August Šenoa
(1838.-1881.)
OJ, BUDI SVOJ
Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!
Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!
Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!
Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!
Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.
Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.
Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,J
er tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!
O Augustu Šenoi
August Šenoa rođen je 14. studenog 1838 u Zagrebu. U roditeljskom domu, u germaniziranoj obitelji češko-slovačkog podrijetla (otac mu je bio Čeh, a majka Slovakinja), stekao je ljubav prema umjetnosti: otac je rado posjećivao koncerte i kazalište, a majka je voljela književnost.
Školovao se na gornjogradskoj gimnaziji i studirao pravo u Pragu. Ne položivši na vrijeme sve ispite uskraćena mu je novčana pomoć pa se počinje baviti novinarstvom. U Beču je radio u redakcijama Glasonoše i Slawische Bläter, a 1866. vraća se u Zagreb i radi u redakciji Prozora.
1868. postaje gradskim bilježnikom, a zatim i artističkim ravnateljem Hrvatskog zemaljskog kazališta.
1873. postao je gradski senator te stoga napušta kazalište. Od 1874. godne pa do svoje smrti uređuje vodeći hrvatski književni časopis Vijenac.
Pred kraj života bio je bolestan. Ležeći je ditirao posljednji roman Kletvu. Vjerovao je u život i radovao mu se još nekoliko dana prije smrti, a onda je najednom predosjećajući kraj, zavapio: Ne dajte mi umrijeti, imam još toliko toga za napisati! Preminuo je 13. prosinca 1881.
Ostavio je u rukopisima natuknice za 40-ak nenapisanih pripovijesti i romana.
Gustav Krklec (1899.-1977.)
PROLAZNOST
Smrtniku nisu dana mnoga ljeta
da se po svijetu šarenome šeta,
da gleda lađe, trgove, zvonike,
izloge tuđe, žene, stare slike.
Sve naglo prođe, sve se brzo stiša,
i dođe jesen u srce i kiša.
Koljena klonu, oči trnu, pluća
gasnu ko sanje, kao nadahnuća.
I trudan putnik padne pokraj plota
slušajuć žubor stotine života.
SREBRNA CESTA
1
Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,
kad padne veče ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica kruže
nad tornjevima sela i gradova -
izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.
Izađi... idi... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi.
2
Ti znadeš i sam da svjetove nosiš
u samom sebi, i da na dnu duše
sja jato zvijezda, ponori se ruše
i - ako hoćeš - oluji prkosiš
olujom, koja u tvom bilu huji.
Izađi u noć. Pjevat će slavuji
u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.
I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak
vidjeti boga što te cestom prati.
3
Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri
što kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, guštera na stazi,
i budi kao putnik što se žuri
dalekom stepom zelenoj oazi.
Izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.
Izađi, druže... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom kud te srce vodi.
TELEGRAFSKE BASNE
MAGAREĆA POSLA
Magarac se uputio vlasti.
Tuži zeca zbog uvrede časti:
- Slavni sude, zec mi ugled ruši
tvrdeć svud da imam - duge uši.
ZEČJA ŠKOLA
O vuku sred šume neke
zečićima zbori zeka,
al' ne znaju jadni zeke
u zasjedi vuk da čeka.
MILO ZA DRAGO
Vuk se jedan smijao psetancu
što je danju vezano na lancu,
a psetance smijati se stade,
kad vuk noću u stupicu pade...
KOZA KO KOZA
Pitao sam jednu staru kozu
da li voli pjesmu ili prozu ?
A koza se crnim papkom krsti:
- Ja ti volim ono, što se brsti!
NA BUNJIŠTU
Gizdav pijetao ostrugama struže.
Pita vrapca: - Kako pjevam, druže?
- Divno pjevaš, velim ti po duši -
- reče vrabac - pa začepi uši...
KOKOŠJA PAMET
Čeprkala jedna koka žuta
i pronašla biser pokraj puta.
- Što ćeš s njime? - pijetao pita.
- Prodat ću ga za tri zrna žita.
O Gustavu Krklecu
Gustav Krklec, hrvatski pjesnik, esejist i kritičar, podrijetlom je iz Maruševca, kraj Varaždina. Rođen je 23. lipnja 1899., a život je proveo u Zagrebu, gdje je i umro 30. listopada 1977.
Stekao je ugled kao pjesnik za odrasle, posebice zbirkama Srebrna cesta i Darovi za Bezimenu, u kojima dojmljivo pjeva o različitim motivima, okrenut prirodi, životu i ljubavi.
U starijoj dobi sve više piše pjesme za djecu objavljujući ih u časopisu Radost, kojem je bio jedan od osnivača, a izdao je i više zbirki dječjih pjesama: Put u život, Telegrafske basne, Zvonce o repu, Drveni bicikl, Majmun i naočale i San ili java. Neke su od njih doživjele više izdanja.