Borilački sportovi, discipline, vještine....
Boks,.......... jučer.......... ... danas,............... a tek sutra......
U prvih pet godina XX. stoljeća boks, kao ekscelentna borilačka vještina, je službeno bio zabranjen u SAD. Taj sport je bio njegovan u privatnim dvoranama i za privatna društva kao promatrače mečeva.
Spomenuto XX. stoljeće je donijelo čovječanstvu, u ukupnoj njegovoj povijesti, dva najveća svjetska rata, najmasovnija krvoprolića u najbrutalnijim sukobima probudjenih animalnih nagona u slogu čovjekova bića. To isto XX. stoljeće je omogućilo i najveće korake čovjekova progresa u znanosti, tehničkim otkrićima i tehnološkim procesima aplikacije tih otkrića.
Čovjek je kročio i u svemirsko prostranstvo, osvojio je i svoga susjeda- Mjesec, otkrio mogućnosti komunikacijskih globalnih umreženosti, pa je suvremeni čovjek u fantastičnoj prigodi biti izravno, u video i audio vezi, u New Yorku, Tokyu, Londonu,Santiagu,Sidneyu, što je fascinirajući fenomen koji bi morao poticati čovjeka da se, prikladno izumima i njihovoj širini konstruktivne aplikacije, nadgradjuje, da se oplemenjuje, da njeguje humanističke i humanitarne vrijednosti u svojoj svakodnevici i time dokazuje svoju temeljnicu osobnosti - boriti se za čovjeka do sebe, znači afirmirati čovjeka u sebi. Naše je samo ono što smo drugima dali. A u životu ne pobjedjuju ni visoki stats ni široka ramena, nego - mudrost. Sve je to afirmirano u čovjekovu iskustvu, višeslojno, stoljećima, sve do XX. stoljeća u kojemu je demografska ekspanzija, kao plimni val, prekrio planet Zemlju.
Krajem XVII. stoljeća je na Zemlji bila 1,7oo milijarda ljudi, a krajem XX. i prvih godina XXI. stoljeća se broj približava znamenki od 7 milijardi.
Ta utrostručenost broja ljudi na Zemlji za samo tri stoljeća, rapidno otvara mnoga pitanja, od onih iz područja klasičnoga morala, od pitanja sustava čovjekove nadgradnje, duhovnoga razvitka i cvata, akumulacije znanja i oplemenjivanja racionalne i emocionalne dimenzije čovjekova duhovnoga sloga, do njegovanoga odnosa čovjeka prema samome sebi i prema drugima –uz sebe i oko sebe. Kultura življenja je sve aktualnije pitanje koje uključuje ljepotu misli, ljepotu izričaja, ljepotu ponašanja, ljepotu okoline......sve to usmjerava pozornost do razina i visova koji u suvremenosti, gotovo da imaju značajke utopije... …………… suvremenost je povezala ljude tehničko-tehnološkim mogućnostima, premošćujući kulturološke i civilizacijske značajke, ignorirajući vrijednosti mentaliteta naroda i njihovih država, pridonoseći stvaranju privida gotovo unisonog oblika razmjena informacija - svih sa svima o svemu i stalno.
To je prividna prednost koja je, gotovo perfidno njegovan, izvor kaotičnosti i pragmatično – iskustveno -komunikacijske zbrke u svakodnevnom životu i čovjekovim iskustvima.
Čovjek pojedinac, a i društvene grupe, su „pretovarene informacijama“ potrebnim i nepotrebnim, pa razvijaju iluziju, kao samozabludu, o širini nekih tobožnjih znanja kojima tek opterećuju memoriju ali ne i učinkovitost supstrata vrijednosti i značajki tih tzv. znanja, u vrstama i oblicima moguće primjene.
Takvi uvjeti, koji isprva fasciniraju, počinju čovjeku suvremenoga doba biti opterećenje, sve veća težina i teškoća, pa se, zamoren čovjek, otklanja učenju i izazovima duhovnh napora. Sve više se uklanja od kolektivnoga ritma i dinamike, želi pripasti sebi i, bez sustavnoga obrazovanja i korisnih, pažljivo složenih znanja, spontano je prepušten nižim razinama sebe i svoga sloga, a to su instinkti, nagoni i strasti....Takav, moderan čovjek, ima nisku točku vrelišta, ima potrebu za akumulacijom materijalnih vrijednosti kao eventualnu protutežu izostalim duhovnim bogatstvima kao temelju duhovnih kapitala ugradjenih u suptilnu strategiju i taktiku življenja u uvjetima namnoženih ljudi, kao nikada do sada, u povijesti čovječantsva.
Bez njegovane kulture misli, znanja, i kulture osjećanja, obrazovanja, čovjek suvremenosti će mnoga svoja spontana proturječja rješavati konflktom u svijetu oko sebe, vanjskim incidentima, provokacijama i sukobima.
Sustavno kultivirana čovjekova priroda će sve svoje gorčine, jad i muku, sagorijevati u sebi, dok će spontana, instinktivno-nagonska dimenzija kao prevladavajuća vrijednost čovjeka suvremenosti, svoja proturječja žestokio rješavati u svijetu oko sebe. Stoga je ovo vrijeme, vrijeme ekspanzije konflikata, lokalnih i globalnih,individualnih i grupnih....
Istodobno znanost, poglavito područja prirodnih znanosti i društvenih, ekspanzivno i zadivljujućom dinamikom i kakvoćom ostvaruje nova otkrića kao sinergijske masive, koji objektivno unapredjuju čovječanstvo, otkrićem genoma, mogućnosti nastajanja klonova, medicinskih mogućnosti transplantacija najvitalnijih organa, osim (za sada) i mozga, pa sve, u sumi, obećava objektivno svijetlu perspektivu životu.....
I, opet mali prilaz utopiji: kada bi se svako ljudsko biće, od skoro 7 milijardi, u suvremenosti, pažljivo organiziralo i odgojilo, osposobilo u duhu optimalnih individualnih predispizicija, nastao bi svijet zadovoljnih ljudi koji bi, svojim radom oslonjenim na osobne vrline i njihovu primjenu, koristili društvu, sredini u kojoj djeluju, a i osobno bi ostvarivali permanentno harmonično stanje sebe i svojega duha, bića......kao i u svijetu oko sebe.
Za takav idealno-idealistički model svijeta, bi bilo potrebno posve, korjenski, izmijeniti ustroj suvremenog čovječantsva, država, naroda, ljudi općenito.......mnogih vrsta vrijednosnih sistema iz sustava vrijednosnosti.
To je,čak dugoročnim pogledom obuhvaćeno,neostvarljivo.
U klasičnim kanonima ustroja svijeta,država,religijskih najvećih središta,obrazovno-odgojnih sustava,svijet,ovako i ovoliko brojan kao što je ovih godina XXI.stoljeća ne može biti uspješno i učinkovito zahvaćen sustavnom „obradom“, pa je prirodno,većinski prepušten sebi,svojim iskonima,nagonima,strastima i elementarnim potrebama koje su, i kao takve, sve teže zadovoljive.
Sve je veći postotak ljudstva izvan okvira sustavne pažnje i skrbi, sustavnih socijalnih oslonaca, i u toj prepuštenosti sebi, sve je više i češće suočen s agresijom i autodestrukcijom..
A oba fenomena su najčešće iskaziva ratobornošću i grubošću u sukobima i raznovrsnim, sve iracionalnijim, glede uzroka i razloga, konfliktima.
U tom ekspanzivo - agresivnom duhu borbenosti, kultura življenja u tradiciji sporta i njegovih obilatih mogućnosti,sve izrazitije težište dobiva u području mnogih borilačkih vrsta i disciplina.
Primjerice,u suvremenoj Americi, SAD-u, boks je postao jednim od najomiljenijih sportova
I svjetski mečevi u već povijesnom Madison Square Garden, ringu i dvorani, znače statusnu vrijednost i prednost, predstavnika te žestoke discipline,koja je,kako je na početku bilo rečeno,do 1905.,u toj zemji bila zabranjena...
Suvremeni svijet, mladež i ovoga desetljeća XXI. stoljeća, izazvana i ponudom i ugodjajima sve ekspanzivnijih borilačkih sportova zaslužuje sustavno njegovanje i posvemašnju informiranost i o tim sportovima koji imaju respektabilni broj poštovatelja i pasioniranih navijača u svakoj od kategorija i svakoj od vrsta borilačkih vještina.
Spomene li se statistička slika koja pokazuje da je u Americi,od II.svjetskograta do jeseni 2007., u posljedici sukoba u ringu,stradalo 953 bokasča,može se,hipom,zaključiti da je riječ o opasnom sportu koji unosi visok rizik životne ugroženosti sudionika.
Odmah dodajmo da je svaki boksač osobno,dragovoljno, izabrao taj sport,pa stoga sustavno slijedimo pojave i nastajuće vrijednosti u tim, sve šire popularnim sportskim područjima -u iskustvima borilačkih sportova.
Svaki borac u ringu, najprije otkriva sebe,svoje potencijale i putove učinkovitih razvojnih staza, za razinu koja se očekuje od profesionalne posvećenosti odredjenoj borilačko-sportskoj grani.Slično je i s ljubiteljima brzina, jakim kolima, snažnim motorima s haubama posebno kreirane aerodinamične linije u ime što većih brzina u što kraćem vremenu...
Svi su ti sportovi s visokim rizikom sudionika i, proporcionalno, s narastajućim postotkom publike, koja ih prati i dijeli zajednička uzbudjenja.
A ekspanzija kolektiviteta u pratećoj milijunskoj publici nogometnih susreta,koji su sve uzbudljiviji što su žešći izrazom,energičnom i agresivnom izvedbom svakoga od igrača,sudionika tima,koji podiže tonus doživljaja i,popularno rečeno „adrenalin“?!
Suvremeni čovjek,prisiljen neupitno davati sve od sebe da bi imao egzistencijalnu poziciju, a time i temelj uvjeta postojanja i života,akumulira u tim varijacijama svakodnevnih prisila, pa i mobbinga, obilate negativitete koji imperativno traže uvjete za svoje „ispušne ventile“.
I tradicija kazališne umjetnosti koja se bavi čovjekom, njegovom sudbinom i uvjetima u kojima čovjekov put može biti više ili manje plodonosan, a kada je teži, složeniji, strmiji i rizičniji, pa stvara uvjete drame ili čak tragedije, pokazuje nam da je publika uzbudjenija kada nazoči tragediji, jer je ta tragična i teža staza života intrigantnija, poglavito kada se gleda izbliza a promatrač nije zahvaćen opasnošću da i sam postane žrtvom situacije.
Ta sigurnost promatrača i suživljenost s najvećim elementima tragike, bez osobnoga rizika, najviše relaksira i u stanovitoj mjeri poučava suvremenog, premorenog i sve češće iscrpljneog čovjeka.
Takav čovjek, svjesno, gotovo terapeutski, izabire uzbudjenja s rizikom u nastupu izvodjača, pa su borilačke vještine sve gledanije, sve češće birane u rasponu televizijskih programskih ponuda, baš kao i filmovi najžešćih, surovih okršaja u dramaturškim odrednicama i odnosima protagonista i antagonista.
Stoga pripadnimo borilačkim sportovima, u širokom rasponu tretmana, sagledavanja i prosudbe o razvojnim putovima, te sadržaju i stilu svakoga od njih...
Jer, borilački sportovi, u sumi, polaze od individualne obranbene strategije, oni su sportovi obrane, a kada će i pod kojim uvjetima obrana poprimiti atribute napada, mjerimo ponudom u koordinatama pravila borbe, slično kao i u strateško - taktičkim programskim ponudama suvremenih najistaknutjih vojnih učilišta u svijetu...
I suvremena vojska je tek jamačni okvir državi za njene raspone miroljubivosti i smionije zahvate u afirmaciji suživota s drugim državama svjetske zajednice, a u ime pojedinačnoga i zajedničkoga progresa država i naroda.
Slično je i s individulanim iskustvima, po kakvoći i opsegu .
Zašto je danas vrijeme video-nazora, zaštitara čak i manjih tvrtki, osobnih tjelohranitelja, svih tih sastojnica suvremenih zaštitno-komunikacijskih modela,......
Možda zbog sve šire spoznaje da u proturječjima suvremenog svijeta i čestoj zbunjenosti čovjeka –pojedinca, u takvom svijetu, sve češće i sve jače otkrivamo da čovjekom više i jače vlada strah nego ljubav, a to je apsurd vremena sadašnjega.
I, recimo, za ovaj kraj koji treba postati početkom, da je temeljno stanje harmonične osobnosti – ljubav, pa neka svi dosezi borilačkih sportova pridonose tome, ljubavi, u njegovanju, iskazu, stilu i stavu primjene vještina, prema postojećim pravilima borbe - do pobjede....
Dakle, borilački sportovi, do pobjede, sa stilom, energijom, snagom, odvažnošću, izdržljivošću, reskom odlučnošću, do kraja svakoga meča kao najave slijedećega..........