Autor: admin
Datum objave: 23.11.2019
Share


Biserka Ćujić ( Zagreb,23.11.1942. – Zagreb,19.11.2019.)

Sretna je osoba koja prije napusti svijet nego što svijet napusti nju….

BISERKA ĆUJIĆ  rođena je u Zagrebu 1942. godine gdje je završila školu Primjenjenih umjetnosti, slikarski odjel u klasi profesora Ive Šelebaja, pedagošku akademiju – Likovne umjetnosti, Fakultet defektoloških znanosti. Bavi se slikarstvom i ilustracijom od 1979. godine, punih 40 godina,ove 2019.

 

U susretu s djelima iz bogatog opusa zagrebačke likovne umjetnice i pedagoga Biserke Ćujić, koja se likovnoj javnosti svojega rodnog grada predstavlja često samostalnim likovno-umjetničkim nastupom, izražena je

značajka ove Zagrepčanke, rano prepoznatih afiniteta i predestiniranosti za likovnost kao spontani osobni izraz i likovnu umjetnost kao svjesni izbor svojega životnog opredijeljenja,

 

Slijedeći odrednice svojega ega, s plimom unutarnjeg imperativa spram SLIKE kao temeljnog izraza svake vrste svoje bogate doživljajnosti, tvori “pleter” refleksivnog i emocionalnog, kao osebujne sume odjeka proživljenog trenutka i rojeva ideja koje ovaj tvori u svijesti.

 

Biserka Ćujić istražuje slikarske tehnike i razvija se na najboljim tradicijama hrvatske likovne kulture nastajale u srednjoeuropskom dinamičnom krugu impozantnog broja stoljeća.

 

Odlučujući se za pastel, kao tehniku suhe boje,koja predmijeva minuciozni tretman i gotovo raznježen pristup ženstvenog “MAKE UP” poimanja u aplikaciji mogućnosti i efekata ove decentne tehnike, umjetnica postiže zamjernu suverenost kao polazište za iskaz svoje bogate imaginacije.

Ta imaaginacija raskriljuje slojeve i slojevitosti životnih iskustava i stavova, koje slikama niže, pričajući nam svoju suptilnu priču s porukama o životu kao najmoćnijem vrelu svih mogućih tipova duhovnih kretanja oslonjenih na dominantu moćne osjećajnosti.

 

Taj primat osjećajnosti, kao polazište za pogled na život, čini ukupnost opusa Biserke Ćujić opojnom lirskom pričom o čovjeku i njegovu prebogatom prirodnom okružju, koje ga oblikuje i tvori obilje interakcija, kojima se svaki pojedinac brusi, jača i raste.

 

Ovaj opus je poezija optimizma.

Uz ovaj osobiti pozdrav gospodji Biserki Ćujić, pridružimo se svi  ovdje nazočni, poruci I slikama velikana hrvatske lirike, akademika Dobriše Cesarića, koji kaže:

 

Možda će onda bolje da bude kada se jednoga dana preselim u zemne grude…..

Ništa mi neće ostat od uma, ni jedna misao mrtvoga duha,

ja neću imat ni uha ni sluha da slušam tišinu svojega šuma…

Ako me katkad stanu i kosit, neće mi  bola nanijeti kosa,

Jedini teret koji ću nosit u novom životu,biti će  - rosa !

 

Hvala i mir dragoj Biserki u novom Tihom domu

 

 

 

https://www.google.com/search?sxsrf=ACYBGNQ3BscM9Z2FZiYdV5PDduVttsfw3Q:1574508684218&q=biserka+%C4%87uji%C4%87&tbm=isch&source=univ&sa=X&ved=2ahUKEwiw7MX2nYDmAhXpwqYKHeewAQMQsAR6BAgKEAE&biw=1366&bih=639#imgrc=_

 

 

202
Kategorije: Vizualne umjetnosti
Developed by LELOO. All rights reserved.