Pod dojmom nevremena koje otvara klizišta, ruši stabla, zakrčuje putove i čini ceste neprohodnima čak i u zaštićenom parku Medvednice Vremeplov je stigao do dvorca i s pravom se zabrinuo.
Uz skladno i funkcionalno oblikovan dvorac, dojmljivo položen na vrhu brijega, bio je u doba gradnje zasađen i raskošni perivoj. Aleja omeđena dvoredom kestenovih stabala vodila je do portala koji otvara put do crkve preko skladno urbaniziranog trga. Birano drveće zasađeno na padinama brijega kojim je dominirao dvorac štitilo je brijeg od odrona, a oborinska se voda slijevala u dva jezera u podnožju brijega. Jedno jezero bilo je ribnjak - izdašan izvor hrane u nemrsne dane, a drugo jezero bilo je nastanjeno labudima i ukrašeno lopočima. Usred tog jezera nalazio se otočić do kojeg se pružao most, a klupica na otočiću pozivala je goste da uživaju u ljepoti prirode. Od dvorca se prema jezerima silazilo stepenicama koje su bile ograđene balustrima, a od njih su vodile šetnice uz koje su bile postavljene umjetnički oblikovane klupe za odmor i predah u hladovini stabala. Ta stabla, koja su nekoć korijenjem štitila brijeg od erozije u međuvremenu su izrasla visoko i danas visinom, zapuše li vjetar, ugrožavaju brijeg. Nagnuće stabala zorno poziva na akciju. Prijetnji vjetra koji može srušiti stablai brijeg pridružila se erozivna snaga vode koja nakonpostave nogometnog igralište u podnožja više ne može prirodnim slijevom do jezera pa nizbrdicom natapa i rastapa tlo.
Danas je sve što pripada dvorcu ugroženo, ne zbog nebrige, nego zbog pogubnog odnosa politike prema baštinjenim vrijednostima. Ulazni portal u perivoj se ruši, kovane vratnice su ukradene, kestenovu aleju uništavaju uvezeni paraziti. Nakon nekoliko godina borbe za spas kestenovih stabala, kesteni u tzv. zaštićenom perivoju moraju izginuti, jer novi zakon u ime "zaštite bioraznolikosti" zabranjuje primjenu namjenskog inhibitora hitinaze koji bi spriječio množenje doseljnih nametnika, a oni nemaju prirodnog neprijatelja u lokalnom okruženju. Upravo ovih dana su stručnjaci i mediji napokon glasno progovorili o nužnosti hitne učinkovite intervencije, jer su žrtve sve brojnije i posvudašnjije, od maslinik i i prirodnih bioma do zašićenih parkova.
O sudbini dvorca i perivoja kojem se divio Beč danas određuju nerazumni propisi koji t.zv. "zaštitom" ne čuvaju baštinu, nego vlastite interese koji nerijetko uzrokuju propadanje spomenika i perivojne arhitekture. Tako su, ne razmišljajući o posljedicama zakonodavci dopustili i provedbu apsurdne parcelacije, a potom i privatizacije raskomadanog zaštićenog kulturnog dobra. Kući u susjedstvu, negda domu dvorskog kormanuša, dodijeljena je staza koja ne vodi nikamo, ali kida perivojnu cjelinu. Mlada stabla, posađena uz tu stazu, onemogućuju obnovu negdašnjeg perivoja i, što je još gore, to je drveće uzrokovalo slom prastarog žalosnog jasena, kultnog stabla koje je raslo tik do otuđene staze. Uz to drvo vezane su mnoge legende od antiknih vremena. Vjerovalo se da Muze stanuju u jasenovoj krošnji. U prošlosti Europe žalosni se jasen sadio uz bunare i fontane ili na grobljima, jer svojim mirisom rastjeruje zmije. Danas su stari žalosni jaseni turistička atrakcija diljem Europe.
Zašto Hrvatska ne mari za svoju baštinu, za kestenovu aleju, za perivoj, za dvorac, za žalosni jasen, pitao se Vremeplov napuštajući dvorac, a dvorac ga je ispratio riječima Petra Preradovića:“Dom da sjaji gorjeti nam treba!”
Za sjaj svog hrvatskog doma sagorijevali su mnogi - na frontu, u Saboru, na svojim posjedima. Zagorska vlastelinstva bila su izvor rasplamsanog domoljubnog ognja. Hrvatsko Zagorje još danas osjeća toplinu te davne vatre. Vatra je međutim ugašena (tek ponegdje možda još tinja), a zagorska imanja izgubiše davni sjaj. Sjaj neće vratiti kićene fraze, neprimjereni savjeti ni pomodarski, neumjesni projekti pseudorevitalizacije kulturnih dobara, a niti popisi upropaštenih svjetionika negdašnje hrvatske kulture. Treba ponovno rasplamsati domoljubni žar da na putu u budućnost zasja baštinjeno blago izvornim i sveproničnim, jasno prepoznatljivim svjetlom. Isprazne su riječi bez djela.
Vremeplov je dugo razmišljao o mudrim poukama koje je čuo u dvorcu:
Bez korijena nema roda!
Bolje je spriječiti nego liječiti!
Što možeš napraviti danas, ne ostavljaj za sutra.
O pogubnom stanju slike govore više od tisuću riječi
Dvorac Sv.Križ Začretje
https://www.google.hr/search?q=dvorac+sv.križ+začretje&client=opera&hs=EQb&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=Dq4UVNSKE4ufygPF6YEg&ved=0CB8QsAQ&biw=931&bih=600