Il Trovatore
Biserka Cvejic-"Stride la vampa"-Il Trovatore, Giuseppe Verdi
http://www.youtube.com/watch?v=cCSScISvctc
"Stride la vampa"
Opera: Il Trovatore;
Composer: Giuseppe Verdi;
Leonora: Gabriella Tucci;
Manrico: Bruno Prevedi;
Azucena: Biserka Cvejic;
Conte di Luna: Robert
Merrill.
Dir.: Georges Pretre.
Metropolitan Opera House,
1965.
Biserka Cvejic & Bruno
Prevedi-"Condotta ell'era in ceppi"
http://www.youtube.com/watch?v=8eJeWPOk-KA
Robert Merrill & Biserka
Cvejic-Il Trovatore-"In braccio al mio rival?...
http://www.youtube.com/watch?v=-FtlsffWEEg
Azucena, je lik koji Biserka
gradi na liniji nastaloj kao svojevrsni amalgam suludoga osvetničkog nagona i
mističnosti utkane u psihološku potku iz koje izrasta profil mračnoga lika jakog naturalističkoga
izraza kojim se brani i napada, stvarajaući sve žešće spletove u kojima se
ostali protagonisti drame nalaze kao u
„paukovoj mreži“, te postaju žrtve demona koji će, postigavši cilj - uništenje
svih oko sebe, uništiti i sebe. Svojom Azucenom, Bisreka je uvijek iskazivala
da je grandiozna glumica i, da nije bila operna umjetnica, mogla je biti velika
zvijezda dramske scene u koordinatama
histrionskih izričajnih volumena.
Kreacijom Biserke Cvejić, kao Azucene, postaje jasnije i nadahnuće autora,
Verdija, koji je, hipom, htio djelo nazvati Azucena, umjesto Trubadur
Don Carlo
Biserka Cvejic "Nel
giardin del
velo" from Don Carlo
http://www.youtube.com/watch?v=vulqbSQOAxA
4.sept.1967 Tokio,
Biserka Cvejic "O don
fatale" from Don Carlo
http://www.youtube.com/watch?v=ONAXJtpoB8o
Tokio, 1967
Sandor Konya, Gwyneth Jones, Biserka Cvejic,
Sesto Bruscantini, Nicola
Rossi-Lemeni
Oliviero De Fabritiis
1967 Tokyo
Eboli, u luku s kaskadama, od 2. slike i
Canzone del velo:“Nei giardin del bello“, uz duet s Carlom,
u 3. slici i furiozan tercet s Carlom i Rodrigom “Al mio furor sfuggite invano“
i „Trema per te, falso figliuolo“, pa
kulminirajuća, katarzična “Pieta! Perdon! Per la rea che si pente“ i „Ah, piu
non vedro la Regina. O don fatale“, u
petoj slici. Biserkina Eboli, spoznaje da nema Carla, ona mu ne znači ništa,
uprkos bezgraničnoj, strasnoj ljubavi
prema njemu; Kraljica je prokazana Kralju i nedjela Eboli, nizom su naslagala
teške, sudbonosne nevolje svima oko nje.
Eboli, u dramatičnom trenutku
raskola odnosa Kralja i Kraljice, u valu svojeg velikog
grizodušja kao podloge katarzi,
Kraljici priznaje svoje podle motive i
svoju krivicu za sve što je
nastalo, pa velikom arijom „O don fatale,“ proklinje svoju taštu ljepotu koja
ju je navodila na najgnusnije ponašanje,
odnose i zlodjela.
Ta arija Eboli je Verdijeva psihološka studija, kojom, u velikom i tehnički izvanredno
zahtjevnom vokalno - ekspresivnom luku,
Eboli izražava svoju bit, svoja proturječja, snagu sraza svoje strasti i
savjesti, i svoj pokajnički
katarzični impuls.
Sve je to, medjutim, za stanje i spas svih oko nje , prekasno, pa je i
taj njezin pokajnički krik utoliko teži,
dramatičan, s jakim duševnim akordima tragike, a to je sve čitljivo
briljantnom velikom arijom i vrhunskom izvedbom Biserke Cvejić, svakom izvedbom
te uloge na svakoj od najvećih svjetskih opernih scena.
1967., kada je Japan htio, najboljim vokalno-umjetničkim snagama
tadašnjega opernoga svijeta, obilježiti puno stoljeće života Verdijeva remek-
djela, opere Don Carlo, nastale i praizvedene, 1867., u Parizu, u slavljeničkoj podjeli za izvedbu djela u
Tokyju, rujna, 1967., je uz primadonu
Biserku Cvejić, i sopranistica Gwineth Jones, Nikola Rossi Lemeni, Sessto Bruscantini, Shandor Konya,.....
Aida
Verdi - Aida - Confrontation
scene - Cvejić, Molnar-Talajić (1971)
http://www.youtube.com/watch?v=eEwlrn9QDOA
Verdi. Aida. 1971.Zagreb. Ljiljana
Molnar-Talajić (Aida). Giorgio Lamberti (Radames). Biserka Cvejić (Amneris).
Duško Kukovec( Amonasro). Ivan Stefanov (Ramfis). Franjo Petrushanec (Faron).
HNK Zagreb.
Dir.: Niksa Bareza
Biserka Cvejić-Aida-Judgement
Scene-"Ohimè!... morir mi sento...",
http://www.youtube.com/watch?v=0IorLbocsUQ
Amneris, u tradicionalnom
rasporedu „reda veličina“, a to znači u dvojakoj ekspoziciji. Lik u socijalnom
aspektu, najviše hijerarhijske točke, Faraonova kćer, majestetična do „vrste
božanstva“ u tradiciji staroegipatskoga poimanja, a uz to i žena s
temperamentom jakog impulsa koji je odgojem i društvenim okvirom „omedjen“,
drilom oblikovan. Uprkos svemu u odnosima Radames – Aida - Amneris, spoznajom
da je nevoljena, ona moćnica, koja snažno čežnjivo voli, radja ljubomorom koja
se suptilno začinjuje osvetničkim supstratom kao pokretačkom snagom nagonske
rušilačke moći. Ipak, u najvišem „faraonskom dostojanstvu“, Amneris sve
spletove proturječnih struja u sebi nosi kao svoju temeljnu individualnu muku
„pod velikom kupolom“, koja medjutim
popušta u „statici“ i urušava se u kompleksnoj i velikoj sceni „sudnice“, kada bespomoćno i bespovratno shvaća da je
Radames za nju izgubljen, a time i ona sama u sebi osjeća gorku tragiku
osobnoga poraza, jer ni najsjajniji i
najmoćniji faraonski tron, ne nadomješćuje glas „muklog srca“, Radamesov
dosljedan otklon od svih njezinih izraza ljubavi , čežnji i nadanja. Sve navedene
aspekte profila lika Amneris, Biserka
Cvejić izgradjuje velikom izražajnošću u volumenu. S mnogo ploha i nijansiranim
psihološkim odrednicama za svaki impuls kao ishodište struje koja odredjuje
slojevitost lika i situacija, u kojima je masiv vrijednosti lika Amneris, ona
značajka koja je gotovo prirodno, svaki Biserkin nastup u ulozi Amneris pomicala težište vrijednosti na stranu toga
lika, a time osobito nadahnjivala partnere u ostalim protagonističkim ulogama
ovog Verdijeva remek-djela.
„Quale insolita gioia nel tuo sguardo“, u prvom pristupu Radamesu,
“Vieni,o diletta appressati“, tercet s
Aidom i Radamesom, „Vieni:sul crin ti
piovano“, pa „Fu la sorte dell,armi a,tuoi funesta“, duet s Aidom, koji je u
pristupu Biserke Cvejić kao Amneris, remek-djelo glazbene psihologije, od
lukave prijetvornosti, podmuklosti, simuliranja, dvoličnosti i ulagivanja, sve
što je Verdi bio namijenio toj ulozi ali je interpreti gotovo redovito ne
ostvaruju jer je prezahtjevna, slojevita, naporna, bez vrlo dugoga i
studiozniog rada, uostalom kao i sve velike operne uloge u ukupnoj opernoj
lireaturi. “Su! del Nilo al sacro lido“, potom „L,aborrita a me
sfuggia“, pa duet s Radamesom,“Gia i Sacerdoti adunasi“, pa „Ohime!.morir mi
sento“ i anatema sudcima kao finalni krik očaja izgubljene žene slomljena srca.
Un Ballo in Maschera
Biserka Cvejic-"Re
dell'abisso affrettati...", Un Ballo in Maschera
http://www.youtube.com/watch?v=H-l7lPFx1AE
Vienna, 1973
Ludovic Spiess, Leonie
Rysanek & Biserka Cvejic-Un Ballo in Maschera
http://www.youtube.com/watch?v=S0_EEqHW0fw
Trio Act I,
Opera, Un Ballo in Maschera,
Composer, Giuseppe Verdi,
AMELIA, Leonie Rysanek,
RICCARDO, Ludovic Spiess,
OSCAR, Olivera Miljakovic,
ULRICA, Biserka Cvejic,
RENATO, Giuseppe Taddei,
CRISTIANO, Hans Christian,
SAM, Herbert Lackner,
TOM, Frederick Guthrie,
Choir & Orchestra Wiener
Staatsoper,
Conductor, Anton Guadagno,
Vienna, 1973
Carmen
Séguedille - Bizet's Carmen -
Biserka Cvejic
http://www.youtube.com/watch?v=-7StqF2kSag
Carmen, od snažno
fokusiranoga starta, od centrifugalno ponudjene Habanere “L,amour est un oiseau
rebelle“, pa gradirane zavodljivosti u
Seguedille i duetu s Joseom, “Pres des
remparts de Seville“, do efektnog finala I.
čina, s Zunigom, „Voici l,ordre“Carmen kreće žestokim uzlazom.
Takvim zamahom razvija
razigranu raskalašnost u startu II. čina - Chanson boheme“Les tringles des
sistres tintaient“, susret s Joseom i
„Enfin c,est toi“, pa duet „Je vais danser
en votre honneur“, “Non,tu ne m,aimes
pas“, “Bel officer“,“Voyons que j,essaie a mon tour....En vain, pour eviter“,
“Hola! Jose!“, potom „Si tu m,aimes,Carmen“, duetino s Escamillom, i napokon
finalni susret i tragičan rasplet s Joseom, „“C'est toi“- „C'est moi“.
Biserkina Carmen nosi paletu
bogato složenih nijansi, studiozno biranih najtoplijih i najžarkijih boja koje
se, množinom zapleta, dinamičnom promjenljivošću motiva i intenziteta njihova
izraza, miješaju i pretapaju u teže, zgusnutije tonove tamnih podloga koje se
šire i sve rijedje dobivaju „udare svjetlosti“,
da bi, u finalu IV. čina, u sudbonosnom susretu s Joseom, ostao tek privid svjetla - podržavan jedino
kapricom, čija je cijena - život.