izražavala punom mjerom svake od
odrednica vokalne dionice, u mnoštvu
ostvarenih, na svim domaćim, kao i na najvećim svjetskim koncertnim i
opernim scenama, Biserka Cvejić je desetljećima svojega moćnog umjetničkog
djelovanja, ostvarila najvišu umjetničku
razinu i utjecaj kojim je promicala
vrijednosti i značajke srbijanske glazbeno-scenske baštine i sugestivne
utjecajnosti autohtonih vrijednosti stvaralačkoga talenta, energije,
imaginacije, ovijenih znanjem i
iskustvima, koje sustavno sjedinjuje u
svojoj osobnosti.
Umjetničkom razinom u psihološkom oblikovanju glazbene fraze, za
potpun volumen u umjetničkom pjevanju, svim vrstama vokalno-umjetničkih
sadržaja i stilskim obilježjima epoha, iz čije je
tradicije izabirala sadržaje svojih programa na koncertnim podijima domaćih i
svjetskih središta, kao i antologijskih opernih kreacija u protagonističkim
ulogama djela iz domaće i svjetske okosnice operne literature, Biserka Cvejić
ostvaruje nedvojbeno najvišu razinu vokalno-umjetničkih vrijednosti u vokalno-umjetničkoj stvaralačkoj ponudi, kroz
vrijeme XX. stoljeća.
Kreacije Biserke Cvejić, razabrane s
motrišta antropologije glazbeno-scenskoga teatra, u suvremenoj artikulaciji, upućuju pažnju na sintezu
vrijednosti utkanih u složenu opstojnost autohtone kreacije.
Izvodjač na sceni,a poglavito u projektu
glazbene scene kao što je opera,posvećuje se spoznaji, razvitku i distribuciji
osobne energije kao poticajno učinkovitog faktora u scenskom zbivanju
temeljenom na psihološkom profilu lika koji tumači i interakciji s ostalim
likovima iz „tkanja“ dramsko-scensko-glazbenoga postignuća.
Kao što nema vokalne radnje koja
istodobno nije i fizička aktivnost, nema niti fizičke radnje koja istodobno
nije i mentalna akcija. Ti spletovi izvora aktivnosti i vrste medjusobnoga
odnosa proizvedenih vrijednosti, tvore slojevitu složenicu – kreaciju, koja,
harmoničnim odnosom svih sastojaka koji je jamče, dostiže razinu najveće
dominante u stvaranju umjetničkoga djela, operne uloge.
Postoji li fizički trening, mora
postojati i mentalni trening, pa se nužno očekuje sustavnost u pristupu obim
faktorima koji odredjuju prostore i obujme kreativnoga procesa. Odnos i sklad tih tvorbenih faktora, kada je
umjetnik na sceni, odredjuje sugestivnu prijenosnu snagu umjetnika u
profiliranju lika koji tumači, pronoseći ga scenskim situacijama tijekom
cijeloga zbivanja, koje se stvara i razvja u posvemašnjoj suradnji umjetnika s
redateljem i dirigentom, u operi.
A taj „trolisni sklad“ kao temelj
kreativnoga uzleta i ostvarenih visina kao kreativne razine, odredjuje
istodobno, u zakonomjernosti uzročno-posljedičnoga odnosa, i kakvoću relacije
umjetnik - gledatelji tj. slušatelji. Nastaje prožimanje umjetnika i publike,s
epitetima vrhunskog uvažavanja,poštovanja,odanosti.
Ustrajan i sustavan rad na vrijednostima
fizičkoga treninga kao temeljne kondicije za sve ostalo što treba pripadati
kreaciji, postupno sedimentira unutarnje „energijske modele“koji se optimalno
mogu aplicirati u korist artikulacje punoga opsega i obujma
dramsko-scensko-glazbene radnje u ostvarenju opernoga djela.Time se postiže da
misao stječe uvjete za svoj fizički ekvivalent u izboru vrste pokreta, smjera,
intenziteta, a time i objektivno mjerljive intearkcije kao koordinata za sve
vrste i domete scensko-umjetničkoga zbivanja unutar kojega se sudbina
protagonista jače,dublje,snažnije i trajnijega odjeka ostvaruje.
To osigurava umjetničke vrijednosti sa
značenjem trajne ljepote, čitljive u svježem sjećanju na umjetnička postignuća,
bez obzira na vremenske razmake od trenutka umjetničkoga dogadjanja, do živog,
reljefnog, sinestetičkog sjećanja kao velikoga i snažnog odjeka kreacije, koja
nadvisuje vrijeme, a često i generacije gledalaca i slušalaca,poglavito u
vremenu razvijenih tehnologija kada je sve moguće zabilježiti kao osobitu vrstu
dokumentarnih vrijednosti u kreativnim kretanjima i postignućima najsloženije
glazbeno-scenske vrste kakvu odredjuje opera, od doba svojega nastanka do
suvremenosti.
Pedagoška djelatnost gospodje Biserke
Cvejić, najprije je nalagala žurnu, učinkovitu prilagodbu velike umjetnice,
koja je sa svojih ostvarenih najviših vrhova, s najvećim glasovima svijeta,
morala stvoriti djelatne uvjete za pristup mladim neobradjenim glasovima, tek
oslonjenima na niz prirodnih darova, složenih u osobne talente svakoga studenta
ponaosob.
Suočena s vrlo delikatnom zadaćom
vokalnoga pedagoga u programu Odela pevanja Muzičke akademije, gospodja Cvejić
posvemašno afirmira vrijednosti metodičko - funkcionalnih pristupa u modelu
individualne nastave, s temeljnim nastojanjem
u procesu prepoznavanja najboljega izbora sadržaja na korist u razvitku
svakoga studenta.
Veliko i mnogoslojno osobno
iskustvo, pridonosi da se gospodja
Biserka posvećuje svakom studentu,
pristupom „majstora kipara“ koji najprije proučava vrstu materijala i
njegova svojstva, a nakon toga izabire „alat“ za obradu materijala, do punog
ostvarenja početne vizije u konačno oblikovano djelo.
To je odredjivalo, u programu Odela
pevanja, izbor sadržaja i razinu, bez i najmanje oscilacije, za svaki stupanj
edukacije, za svaku od studijskih godina unutar programsko - nastavne cjeline u
četvorogodišnjem trajanju, te u izboru sadržaja diplomskoga koncerta, na kraju
studija. A tada tek započinju uvjeti za umjetničku karijeru diplomanta, na
nekoj od brojnih staza života i razvitka vokalnoga umjetnika, kojim se, nakon
diplome, treba tek postati, stvaralačkim radom.
Te spoznaje gospodja Biserka Cvejić
razvija i aplicira ih u programu poslijediplomskoga studija, u programu
priprema za magisterij,u programu majstorske klase i u kreiranju putova
afirmacije svojih najboljih studenata, od kojih je znatan broj na najvećim
svjetskim opernim scenama, u ime pune afirmacije vrijednosti stečenih sustavnim
godinama obrazovanja i razvitka pod okriljem iskustava i metoda Biserke Cvejić.
I u tom aspektu svojega rada i utjecaja,
Biserka Cvejić je ponudila i ostvarila uvjete za respektabilne rezultate u
području vokalne pedagogije, u koordinatama vokalno-glazbene, visokoškolske
naobrazbe.
Svaki dio bogatoga spektra u
djelatnosti, ostvarenjima i utjecaju ukupnih postignuća Biserke Cvejić,
odredjuje najvišu razinu i znači široku
podlogu za najveća uvažavnja.
Dr.sc.Slobodan Elezović,prof.
Studenti Biserke Cvejić s najvećim medjunarodnim postignućima,na sceni
Metropolitan opere,NYC, Državne opere u Beču,milanskoj Scali....
i mnogim drugim velikim svjetskim središtima operne umejtnosti….
Željko Lučić,bariton, Metropolitan,Scala,Državna opera Beč..
http://www.youtube.com/watch?v=eCx_HjwI0aI
Rigoletto
http://www.youtube.com/watch?v=2nnQFyFzox0
duet s Gildom
Milena Kitić, Metropolitan opera, Maddalena, Los Angeles Opera,
Giulietta
http://www.youtube.com/watch?v=KuVXBziV4HE&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=jToNbh06Ytc&feature=related
Milena Kitic has just been signed to make her Metropolitan Opera debut
in the fall of 2005 as the title role in Carmen. In October 2004, she won
unanimous raves performing in the same role in the Los Angeles Music
Center Opera's production
of Carmen. Ms. Kitic is also scheduled to play Delilah in Samson and Delilah at
Opera Pacific opening February 22, 2005, Meg in Falstaff in May of 2005, with
the Los Angeles
Opera, and Amneris in Aida with Opera Pacific in 2006.
In 1998 Milena Kitic made her United States debut in the demanding role of
Eboli in Verdi's Don Carlo, with The Palm
Beach Opera, which inspired a return to that same
opera company in April of 2000, to perform as Rosina in Il Barbiere di
Siviglia. Within five years of coming to America Ms. Kitic made her Carnegie
Hall debut with Opera Orchestra of New York as Emilia in Othello for Carlo
Bergonzi's farewell concert, she debuted with Washington National Opera as
Carmen and with Los Angeles Opera as Giulietta in Les contes d' Hoffmann. She
also appeared in A Concert of Passion and Poetry with Los
Angeles Opera, as Herodias in Salome with Opera Pacific, as Laura
in La Gioconda with Opera Orchestra of New York
and Carmen with the Baltimore
Opera.
A star of the Belgrade Opera Ms. Kitic made her debut in 1989 as Olga
in Eugene Onegin. In 1998, she earned the German music critic's award as
Performer of the Season after performances as Carmen with the Essen Opera. She has performed Carmen
throughout Germany, Austria, The Netherlands
and Belgium.
She has performed Maddalena in Rigoletto at at the Deutsche Oper Berlin and the
Festspielhaus Salzburg.
Ms. Kitic studies with the Metropolitan Opera star Mrs. Biserka Cvejic.
She speaks and sings in several languages including German, Italian and
English. She and her husband have homes both in Pasadena
and Newport Beach.
Photos…Biserka Cvejić
http://www.google.hr/search?q=biserka+cveji%C4%87&client=opera&hs=60N&channel=suggest&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=ZeDjUbHMA4aMtAaaoYDIAg&ved=0CEAQsAQ&biw=1024&bih=651