Nezainteresirano je promatrala ljude koji su zauzimali mjesta,listala knjigu i opuštena lica gledala u prazan ekran.
Bila daleka.
Poput prvašića, opirali smo se praznim stolicama prvog reda,htjeli zaklon i sigurnost.
U smetenosti sam uhvatio njen pogled. Pogledi su nam se na trenutak 'prepleli' i upleli u 'paukovu mrežu'.
Poznato lice lelujavo je otklizalo u sjećanje .Nemoguće je bilo ne uočiti vlažan, dubok i taman pogled koji je tražio drugi.
Treperavim i elegantnim, srnećim hodom, na dugim nogama odšetala je u sumrak dozivajući dječaka.
Mirno stojeći, da ne uzburkam mirnu jezersku vodu u predvečerje četrdesetog rođendana, osjetio sam podražaj koji me dugo nije napuštao, samo blijedio u polaganom preslagivanju dana i noći. Tiho umirao. Jedva sam se suzdržao da je, kao 'dragu poznanicu', ne zagrlim. Susret pogleda odjeknuo je ,poput topa, u izgubljenim iluzijama i uzburkao krv, koja je odjednom na 'semaforu upalila sva svjetla'.
Gorio sam i mislio da svjetlim. Trnci, duž leđa, bez isprike su 'šetali i napadali' me .Priželjkivan i neočekivan trenutak obavijen zamišljanim susretima opleo me brzinom vjetra .
Zatečen nevjericom da je moguć, udario je tamo gdje sam bio najranjiviji. Lomio predrasude i kao uvijek u drugi plan gurao ženu .Gledao kroz nju i vidio biće koje mi se nametnulo, a da to nisam tražio, s kojim sam tiho i potajno godinama vodio ljubav.
Sućutni pogled odlutao je na 'moju ženu'.Klimnula je s pitanjem u očima.
Strast je, a da to nije znala, dobivala od druge žene.
U sivkasto-plavom plamenu obavijenom crvenkastom trakom polagano je sagorjevala, povlačeći me i usisavajući. Grlila toplim rukama i milovala stopalom. Osjećao sam je na potiljku, sljepoočicama, vjeđama, sve do usana, koje su nesvjesno otpustile izdah. Sve sam joj, umiren znatiželjom, dopustio. Vlažnih toplih očiju lagano mi je lelujala preko lica. Mirno sam čekao, pretvoren u strunu, snažan podražaj da čeznutljivi pogled zamijeni opipljivom strašću.
Neka mi netko kaže,a da ne laže, da se susretu s takvom ženom dvaput, može oduprijeti?
Koncentrirao sam sve raspoložive osjećaje u preklapanje zjenica. Gledao u ' neznankina usta' koja se nisu micala i jasno čuo glas. Nadražaj u grlu izazivao je kašalj. Morao sam izaći.
Žena me zabrinutog pogleda pratila do vrata. Ostavio sam joj nadu,u koju nisam vjerovao, da ću se vratiti…
Poput duha, dočekala me iza vrata, za koja ni u najluđim snovima nisam mislio da ću ih ikada otvoriti. Strah je blokirao kašalj. Milovala me pogledom, odmicala čuperak kose s čela i lagano, posve lagano doticala usne. Zavela me i odvela u labirint s premalo svjetla i radila sa mnom što je htjela.
Grlila me propinjući se na prste dok sam preko ramena gledao u odbačene crvene štikle. Snovi na dohvat ruke grčili su tijelo, pretvarali me u snivača nespremnog da prihvati čaroliju trenutka.
Toplina daha lebdjela je na mnom licu, ne dopuštajući mi udah. Kapljice znoja i oštar stisak njenih noktiju na mojim rukama, pretvarali su snove u stvarnost. Pripijenog tijela nehajno je otpuhivala pramen zalutale riđe kose, otkrivajući dugi vrat. Nisam joj vidio lice, ali sam ga osjećao. Prepličući tijela glasnik strasti stapao nas je u zajednički užitak, ispunjavao do rađanja zore...
Preporođen, bez tijela, sjetne duše, lagano sam se pridizao na laktove. Njeno je mjesto bilo prazno. Nije me dočekala s osmjehom, ni srnećim pogledom.
Nije bilo mirisa kave, ni sunčanog pozdrava, a sat je otkucavao previše sati…Skočio sam iz kreveta i na ormariću ugledao papirić s uputom:'Ubaci ključeve u kaslić…'Mamuran i ispuhan poput balona, jedva sam stao na noge. Tresao se. Morao sam priznati da je napisala bilo što drugo, da bi svoj život bez pitanja okrenuo na glavačke. Bespogovorno joj se predao. Nije ostavila ni trunku nade, samo punoću duše.
Uvjeravao sam se da će se nenadano pojaviti, presjeći mi put, nazvati me, potražiti.
Ništa se nije događalo. U danima glavinjanja, s bezbroj pitanja, odlazio sam u 'našu knjižnicu' nadajući se susretu s osmjehom...Nizali su se dani i noći u kojima sam se poput utopljenika, s podignutim rukama, vidio pred njenim pritvorenim vratima. Želio da me čeka, da budemo jedno, kao što smo bili, a ja na tom jednom sagradio čitav svijet.
U nosnicama sam zadržavao opipljive mirise njenog tijela i kose, bojeći se da ne nestanu. Od prvog susreta, posve sam joj pripadao. Svjesno sam obnavljao sliku u kojoj zagrljeni sagorijevamo plamenom bez tragova…
Ludilo se pojačavalo. Opijenost je prelazila u čežnju, a čežnja u tugu. Omatao sam se u ogrtač sivila i nemoći koja se topila s proljećem, ljetom, sve do jeseni,kad više nisam imao snage da se oduprem nogama koje su me nosile prema njenim vratima.
Na kvaki me dočekala zataknuta bijela krizantema. Prestao sam disati da umirim podivljale otkucaje srca. Ukočene vilice, bez glasa i zaustavljenog pogleda, odbacivao sam slutnje...Jednu, po jednu. Čvrsto stisnutih usana i šaka krenuo sam u obračun sa samopouzdanjem i oklijevanjima. Odlučio se iskaliti na vratima. U očaju sam primijetio da su vrata pritvorena. Tinjajuća je iskra bljesnula i ponudila nadu da me čeka... Nestrpljivo sam ih gurnuo. Nepoznata žena zurila je u mene, a ja u nju.
„Gdje je, gdje?!“mucao sam u bunilu.
Ženine su se oči caklile od suza…Jedva je izustila:“Dugo Vas je čekala!“
Padao sam i gubio se u sivo-plavom labirintu, istom onom u koji me je povukla, zavila u svoj posljednji udah… i zauvijek ponijela sa sobom.