Autor: Dr.sc.Slobodan Elezović
Datum objave: 24.09.2011
Share
Komentari:


Bela Krleža - tri desetljeća od odlaska

Dramska umjetnica,HNK,Zagreb

Tri desetljeća od smrti Bele Krleže

BELA KRLEŽA, DRAMSKA UMJETNICA, HNK, ZAGREB
(26. X. 1896. - 23. IV. 1981.)

Debitirala u ulozi Charlotte Castelli-Glembay, na praizvedbi drame „Gospoda Glembajevi“, 14. veljače, 1929., Miroslava Krleže, u zagrebačkom HNK.
Kreaciju svoje prve dramske uloge, barunice Castelli, Bela Krleža predstavlja i na praizvedbi Krležine drame „Gospoda Glembajevi“ u Beogradu, na sceni Narodnoga pozorišta, 11. svibnja, 1929., s Rašom Plaovićem, Acom Gavrilovićem i ostalim tadašnjim prvacima Drame Narodnog pozorišta.

Bela je, 12. IV. 1930., bila u ulozi Melite, na praizvedbi Krležine „Lede“, u zagrebačkom HNK

I praizvedba „Lede“ u beogradskom Narodnom pozorištu, 18. veljače,1937.,dovodi zagrebačkog prvaka Tita Strozzija kao Olivera Urbana, pozdravljenog ovacijama oduševljene publike, a ubrzo i Belu Krležu u ulozi Klare.

“Milijunaški Napulj“, 23. III.1952., Bela Krleža, Pero Kvrgić, Ljubica Mikuličić, Josip Bobi Marotti, Eliza Gerner, Vladimir Leib, u režiji Mirka Perkovića, uz Zvonka Agbabu, scenografa i Ingu Kostinčer, kostimografa.............

Gvozd,23

Iz vremena kada su Bela i Miroslav Krleža prešli u stan na Gvozd, 23, u prostor koji ih je nadahnjivao i ispunjavao njihove najzrelije životne i radne godine, Bela Krleža je, 11.IV.1952, u ulozi Klare na izvedbi „Lede“, u režiji dr. Branka Gavelle i inscenaciji Kamila Tompe, a ta izvedba afirmira Gavellinu koncepciju alternacije u protagonističkim ulogama. Olivera je tumačio Tito Strozzi i Borivoj Šembera, Melitu - Ervina Dragman i Eliza Gerner, Klaru- Bela Krleža i Mia Oremović, Klanfara - Mato Grković i Duka Tadić, Prvu i Drugu damu tumače, Nela Eržišnik i Jelica Lovrić, a Gospodina - igraju Viktor Beck i Zvonimir Rogoz.

U veljači, 5., 1955. Bojan Stupica režira Kaufman-Faber, dramu „Večera u osam“,s plejadom umjetnika Drame HNK, pa igraju Bela Krleža, Mira Župan, Dubravka Gall, Sanda Fideršeg, Vanja Timer, Ervina Dragman, Eliza Gerner, Tito Strozzi, August Cilić, Ljudevit Galic, Mato Grković, Ante Dulčić

U dom Bele i Miroslava Krleže,kao srednjoškolca, uvela me je, ožujka,1956.,velika umjetnica Mira Stupica, u doba svojih intenzivnih, žarkih, velikih stvaralačkih zagrebačkih godina.Od tada sam redovito posjećivao gospodju Belu, triju datuma godišnje, do njezina kraja,1981.

Travnja, 5., 1956. je premijera Anouihleve „Colombe“,u režiji Bojana Stupice, s Mirom Stupicom, Belom Krležom, Milom Dimitrijević, Milanom Orlovićem, Ljudevitom Galicom, Juricom Dijakovićem, Ademom ČejMiroslav Krleža je osobito volio ugodjaj Bojanovih proba u radu na predstavi „Colombe“.Običavao bi skrovito doći i zanosno pratiti zbivanja na probama .Kod kuće,na Gvozdu, bi običavao duhovito imitirati Belu i Miru, iz prizora s proba.Volio je i rado pjevušio Mirinu „chanconettu“ iz uloge: “ Sivo nebo, leden vjetar i kiša rosi na tlo, a moje srce - tmurna je jesen ovila svo“.

Studenoga, 19., 1957., je izvedba „Jesenjeg vrta“,Lilian Hellman, u režiji Bojana Stupice, s Belom Krležom i Ivkom Dabetić, a i Ervina Dragman, Božena Kraljeva, Gizela Huml, Ana Hercigonja, Emil Kutijaro, Jozo Petričić, Bora Todorović, Kruno Valentić, Veljko Maričić.....i Inga Kostinčer, s kostimima.

U travnju, 18. 1959., izvedba drame „Posjet stare dame“, Durenmatt-a, u režiji Bojana Stupice i s Ingom Kostinčer, kao kostimografom., s Belom Krležom je i Adem Čejvan, Jurica Dijaković, Damir Mejovšek, Zvonko Festini, Emil Kutijaro, Bora Todorović, Amand Alliger, Nedim Omerbegović, Josip Petričić, Petar Dobrić, Kruno Valentić, Fahro Konjhodžić, Špiro Guberina, Relja Bašić, Jovan Ličina, Ljudevit Galic, Zlatko Crnković, Franjo Štefulj, Dragan Knapić..

Svibnja, 16.,1959., Bela Krleža je, kao Madeleine Petrovna, u drami Miroslava Krleže “U agoniji“, tada novonapisanom tročinskom djelu, u režiji Tomislava Tanhofera, s protagonistima Ervinom Dragman, Titom Strozzijem, Juricom Dijakovićem, Ademom Čejvanom i Etom Bortolazzi, u inscenaciji Miljenka Stančića
Mirko Perković, donosi 28. XII. 1959., praizvedbu „Areteja“,a igraju Bela Krleža, Tito Strozzi, Emil Kutijaro, Mato Grković, Jurica Dijaković, Adem Čejvan, Fahro Konjhodžić, Ivka Dabetić, u inscenaciji Ljube Babića.

Prigoda je naglasiti da je Bojan Stupica osobitom pažnjom radio s Belom,ostvarivši antologijske kreacije izborom djela za scenu HNK i inventivnom podjelom protagonističkih uloga kojima su svi sudionici u grandioznim Bojanovim ansambl-predstavama došli u svoj stvaralački optimum.Taj ritam,dinamika,posvećenost redatelja dramskom umjetniku,značili su i Beli Krleži jamstvo stvaralačke vatre i kondicije koja joj je omogućila da lakoćom i zanosom praizvedbe,ostvari svoju barunicu Castelli na svečanoj izvedbi drame“Gospoda Glembajevi“kojom je obilježeno puno stoljeće života Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

  Svečana izvedba „Gospode Glembajevih“, je u četvrtak, 24. XI. 1960. u 19 h, uz stotu obljetnicu HNK, i u režiji Mirka Perkovića, a igraju Bela Krleža,Emil Kutjaro, Vanja Drach, Relja Bašić, Mira Župan, Jozo Martinčević, Dragan Milivojević, Zlatko Crnković
Toga dana, u 11 sati, otkriva se u vestibulumu HNK spomen - ploča a svečanosti prisustvuje i Milivoje Živanović.

Prosinca, 20.,1961.izvedba „Nikad se ne zna“, G. B. Shawa,-Bela Krleža, Ivka Dabetić, Iva Marjanović, Relja Bašić,Tito Strozzi,Amand Alliger, Rihard Simonelli, Josip Petričić,Špiro Guberina, Ana Hercigonja, u režiji Mirka Perkovića, inscenaciji Zvonka Agbabe, kostimima Inge Kostinčer....

U prosincu, 5., 1963. izvodi se „Ludjakinja iz Chaillota“, J. Girodua, u režiji Georgija Paro, scenograf Zvonko Agbaba, a kostimi Inga Kostinčer. Tumači su, Bela Krleža, Eta Bortolazzi, Dubravka Gall, Mira Župan, Relja Bašić, Josip Petričić, Božidar Boban, Ivica Vidović, Ivo Kadić, Branko Bonacci,Stevo Vujatović,Amand Alliger, Franjo Štefulj, Franjo Fruk, Eliza Gerner, Ivka Dabetić, Minja Nikolić

“Svadba Krečinskog“, 20. I. 1965., Suhov-Kobiljin, tumači- Bela Krleža, Iva Marjanović, Ana Hercigonja, Ivka Dabetić, Tito Strozzi, Amand Alliger, Rihard Simonelli, Josip Petričić, Špiro Guberina, režija Mirko Perković, scenografija Zvonko Agbaba i kostimi Inge Kostinčer..........
„Svadba Krečinskog“, je bio zadnji naslov Bele Krleže, uoči zatvaranja zgrade HNK, kada se umjetnica povlači iz teatra i odlazi u mirovinu,1966.

HNK se obnavlja, od 31. I. 1967. do 27. XI. 1969.

Na svečanom otvorenju obnovljene zgrade HNK, 27. XI. 1969., u 11 sati, medju uzvanicima su i Bela Krleža sa suprugom Miroslavom, pa Mila Dimitrijević, Tito Strozzi, Bojan Stupica, Cata Dujšin- Ribar,Ruža Pospiš Baldani, Dr.Savka Dabčević Kučar s hrvatskom političkom elitom toga doba................uz prigodni umjetnički program.....
Toga dana,navečer,bio je veliki prijam u svim prostorima obnovljene zgrade HNK.Uzbudjenje svih nazočnih,entuzijazmiran duh i polet se osjećao kod svih nazočnih u toj velikoj svečanoj zgodi.Vrijeme je brzo odmicalo u mnogim srdačnim susretima razgovorima,nadama,planovima za budućnost.Nešto prije jednoga sata nakon ponoći,već 28.studenoga,Bojan je napuštao svečanost i zajedno smo krenuli prema Hotelu „Dubrovnik“ u kojemju je za tu zgodu odsjeo.Snažnoga odjeka svih doživljaja i mnogih dragih susreta toga dana, Bojan je evocirao svoje godine u Zagrebu,anegdotalno spominjući ljude i zgode iz svojih desetljeća u Zagrebu, još od 1940.
  Pozdravili smo se i ,kao uvijek, izrazom najboljih želja i nada za sve uspješno u tvoračkom planiranju i očekivanju.Posebni pozdravi dragoj Miri, koja nije mogla osobno nazočiti svečanosti u Zagrebu.Tada,tog ranog sata, 28. studenoga, 1969. nije bilo ni primisli da je to posljednji boravak u Zagrebu Bojana Stupice...i naš zadnji susret.Bojan je umro 22.svibnja,1970.  

A Bela, povremeno odlazi u teatar, redovito se dopisuje i razgovara telefonom s Mirom Stupicom, srijedom je u Hotelu „Palace“ na kavi s Ervinom Dragman, Elizom Gerner.....živi u dinamici obilnih sjećanja i bogatih doživljaja, češće se čuje, a ponekad i susreće s Catom Dujšin – Ribar, prijateljicom iz mladosti s kojom se, ranih dvadesetih godina, često susretala kod A.B.Šimića, u čijem stanu, u potkrovlju Jurjevske,43, su stanovali Cata i Dubroavko Dujšin, 1919.,a tu tada dolazi i mladi Miroslav I Bela Krleža,pa karikaturist i ilustrator Pjer Križanić….a I Šimićeva ljubav, Pepika Marinić koju on, od milja, zove Tatjanom, i to joj ime kasnije ostaje,Tatjana Marinić.
Bela je bila inicirala scensku izvedbu Catine poeme „Noć tamna je moja“,1964. u Zagrebačkom dramskom kazalištu,danas Kazalištu „Gavella“.
Bela druguje sa svojom konškolarkom s Preparandije, gospodjom Anom Šterk, koja je trebala biti životnom suputnicom Augusta Cesarca, ali im sudba nije bila sklona.
Zajedno su na izvedbi drame „U agoniji“ koju beogradski umjetnici izvode na sceni Kazališta „Gavella“ s Marijom Crnobori kao Laurom i Stevom Žigonom u ulozi Križovca......

Posljednjih tjedana života, krajem zime, u veljači, 1981., Bela se zanima za uspjeh koncertnog nastupa beogradske glumice i pjevačice, ( koja joj je odjeknula 1967., ulogom u filmu „Skupljači perja“), Olivere Katarine, na sceni zagrebačke Dvorane „Lisinski“ kada je umjetnica imala solistički nastup s efektnim komornim instrumentalnim sastavom, u pratnji.
Ubrzo, nužno u bolnicu, a 23. dana travnja, na dan rodjenja Shakespearea, Bela Krleža vraća svoju „ovozemaljsku propusnicu“.
I neka je dopušteno citirati veliku dramsku umjetnicu Miru Stupicu, koja o Beli kaže:
„Bela Krleža je bila veliki meštar življenja i društvenog susretanja u toj opsjedanoj kući.
Samo bi njenom vještinom svi dolazili na red. Bila je istrenirani dizač raspoloženja, navijač života i neumorni izumitelj ljubaznih rečenica.
Uvijek dobro obučena i raspoložena, vješta da sve što Krleža “pokvari ili ozledi” u hipu popravi i zaliječi. Bila je Leposava Kangrga, Ličanka,duhom i mentalitetom, majstorski presvučena agramerskom politurom. Bila je dragocjena Krležina družica.
Bela se Bojanu neizmjerno divila. Znala bi reći: "Što će nam uopće premijera kad je s Bojanom tako lijepo raditi."
Poslije Bojanove smrti, napisala mi je pismo, htjela je da naglasi što joj je, lično, Bojan značio i koliko su bili značajni naši zajednički susreti.
Molila je da joj vjerujem koliko je cijenila i znala osjetiti njegovu svestranu veličinu i kako je sada ponosita na to. "Grlim te, draga Miro, uz Krležin topli stisak, s molbom da nam kad stigneš pošalješ jedan njegov fotos, da ga imamo u našem ambijentu i da porazgovaramo s njim i o njemu."

Dr.sc.Slobodan Elezović,prof.

http://www.mgz.hr/hr/zbirke/4-donacija-gradu-zagrebu-memorijalni-prostor-bele-i-miroslava-krleze,2.html

Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi - radio adaptacija (Bela Krleža i Tito Strozzi)

http://www.youtube.com/watch?v=t5t_h8ecMLw



3814
Kategorije: Kazalište
Nek se čuje i Vaš glas
Vaše ime:
Vaša poruka:
Developed by LELOO. All rights reserved.