Biskup Pozaić i dr.
Buković o "in vitro" oplodnji
U župnoj crkvi sv.
Antuna Padovanskog u Čakovcu, u utorak 19. travnja,2005. održano je predavanje
o ženskom zdravlju, odnosno negativnostima "in vitro" oplodnje, o
čemu su izlagali prof. dr. Valentin Pozaić, zagrebački pomoćni biskup i prof.
dr. Damir Buković iz Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj u Zagrebu.
Mnoštvo posjetitelja, koje je ispunilo velik dio prostora crkve, uvodno je
pozdravio fra Albin Novak, župni vikar i duhovnik čakovečke podružnice
Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, čiji su članovi prisustvovali
predavanjima. Kroz program vodili su mr. sc. Jadranka Kraljević i dr. sc.
Slobodan Elezović iz Zagreba, odakle su također stigli slušatelji na predavanja
o danas osobito aktualnim temama. Mr. Kraljević istaknula je kako su biskup
Pozaić i dr. Buković nedavno na svojim leđima ponijeli nimalo lak teret kritike
dijela struke i javnosti za sve one koji misle isto, a nisu se usudili
istupiti. "Ali zahvaljujući njima danas se mnogi ljudi u Hrvatskoj usude
progovoriti o činjenicama o kojima se donedavno nisu. Znanost ne bi smjela biti
arena u kojoj se znanstvenici međusobno bore poput gladijatora, struka treba
ići u dijalog sa znanstvenom istinom i pojedincima koji čine struku",
istaknula je te upitala je li današnji pojedinac, životno upućen u tu
problematiku, u potpunosti ispravno informiran o svim aspektima i rizicima
postupka, kako za sebe tako i za toliko željeno potomstvo. "Jesu li mu
bioetičke dvojbe ispravno prezentirane? Ima li danas prosječna javnost pravo
znati o sudbini zamrznutih zametaka? Ako će u dogledno vrijeme genetski
inženjering ostvariti tehnologiju raščlanjivanja DNK, kao nositelja genetskog
materijala, i ako će žene i muškarci donirati pojedine dijelove DNK, a neki
drugi ljudi rađati i odgajati djecu, koje će od tih osoba tada biti otac i
majka djeteta? Pitanje "in vitro" oplodnje nije samo pitanje
Katoličke crkve ili ostalih vjerskih zajednica, nego i svih plemenitih ljudi
koji žele izgrađivati civilizaciju ljubavi", upozorila je uvodno mr.
Kraljević.
"In vitro"
oplodnja nedostojna čovjeka
Biskup Pozaić zatim je u svom izlaganju
istaknuo kako su brak i bračna zajednica po svojoj naravi usmjereni rađanju i
odgoju potomstva te da su djeca najdragocjeniji dar braka. "Stoga stanje
neplodnosti bračnog para može teško obilježiti njihov individualni i bračni
život, uzrokovati teške probleme i životne teškoće i dovesti u pitanje i sam
brak. Zato Crkva potiče na razumijevanje stanja takvih brakova, potiče na
medicinska istraživanja i terapiju poštujući antropološke postavke naravnog
zakona, te postavke Objave o braku i obitelji", kazao je biskup dodavši
kako bi se rado pozdravilo otvaranje katedre za prirodno planiranje i liječenje
neplodnosti na medicinskim fakultetima, što do danas nismo doživjeli. "Dok
razmišlja i potiče medicinska istraživanja, Crkva ne zaboravlja ni na mogućnost
i blagodati posvojenja - preporučuje, ali nikome ne nameće posvojenje. Kad bi
se sve metode potpomognute oplodnje mogle smatrati terapijskima i liječenjem
neplodnosti, onda ne bi bilo uopće etičkih i moralnih problema", smatra
biskup Pozaić. No, u hrvatskoj raspravi govorilo se o medicinski potpomognutoj
oplodnji kao da postoji samo jedna jedinstvena s medicinskog i moralnog
gledišta, a postoji ih barem 13. "Različite metode postavljaju i različite
probleme i vrednovanja. Mi nismo u sukobu sa strukom, nego s ćudljivim
interesima pojedinaca iz te struke", naglasio je mons. Pozaić. U nastavku
je obrazložio homolognu i heterolognu oplodnju, kazavši kako se moralno
dopustivom ne može smatrati ni ona oplodnja u kojoj nema žrtvovanja embrija u
slučaju ako nastanu samo dva zametka koja se vraćaju u maternicu. "Jer
svaki in vitro postupak razdvaja roditeljski čin ljubavi od stvaralačkog čina
kojim dijete dolazi na svijet. Taj je stvaralački čin u svakom in vitro
postupku povjeren trećim osobama - laboratoriju. Istodobno, dijete je lišeno
svoga prava da dođe na svijet naravnim putem unutar obitelji. Kod svake in
vitro oplodnje odvaja se love making od baby making. U idealnom slučaju tu ne
bi bilo povrede vrednote života i kriminala, bila bi samo povreda dostojanstva
prenošenja ljudskog života", rekao je biskup dodavši kako je u
heterolognoj oplodnji tehnički postupak isti kao u homolognoj, ali spolne
stanice dolaze izvan braka, bilo doniranjem, prodajom, krađom… "Prijeti
opasnost da bi u budućnosti djeca, ne poznavajući svoje porijeklo, mogla
sklopiti brak s bliskim srodnicima. Postupak se čak može smatrati nekom vrstom
preljuba jer u bračni život u dvoje ulazi treća osoba. Budući da individualnim
željama nema kraja, djecu žele žene, bile udate ili ne, i nakon prirodne dobne
granice. Koliko je iskreno i vjerodostojno lijepljenje plakata da svako dijete
treba obitelj, jer ovakve metode i želje u korijenu uništavaju obitelj.
Negativna su pojava i zamjenske "surogat" majke koje se sažive s
djetetom kojeg nose. Je li humano, korektno, informativno prešutjeti sve te
okolnosti za javnost i one koji se interesiraju za tzv. umjetnu oplodnju",
upozorio je biskup Pozaić te podsjetio na nauk Crkve: svaka vrsta in vitro
oplodnje, pa i ona unutar braka i ona bez žrtvovanja embrija, postaje moralno
nedopušteni postupak jer lišava ljudsko rađanje u svojstvenom i prirođenom
dostojanstvu. "Stoga se Crkva s moralnog gledišta protivi homolognoj
oplodnji, kako s puno obzira, ali i odlučnosti stoji u dokumentu Dar života -
ona je u sebi nedopuštena i u neskladu s dostojanstvom rađanja i bračnog
sjedinjenja. Zato se nitko ne bi smio slobodno služiti metodama kojima se može
prenositi život biljaka i životinja", poručio je mons. Pozaić te naglasio
da se cijeli sadržaj hrvatske rasprave proteklih mjeseci sveo na to da Crkva
smatra in vitro metodu teškim zločinom. "Do danas nije bilo moguće
ravnopravno iznijeti u hrvatskim medijima stav i nauk Crkve. U manipulaciji i
dezinformaciji prednjačila je tzv. hrvatska televizija. Mediji su govorili da
su to konfuzna Crkvena stajališta, a tvrdili su i da ubojstvo čovjeka makar i u
embrionalnom stadiju nije nauk univerzalne Crkve, već neka nastranost Crkve u
Hrvata. Za Crkvu sramna ubojstva poput pobačaja, čine se i u nekim in vitro
metodama. Također, u sve većoj su ekspanziji pokusi na zamecima u
biomedicinskom području. Je li govor o dostojanstvu prenošenja ljudskog života
i poštivanju života danas "tvrd" govor, neprimjeren ušima i savjesti
modernog čovjeka?", upitao je biskup kazavši kako je ipak pohvalno da se u
Hrvatskoj razvila rasprava o identitetu nerođenog djeteta i dostojanstvu
prenošenja ljudskog života. "Djeca dolaze na svijet na dostojne i
nedostojne načine - neka iz ljubavi, neka iz strasti, neka su plod silovanja,
neka incesta. Hoćemo li zbog vrednote djeteta odobravati i propagirati
silovanje, incest, pa i in vitro oplodnju, ili ćemo nedostojne načine
vrednovati kao nedostojne, a zločin kao zločin, a dijete kao dijete. In vitro
metode brane se u ime demografskih motiva, a u isto vrijeme se djeca pobijaju
pobačajem. O ekonomskoj strani in vitro oplodnje uporno se šuti. Da su
ginekologija i pravo poštivali struku i etiku uvjeren sam da do žalosne
hrvatske rasprave uopće ne bi došlo", zaključio je biskup svoje
predavanje.
Rizici
"umjetne" oplodnje
U drugom dijelu večeri izlaganje je održao dr.
Damir Buković uvodno upitavši znaju li hrvatska javnost i hrvatski liječnici da
je još 1985. g. u Bonnu organizirano Europsko društvo za humanu reprodukciju i
embriologiju koje redovito publicira tekstove o sigurnosti i kvaliteti
asistirane reprodukcije i tehnika reprodukcije, te rizicima pobolijevanja,
komplikacijama i smrtnosti žena i djece u takvim postupcima, kao što pokazuju
članci objavljeni u eminentnim priznatim svjetskim medicinskim časopisima.
Liječnici koji su prije dva mjeseca upozorili na povezanost stimulacije
ovulacije i pojavnosti raka, našli su se na udaru kritike i progona raznih
medijskih institucija u Hrvatskoj, rekao je dr. Buković dodavši kako ovisno o
rizičnosti skupine, ženama kojima se stimulira ovulacija rizik za obolijevanje
od raka raste i preko 1000 posto. Također lijekovi za stimulaciju jajnika
pogoršavaju mogućnost implantacije zametka u maternicu pa je konačan rezultat
slab poništavajući razlog zbog čega se stimulacija uopće radi. Naglasio je kako
je samo 7 posto stanica dobivenih izvantjelesnom oplodnjom bilo posve normalno,
a sve ostale pokazivale su kromosomske anomalije pa su uslijedili pobačaji ili
se rodilo oštećeno dijete. Sve to rezultira time da uspješnost in vitro
oplodnji pada na 0,3 posto, što u ekonomskom smislu mnogo košta državu.
Također, djeca rođena in vitro oplodnjom, zbog staničnog stresa unutar oplođene
jajne stanice, traže mnogo više pozornosti i skrbi u odgoju i profesionalnu
pomoć. Sve te anomalije i problemi u izvantjelesnim oplodnjama pokazuju da se
liječnici ne bi smjeli igrati Boga, jer se sve te greške prenose genskim putem
na sljedeće generacije. Isto tako, Europsko društvo posljednjih godina ne
preporučuje prijenos tri zametka, kako se to još uvijek čini, nego samo jednog
zametka u maternicu žene. Čemu onda stimulacija 20, 30 i više jajnih stanica i
gdje završi njihov višak?, upitao je dr. Buković. Također je Društvo zaključilo
da se kontrolirana hiperstimulacija jajnika i intrauterina inseminacija u
životu jedne žene smiju upotrijebiti samo tri puta, a ne deset i više kako se
to čini. "Stavovi Crkve o ovoj temi potaknuli su me da istražim ovu
problematiku u rezultatima svjetske medicine. Danas sam najžešći zagovornik
ukidanja takvog zakona, ne zbog vjerskih razloga nego zbog medicinskih i
bioloških razloga", istaknuo je dr. Buković. Na kraju se osvrnuo i na
posljedice i štetnost hormonskog nadomjesnog liječenja, koje liječnici dijele
"šakom i kapom" kako bi ženama sačuvali zdravlje. No, u višestrukom
je porastu rizik raka kod žena koje koriste, često i nekontrolirano, te
lijekove, rekao je dr. Buković te se na kraju osvrnuo i na ekonomski aspekt ove
problematike: "Zašto se uopće forsira izvantjelesna oplodnja? Naime, u
Europi se godišnje stimulira više od 200.000 ciklusa, od kojih svaki stoji
3.000 eura. Hrvatsku to stoji od 7 do 20 milijuna eura godišnje. Dakle, u 25
godina izvrtilo se od 175 do 500 milijuna eura, a rođeno je, prema mojim saznanjima,
od 2,5 do 3 tisuće djece, od kojih je svako stajalo od 60.000 do 170.000 eura.
Zbog ekonomske isplativosti izvantjelesne oplodnje digao se i ovaj val napada
na nas liječnike katolike. Molim vas da sami prosudite tko obmanjuje i laže, te
tko iskorištava hrvatsku javnost i medije."
Jasminka Bakoš-Kocijan
Nakon završenoga
predavanja,nazočni su saznali da je netom izabran novi Papa, Benedikt XVI. drugoga
dana izbornoga postupka u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu,19.travnja,2005.,pa i ovom
natuknicom bilježimo sedam godina
pontifikata Njegove Svetosti Benedikta XVI.