Autor: redakcija
Datum objave: 24.10.2011
Share
Komentari:


Biserka Cvejić

Vrhunci opernih kreacija

BISERKA b. KATUŠIĆ  CVEJIĆ, mezzosopran

The parents: STIPE KATUŠIĆ &   IVKA TRGO–KATUŠIĆ

Krilo - Jesenice, Omiš, Croatia, 5 th of November, 1923.

Raised in Belgium, 1925. – 1946.

Come in Belgrade, 1946.

Member of Choral  Ensamble, 1946. – 1948.

Vocal studies with Professor Josip Rijavec, 1948. – 1950.

Belgrade Conservatoire, 1950. – 1955.

Member of Belgrade Opera, as a student, 1950. – 1955.

Professional  debut at Belgrade Opera, 12 th of March, 1955

Charlotte –„Werther“, J. Massenet

Regular member of the Belgrade's Opera, 1955. – 1960.

Regular member of theVienna's  Staatsoper, 1959. – 1979.

Metropolitan opera, NYC, 1961. – 1968.

Prima donna of the Zagreb's  Opera, 1975. -1979.

International career, 1959. – 1980.

Umjetnost Biserke Cvejić se temelji na inventivnoj sintezi vokalne tehnike, u punoj funkciji interpretativne snage vokalne i psihološke odrednice tumačenoga lika u koordinatama dramaturških zadanosti djela.

Time se u cijelom bogatom opernom opusu velike umjetnice,  profilira galerija protagonističkih likova u glazbenim dramama, koje je snagom svoje osobnosti pune emocionalnih naboja, Biserka Cvejić uznosila na najviše razine glazbenih i glazbeno-scenskih postignuća.

Sve se to odvijalo na velikim domaćim, južnoslavenskim scenama, kao i na mnogobrojnim inozemnim koncertnim i opernim,  te osobito na najvećim svjetskim opernim scenama, tijekom intenzivnih umjetničkih sezona aktivnoga i dinamičnog kreativnog života u svijetu vrhunskih dostignuća operne umjetnosti.

Od 1959. do 1979., Biserka Cvejić je solistica bečke Državne opere, gdje postaje i Kammersangerin, 1979. 

Od 1961. do 1968., godine je kontinuirano solistica Metropolitan opere u New Yorku.

U medjuvremenu se kreacije Biserke Cvejić rasprostiru glazbeno-umjetničkim prostorom i poglavito opernim scenama, od  milanske Scale,  londonskog Covent Gardena, moskovskog Boljšoj teatra, Teatra „Kirov“ u St. Petersburgu, Teatra Colon u Buenos Airesu, Teatra San Carlo, u Napulju,  pa Opere  u Rimu,  Parizu, Arene u Veroni, Berlinu, Tokyju.......do završnice opernoga umjetničkog puta i niza oproštajnih predstava ,1979.

Verdijeva Amneris, u „Aidi“, Eboli, u „Don Carlosu“, Azucena, u „Trubaduru“, Ulrica, u„Maskenbalu“,Preziosilla, u „Moć sudbine“, Maddalena u „Rigolettu“,Bizetova Carmen, u „Carmen“,  Dalila, u operi „Samson i Dalila“, C.Saint-Saensa,  Laura u Ponchiellijevoj operi „Gioconda“,Marina u„Borisu Godunovu“, M.P. Musorgskog, Končakovna u „Knezu Igoru“, A. Borodina, tek su neke od najvećih Biserkinih svjetskih kreacija, koje je pronosila najslavnijim opernim pozornicama, uvrštavajući u svoj kalendar nastupa i domaće scene, uz najveće svjetske, pa je često bilo moguće Biserku slušati u Zagrebu, izmedju nastupa u Beču i Milanu, u Splitu, nakon  Londona, a uoči Moskve, na sceni u Beogradu, u HNK „Ivan pl.Zajc“ u  Rijeci, neposredno prije nastupa u New Yorku., Buenos Airesu, Tokyu……

Biserka Cvejić pjeva na velikom svečanom koncertu, u New Yorku, kojim se zatvara scena stare Metropolitan opere, koja je utjecajno živjela od 22. listopada, 1883., do 16. travnja, 1966., kada je oproštajni koncert, Gala Farewell, bio okupio najjače i najveće snage opernoga svijeta toga doba. 

Potom je Biserka Cvejić i u prvoj predstavi, nakon svečanoga otvorenja novoga MET-a, u Lincoln - Centre, NYC, kao Laura u Ponchiellijevoj „Giocondi“, s Renatom Tebaldi  i  Francom Corellijem,   kao protagonistima operne večeri, 22.  rujna, 1966.

Bila je Biserka i Amneris u Verdijevoj „Aidi“, na stotoj izvedbi toga djela u velikoj veronskoj Areni, kolovoza, 1968., kada je dobila jednodušne stručne pohvale za ukupnu interpretativnu snagu i emisiju tona sa svim pretpostavkama optimuma u afirmaciji Verdijeve vokalne dionice i tehničko-izvedbenih uvjeta za punoću opsega i obujma vokalnih vrijednosti opernoga lika.

Završetkom svoje blistave operne umjetničke karijere, Biserka Cvejić se posvećuje vokalnoj pedagogiji, već 1980.

Od tada, velike uspjehe umjetnica ostvaruje svojom vokalno- pedagoškom djelatnošću, osobitih metodičkih pristupa kojima harmonično razvija vokalnu tehniku, interpretativne zadanosti voklane dionice izabranog opernoga lika, kulture pokreta,  „govora tijela“, sklada  mimike, geste, dinamike i ritma scenskoga pokreta uz glazbenu tj. glazbeno-scensku dimenziju lika, s naglascima na vrijednosti psihološkog profila koji etapno razvija do razine zrele  prezentacije na opernoj sceni, s već nastalom plejadom svojih studenata od kojih su neki osvojili i najveće operne scene današnjega svijeta, pa uspješno njeguju staze na kojima je briljirala i njihova profesorica  Biserka Cvejić.

1.

Arija Azucene iz Verdijeva „Trubadura“

http://www.youtube.com/watch?v=_VboyJd7jmw&feature=related

Azucena, je lik koji Biserka gradi na liniji nastaloj kao svojevrsni amalgam suludoga osvetničkog nagona i mističnosti utkane u psihološku potku iz koje izrasta  profil mračnoga lika jakog naturalističkoga izraza kojim se brani i napada, stvarajaući sve žešće spletove u kojima se ostali protagonisti  drame nalaze kao u „paukovoj mreži“, te postaju žrtve demona koji će, postigavši cilj - uništenje svih oko sebe, uništiti i sebe. Svojom Azucenom, Bisreka je uvijek iskazivala da je grandiozna glumica i, da nije bila operna umjetnica, mogla je biti velika zvijezda dramske scene u koordinatama  histrionskih  izričajnih volumena. Kreacijom Biserke Cvejić, kao Azucene, postaje jasnije i nadahnuće autora, Verdija, koji je, hipom, htio djelo nazvati Azucena, umjesto Trubadur

2.

Arija Carmen, iz Bizetove istoimene opere

http://www.youtube.com/watch?v=-7StqF2kSag&feature=related

Carmen, od snažno fokusiranoga starta, od centrifugalno ponudjene Habanere “L,amour est un oiseau rebelle“,  pa gradirane zavodljivosti

u Seguedille i duetu s Joseom,  “Pres des remparts de Seville“, do efektnog finala I. čina, s Zunigom, „Voici l,ordre“Carmen kreće žestokim uzlazom. 

Takvim zamahom razvija razigranu raskalašnost u startu II. čina - Chanson boheme“Les tringles des sistres tintaient“,  susret s Joseom i „Enfin c,est toi“,  pa duet „Je vais danser en votre honneur“,  “Non,tu ne m,aimes pas“, “Bel officer“,“Voyons que j,essaie a mon tour....En vain, pour eviter“, “Hola! Jose!“, potom „Si tu m,aimes,Carmen“, duetino s Escamillom, i napokon finalni susret i tragičan rasplet s Joseom, „“C'est toi“- „C'est moi“.

Biserkina Carmen nosi paletu bogato složenih nijansi, studiozno biranih najtoplijih i najžarkijih boja koje se, množinom zapleta, dinamičnom promjenljivošću motiva i intenziteta njihova izraza, miješaju i pretapaju u teže, zgusnutije tonove tamnih podloga koje se šire i sve rijedje dobivaju „udare svjetlosti“,  da  bi, u finalu IV. čina,  u sudbonosnom susretu s Joseom,  ostao tek privid svjetla - podržavan jedino kapricom, čija je cijena - život.

3.

Dvije arije Eboli iz Verdijeva „Don Carla“,4. rujna,1967. Tokyo, Japan                            A.http://www.youtube.com/watch?v=vulqbSQOAxA&feature=related

B.http://www.youtube.com/watch?v=ONAXJtpoB8o&feature=related

Eboli, u luku s kaskadama, od 2. slike i Canzone del velo:“Nei giardin del bello“, uz duet s Carlom, u 3. slici i furiozan tercet s Carlom i Rodrigom “Al mio furor sfuggite invano“ i „Trema per te, falso figliuolo“,  pa kulminirajuća, katarzična “Pieta! Perdon! Per la rea che si pente“ i „Ah, piu non vedro la Regina. O don fatale“,  u petoj slici. Biserkina Eboli, spoznaje da nema Carla, ona mu ne znači ništa, uprkos  bezgraničnoj, strasnoj ljubavi prema njemu; Kraljica je prokazana Kralju i nedjela Eboli, nizom su naslagala teške, sudbonosne nevolje svima oko nje. 

Eboli, u dramatičnom trenutku  raskola odnosa Kralja i Kraljice, u valu svojeg  velikog  grizodušja  kao podloge katarzi, Kraljici priznaje svoje podle motive i  svoju  krivicu za sve što je nastalo, pa velikom arijom „O don fatale,“ proklinje svoju taštu ljepotu koja ju je navodila na najgnusnije ponašanje,  odnose i zlodjela.

Ta arija Eboli je Verdijeva psihološka studija,  kojom, u velikom i tehnički izvanredno zahtjevnom vokalno - ekspresivnom luku,  Eboli izražava svoju bit, svoja proturječja, snagu sraza svoje strasti i savjesti,  i svoj  pokajnički  katarzični  impuls.

Sve je to, medjutim, za stanje i spas svih oko nje , prekasno, pa je i taj njezin pokajnički krik utoliko teži,  dramatičan, s jakim duševnim akordima tragike, a to je sve čitljivo briljantnom velikom arijom i vrhunskom izvedbom Biserke Cvejić, svakom izvedbom te uloge na svakoj od najvećih svjetskih opernih scena.

1967., kada je Japan htio, najboljim vokalno-umjetničkim snagama tadašnjega opernoga svijeta, obilježiti puno stoljeće života Verdijeva remek- djela,  opere Don Carlo,  nastale i praizvedene, 1867., u Parizu, 

u slavljeničkoj podjeli za izvedbu djela u Tokyju, rujna, 1967., je uz  primadonu Biserku Cvejić, i sopranistica Gwineth Jones, Nikola Rossi Lemeni,  Sessto Bruscantini, Shandor Konya,.....

 

Milena Kitić, Željko Lučić....

Studenti Biserke Cvejić s najvećim medjunarodnim postignućima,na sceni Metropolitan opere,NYC, Državne opere u Beču,milanskoj Scali....

i mnogim drugim velikim svjetskim središtima operne umejtnosti

Željko Lučić,bariton, Metropolitan,Scala,Državna opera Beč..

http://www.youtube.com/watch?v=eCx_HjwI0aI Rigoletto

http://www.youtube.com/watch?v=2nnQFyFzox0 duet s Gildom

Milena Kitić, Metropolitan opera, Maddalena, Los Angeles Opera, Giulietta

http://www.youtube.com/watch?v=KuVXBziV4HE&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=jToNbh06Ytc&feature=related

Milena Kitic has just been signed to make her Metropolitan Opera debut in the fall of 2005 as the title role in Carmen. In October 2004, she won unanimous raves performing in the same role in the Los Angeles Music Center Opera's production of Carmen. Ms. Kitic is also scheduled to play Delilah in Samson and Delilah at Opera Pacific opening February 22, 2005, Meg in Falstaff in May of 2005, with the Los Angeles Opera, and Amneris in Aida with Opera Pacific in 2006.

 In 1998 Milena Kitic made her United States debut in the demanding role of Eboli in Verdi's Don Carlo, with The Palm Beach Opera, which inspired a return to that same opera company in April of 2000, to perform as Rosina in Il Barbiere di Siviglia. Within five years of coming to America Ms. Kitic made her Carnegie Hall debut with Opera Orchestra of New York as Emilia in Othello for Carlo Bergonzi's farewell concert, she debuted with Washington National Opera as Carmen and with Los Angeles Opera as Giulietta in Les contes d' Hoffmann. She also appeared in A Concert of Passion and Poetry with Los Angeles Opera, as Herodias in Salome with Opera Pacific, as Laura in La Gioconda with Opera Orchestra of New York and Carmen with the Baltimore Opera.

A star of the Belgrade Opera Ms. Kitic made her debut in 1989 as Olga in Eugene Onegin. In 1998, she earned the German music critic's award as Performer of the Season after performances as Carmen with the Essen Opera. She has performed Carmen throughout Germany, Austria, The Netherlands and Belgium. She has performed Maddalena in Rigoletto at at the Deutsche Oper Berlin and the Festspielhaus Salzburg.

 

Ms. Kitic studies with the Metropolitan Opera star Mrs. Biserka Cvejic. She speaks and sings in several languages including German, Italian and English. She and her husband have homes both in Pasadena and Newport Beach.

 

2501
Kategorije: Glazba
Nek se čuje i Vaš glas
Vaše ime:
Vaša poruka:
Developed by LELOO. All rights reserved.