Sjene sna vodile su je iza stabla .Osjetila je miris lipe. Podražaj je bio toliko snažan, da se nije bojala viriti ni očekivati neki znak, neku priču. Tako je ponekad u snu, ali i u životu. Ne bojimo se, jer smo vođeni k iskustvu koje trebamo. Snaga proživljenih trenutaka,najjača je na osobnoj razini. Mogu nam pričati da izazov stavljen pred nas nije neproživljeno iskustvo, da ima takvih „proživljenih trenutaka“, ali nam ni jedno tuđe iskustvo neće donijeti odgovor kako bi se osjećali, nosili s trenutkom spoznate istine u vlastitoj nutrini. Ona najjače sjaji, najizravnije boli i najjasnije ostavlja neizbrisive tragove koje zauvijek nosimo sa sobom. Poput prtljage. Ponekad sumorno teške, a katkad izazovno lepršave.
Buket crvenih ruža doletio joj je u ruke koje nisu bile spremne. Gledala je ne vjerujući, ne shvaćajući da je to igra usnule svijesti, podsvijesti. Na traci kojom je buket ruža bio svezan pisalo je veliko slovo „B“. Stisnula je buket na prsa i osjetila bol, dublju no što je trn ruže mogao nanijeti.
Probudila se.
Nije bilo buketa, samo žalost što se jedan lijep san završio s boli. Toga jutra, potrošila je više vremena pod tušem. Htjela je isprati iluziju sna, koji ju je bolio.
Maja ju je pozvala u kavanu.
Lagana glazba pozivala je biće da u oči pogleda drugo biće, da se u sjaju odraza prepoznaju i dožive dugo priželjkivani susret. Maja i Boris sjedili su u kutu obasjani jutarnjim zrakama sunca. Susret sanja na javi. Pružajući ruke gledala ga je začudjeno. Nije čula ime, a ne sjeća se da je rekla svoje.
Ne, nije to bio san. Ili možda ipak jest.
Više ga je gledala no što je slušala.Prisilila se sabrati i čuti što govori. Riječi su tekle poznatom rijekom uokvirene jasnoćom i bistrinom. Bojom smaragda. Miris kave prizvao ju je da se 'probudi'. Da se susretne s realnošću, a snovi i nade su se odupirali.
Bojali stvarnost toplinom purpurnih boja.
Osjetila je kako ju neodoljivo uvlači u svoj život, svoja razmišljanja, stavove i mislila kako su joj kristalno jasni, čisti, očišćeni od nepoznanica. Bila je zahvalna Maji kad mu je postavljala pitanja, prekidala ga. Mogla je predahnuti izmaknuti se snazi riječi, zvukova i mirisa. Biti u potrazi za ravnotežom mira i povratka u svoje biće. Čula je da joj odgovara neodređeno, da se ne može koncentrirati na pitanja iz struke i znala. …….znala da je izgubljen i da traži uporište na koje će se moći osloniti, da ne poklekne. Da zadrži dostojanstvo svoje osobnosti.
Uh, toliko je priželjkivala susresti jednu takvu dušu, a ipak se bojala. Bojala se da se ne 'utopi u utvari' da je stiglo upravo ono što je odavno postavila kao želju bez datuma. Rastali su se. Okrenula se i vidjela da joj maše. Odmahnula je i ispustila karticu , koju joj je dao. Podigla je i susrela se s imenom - Boris.
Smiješila se i još uvijek bila u razgovoru, koji je treperio i obavijao je poput toplog,ljetnog povjetarca. Misli su joj bile uz njegov osmijeh, oči. Izazovno su mirisale. Uvijek je na prvom susretu prepoznavala ono što nije voljela kod sebe. Sada joj ništa nije remetilo poznate treptaje leptirovih krila, ispisane nijansama sunca u zenitu.
Glasno se nasmijala.
Na predavanje je stigla u zadnji tren. Osjetio se intenzivan miris parfema, koji su se sudarali, privlačili i odbijali. Ivan joj je mahnuo. Sjela je okrećući se, shvaćajući da je tema predavanja'ženska'.Na platnu je bilo ispisano ime predavača - Boris.
Lecnula se.
Da, bio je to čovjek kojeg je već slušala. I gledala. Bilo joj je nezgodno da ustane i ode.
Pobjegne.
Pogledi su im se susretali, a ona je znala da je taj čovjek 'bio s njom' u susretu koji je najmanje očekivala,o kojem nije razmišljala,a dogodio se. U snu. Baš kao što se događa u stvarnosti.
Od trenutka kad znamo da to nije za nas,a svejedno puštamo da se događa. I ne činimo ništa, kao da su nam misli, ruke i noge oduzete. Grlio ju je posve nagu, bez daha, ljubeći je po cijelom tijelu. Osjećala je toplinu njegovog tijela,a nije se mogla ni htjela pobuniti.
Odgurnuti ga.
Viknuti da želi suptilnijeg muškarca koji ne nudi samo strasne zagrljaje, koji zrači i osvaja glasom, pogledom, riječju, bez uzimanja na prepad, ne ostavljajući prostor za razmišljanje, odluku…Znala je da nije njen izbor, a ipak ga je prihvaćala ostajući u zagrljaju.Sve je bilo u košmaru želja i odbijajućeg privlačenja. Stidjela se osjećajući da je izdala svoje želje. Sebe.
U snu.
Prisjetila se buketa omotanog trakom s velikim slovom 'B' i prepala se. Pa nije valjda?! Ne to je samo snena iluzija ...Ne može biti istina. Ona želi…
Kad si je dopustila da sluša predavanje,da se 'uključi' u trenutak sadašnjosti ,čula je datum : prvog lipnja. Nije znala da se taj datum odnosi na nju.
Prišao im je otvorenog osmijeha nakon predavanja. Nije bila iznenađena. Gledala ga je pitajući se,da li zna. I on je nju, propitkujući, gledao. Kao da je znao na što misli.
Znala je da zna!
Mislila je kako je san s buketom ruža omotan u traku sa slovom 'B' upozorava. Onda se sjetila Borisa kojeg je upoznala prije par dana i mislila da joj ga nije on poslao. Nije bilo datuma.
Smirivala je ustalasale misli kad ju je uhvatio pod ruku i poveo na piće koje je ranije dogovorio s Ivanom. Osjetila je kako treperi. Kako se na nju oslanja, kao da želi da ga osjeti i shvati da joj šalje poruku tijelom. Da se i on boji. Pogledi su im se susreli, a ona je čekala da ga on prvi spusti. Natjecala se s njime, ali nije oborio pogled. Nije prestao treperiti. Čak je pokoji put gubio slogove, a riječi mu nestajale u mnoštvu brzih rečenica, kao da se bojao da će nešto važno ispustiti, zaboraviti.
Da neće ostaviti dojam.
'Dobijemo li zapravo ono što ne priželjkujemo ili se zanosimo da bi onaj drugi Boris bio bolji, kompletniji, izazovniji?!'pitala me je, dok sam se smješkala.
Prvog lipnja iduće godine bila sam im kuma na vjenčanju.