BISERKA b. KATUŠIĆ
CVEJIĆ, mezzosopran
The parents: STIPE KATUŠIĆ & IVKA TRGO–KATUŠIĆ
Krilo - Jesenice, Omiš, Croatia, 5 th of November, 1923.
Raised in Belgium, 1925. – 1946.
Come in Belgrade, 1946.
Member of Choral
Ensamble, 1946. – 1948.
Vocal studies with Professor Josip Rijavec, 1948. – 1950.
Belgrade Conservatoire, 1950. – 1955.
Member of Belgrade Opera, as a student, 1950. – 1955.
Professional debut
at Belgrade Opera, 12 th of March, 1955
Charlotte –„Werther“, J. Massenet
Regular member of the Belgrade's Opera, 1955. – 1960.
Regular member of theVienna's Staatsoper, 1959. – 1979.
Metropolitan opera, NYC, 1961. – 1968.
Prima donna of the Zagreb's Opera, 1975. -1979.
International career, 1959. – 1980.
Umjetnost Biserke Cvejić se temelji na inventivnoj
sintezi vokalne tehnike, u punoj funkciji interpretativne snage vokalne i
psihološke odrednice tumačenoga lika u koordinatama dramaturških zadanosti
djela.
Time se u cijelom bogatom opernom opusu velike umjetnice, profilira galerija protagonističkih likova u
glazbenim dramama, koje je snagom svoje osobnosti pune emocionalnih naboja,
Biserka Cvejić uznosila na najviše razine glazbenih i glazbeno-scenskih
postignuća.
Sve se to odvijalo na velikim domaćim, južnoslavenskim
scenama, kao i na mnogobrojnim inozemnim koncertnim i opernim, te osobito na najvećim svjetskim opernim
scenama, tijekom intenzivnih umjetničkih sezona aktivnoga i dinamičnog
kreativnog života u svijetu vrhunskih dostignuća operne umjetnosti.
Od 1959. do 1979., Biserka Cvejić je solistica bečke
Državne opere, gdje postaje i Kammersangerin, 1979.
Od 1961. do 1968., godine je kontinuirano solistica
Metropolitan opere u New Yorku.
U medjuvremenu se kreacije Biserke Cvejić rasprostiru
glazbeno-umjetničkim prostorom i poglavito opernim scenama, od milanske Scale, londonskog Covent Gardena, moskovskog Boljšoj
teatra, Teatra „Kirov“ u St. Petersburgu, Teatra Colon u Buenos Airesu, Teatra
San Carlo, u Napulju, pa Opere u Rimu,
Parizu, Arene u Veroni, Berlinu, Tokyju.......do završnice opernoga
umjetničkog puta i niza oproštajnih predstava ,1979.
Verdijeva Amneris, u „Aidi“, Eboli, u „Don Carlosu“,
Azucena, u „Trubaduru“, Ulrica, u„Maskenbalu“,Preziosilla, u „Moć sudbine“,
Maddalena u „Rigolettu“,Bizetova Carmen, u „Carmen“, Dalila, u operi „Samson i Dalila“,
C.Saint-Saensa, Laura u Ponchiellijevoj
operi „Gioconda“,Marina u„Borisu Godunovu“, M.P. Musorgskog, Končakovna u
„Knezu Igoru“, A. Borodina, tek su neke od najvećih Biserkinih svjetskih
kreacija, koje je pronosila najslavnijim opernim pozornicama, uvrštavajući u
svoj kalendar nastupa i domaće scene, uz najveće svjetske, pa je često bilo
moguće Biserku slušati u Zagrebu, izmedju nastupa u Beču i Milanu, u Splitu,
nakon Londona, a uoči Moskve, na sceni u
Beogradu, u HNK „Ivan pl.Zajc“ u Rijeci,
neposredno prije nastupa u New Yorku., Buenos Airesu, Tokyu……
Biserka Cvejić pjeva na velikom svečanom koncertu, u New
Yorku, kojim se zatvara scena stare Metropolitan opere, koja je utjecajno živjela
od 22. listopada, 1883., do 16. travnja, 1966., kada je oproštajni koncert,
Gala Farewell, bio okupio najjače i najveće snage opernoga svijeta toga
doba.
Potom je Biserka Cvejić i u prvoj predstavi, nakon
svečanoga otvorenja novoga MET-a, u Lincoln - Centre, NYC, kao Laura u
Ponchiellijevoj „Giocondi“, s Renatom Tebaldi
i Francom Corellijem, kao protagonistima operne večeri, 22. rujna, 1966.
Bila je Biserka i Amneris u Verdijevoj „Aidi“, na stotoj
izvedbi toga djela u velikoj veronskoj Areni, kolovoza, 1968., kada je dobila
jednodušne stručne pohvale za ukupnu interpretativnu snagu i emisiju tona sa
svim pretpostavkama optimuma u afirmaciji Verdijeve vokalne dionice i
tehničko-izvedbenih uvjeta za punoću opsega i obujma vokalnih vrijednosti opernoga
lika.
Završetkom svoje blistave operne umjetničke karijere,
Biserka Cvejić se posvećuje vokalnoj pedagogiji, već 1980.
Od tada, velike uspjehe umjetnica ostvaruje svojom
vokalno- pedagoškom djelatnošću, osobitih metodičkih pristupa kojima harmonično
razvija vokalnu tehniku, interpretativne zadanosti voklane dionice izabranog
opernoga lika, kulture pokreta, „govora
tijela“, sklada mimike, geste, dinamike
i ritma scenskoga pokreta uz glazbenu tj. glazbeno-scensku dimenziju lika, s
naglascima na vrijednosti psihološkog profila koji etapno razvija do razine
zrele prezentacije na opernoj sceni, s
već nastalom plejadom svojih studenata od kojih su neki osvojili i najveće
operne scene današnjega svijeta, pa uspješno njeguju staze na kojima je
briljirala i njihova profesorica Biserka
Cvejić.
1.
Arija Azucene iz Verdijeva „Trubadura“
http://www.youtube.com/watch?v=_VboyJd7jmw&feature=related
Azucena, je lik koji Biserka gradi na liniji nastaloj kao
svojevrsni amalgam suludoga osvetničkog nagona i mističnosti utkane u
psihološku potku iz koje izrasta profil
mračnoga lika jakog naturalističkoga izraza kojim se brani i napada,
stvarajaući sve žešće spletove u kojima se ostali protagonisti drame nalaze kao u „paukovoj mreži“, te
postaju žrtve demona koji će, postigavši cilj - uništenje svih oko sebe,
uništiti i sebe. Svojom Azucenom, Bisreka je uvijek iskazivala da je grandiozna
glumica i, da nije bila operna umjetnica, mogla je biti velika zvijezda dramske
scene u koordinatama histrionskih izričajnih volumena. Kreacijom Biserke
Cvejić, kao Azucene, postaje jasnije i nadahnuće autora, Verdija, koji je,
hipom, htio djelo nazvati Azucena, umjesto Trubadur
2.
Arija Carmen, iz Bizetove istoimene opere
http://www.youtube.com/watch?v=-7StqF2kSag&feature=related
Carmen, od snažno fokusiranoga starta, od centrifugalno
ponudjene Habanere “L,amour est un oiseau rebelle“, pa gradirane zavodljivosti
u Seguedille i duetu s Joseom, “Pres des remparts de Seville“, do efektnog
finala I. čina, s Zunigom, „Voici l,ordre“Carmen kreće žestokim uzlazom.
Takvim zamahom razvija razigranu raskalašnost u startu
II. čina - Chanson boheme“Les tringles des sistres tintaient“, susret s Joseom i „Enfin c,est toi“, pa duet „Je vais danser en votre honneur“, “Non,tu ne m,aimes pas“, “Bel
officer“,“Voyons que j,essaie a mon tour....En vain, pour eviter“, “Hola!
Jose!“, potom „Si tu m,aimes,Carmen“, duetino s Escamillom, i napokon finalni
susret i tragičan rasplet s Joseom, „“C'est toi“- „C'est moi“.
Biserkina Carmen nosi paletu bogato složenih nijansi,
studiozno biranih najtoplijih i najžarkijih boja koje se, množinom zapleta,
dinamičnom promjenljivošću motiva i intenziteta njihova izraza, miješaju i
pretapaju u teže, zgusnutije tonove tamnih podloga koje se šire i sve rijedje
dobivaju „udare svjetlosti“, da bi, u finalu IV. čina, u sudbonosnom susretu s Joseom, ostao tek privid svjetla - podržavan jedino
kapricom, čija je cijena - život.
3.
Dvije arije Eboli iz Verdijeva „Don Carla“,4. rujna,1967.
Tokyo, Japan A.http://www.youtube.com/watch?v=vulqbSQOAxA&feature=related
B.http://www.youtube.com/watch?v=ONAXJtpoB8o&feature=related
Eboli, u luku s kaskadama, od 2. slike i Canzone del
velo:“Nei giardin del bello“, uz duet s Carlom, u 3. slici i furiozan tercet s
Carlom i Rodrigom “Al mio furor sfuggite invano“ i „Trema per te, falso
figliuolo“, pa kulminirajuća, katarzična
“Pieta! Perdon! Per la rea che si pente“ i „Ah, piu non vedro la Regina. O don
fatale“, u petoj slici. Biserkina Eboli,
spoznaje da nema Carla, ona mu ne znači ništa, uprkos bezgraničnoj, strasnoj ljubavi prema njemu;
Kraljica je prokazana Kralju i nedjela Eboli, nizom su naslagala teške,
sudbonosne nevolje svima oko nje.
Eboli, u dramatičnom trenutku raskola odnosa Kralja i Kraljice, u valu
svojeg velikog grizodušja
kao podloge katarzi, Kraljici priznaje svoje podle motive i svoju
krivicu za sve što je nastalo, pa velikom arijom „O don fatale,“ proklinje
svoju taštu ljepotu koja ju je navodila na najgnusnije ponašanje, odnose i zlodjela.
Ta arija Eboli je Verdijeva psihološka studija, kojom, u velikom i tehnički izvanredno
zahtjevnom vokalno - ekspresivnom luku,
Eboli izražava svoju bit, svoja proturječja, snagu sraza svoje strasti i
savjesti, i svoj pokajnički
katarzični impuls.
Sve je to, medjutim, za stanje i spas svih oko nje ,
prekasno, pa je i taj njezin pokajnički krik utoliko teži, dramatičan, s jakim duševnim akordima
tragike, a to je sve čitljivo briljantnom velikom arijom i vrhunskom izvedbom
Biserke Cvejić, svakom izvedbom te uloge na svakoj od najvećih svjetskih
opernih scena.
1967., kada je Japan htio, najboljim vokalno-umjetničkim
snagama tadašnjega opernoga svijeta, obilježiti puno stoljeće života Verdijeva
remek- djela, opere Don Carlo, nastale i praizvedene, 1867., u Parizu,
u slavljeničkoj podjeli za izvedbu djela u Tokyju, rujna,
1967., je uz primadonu Biserku Cvejić, i
sopranistica Gwineth Jones, Nikola Rossi Lemeni, Sessto Bruscantini, Shandor Konya,.....
Milena Kitić, Željko Lučić....
Studenti Biserke Cvejić s najvećim medjunarodnim
postignućima,na sceni Metropolitan opere,NYC, Državne opere u Beču,milanskoj
Scali....
i mnogim drugim velikim svjetskim središtima operne
umejtnosti
Željko Lučić,bariton, Metropolitan,Scala,Državna opera
Beč..
http://www.youtube.com/watch?v=eCx_HjwI0aI
Rigoletto
http://www.youtube.com/watch?v=2nnQFyFzox0
duet s Gildom
Milena Kitić, Metropolitan opera, Maddalena, Los Angeles
Opera, Giulietta
http://www.youtube.com/watch?v=KuVXBziV4HE&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=jToNbh06Ytc&feature=related
Milena Kitic has just been signed to make her
Metropolitan Opera debut in the fall of 2005 as the title role in Carmen. In
October 2004, she won unanimous raves performing in the same role in the Los
Angeles Music Center Opera's production of Carmen. Ms. Kitic is also scheduled
to play Delilah in Samson and Delilah at Opera Pacific opening February 22,
2005, Meg in Falstaff in May of 2005, with the Los Angeles Opera, and Amneris
in Aida with Opera Pacific in 2006.
In 1998 Milena
Kitic made her United States debut in the demanding role of Eboli in Verdi's
Don Carlo, with The Palm Beach Opera, which inspired a return to that same
opera company in April of 2000, to perform as Rosina in Il Barbiere di
Siviglia. Within five years of coming to America Ms. Kitic made her Carnegie
Hall debut with Opera Orchestra of New York as Emilia in Othello for Carlo
Bergonzi's farewell concert, she debuted with Washington National Opera as
Carmen and with Los Angeles Opera as Giulietta in Les contes d' Hoffmann. She
also appeared in A Concert of Passion and Poetry with Los Angeles Opera, as
Herodias in Salome with Opera Pacific, as Laura in La Gioconda with Opera
Orchestra of New York and Carmen with the Baltimore Opera.
A star of the Belgrade Opera Ms. Kitic made her debut in
1989 as Olga in Eugene Onegin. In 1998, she earned the German music critic's
award as Performer of the Season after performances as Carmen with the Essen
Opera. She has performed Carmen throughout Germany, Austria, The Netherlands
and Belgium. She has performed Maddalena in Rigoletto at at the Deutsche Oper
Berlin and the Festspielhaus Salzburg.
Ms. Kitic studies with the Metropolitan Opera star Mrs.
Biserka Cvejic. She speaks and sings in several languages including German,
Italian and English. She and her husband have homes both in Pasadena and
Newport Beach.