Autor: Ljiljana Gvozdenović
Datum objave: 06.03.2018
Share


Čitajući Nadu Far

Uleti!

Sigurno je od zime pukla neka cijev, nema grijanja u zgradi. Čitam priču Nade Far. Uleti!  Snijeg pada danima a zemlja se čudi, od kud sad snijeg. Veljača,  zar ne?

Stiže nam 8.mart, eto prilike da se čudimo i dalje,  kako su se to žene izborile za ravnopravnost i mjesto u društvu. Ima zanimljivih prijedloga ovih dana, zgodan mi je onaj da toga dana u sabornici raspravu vodi jedna od dvije potpredsjednice Hrvatskog sabora. Zašto ne obje zajedno, svašta smo tamo vidjeli, to je još neviđeno, pa dajmo ženama šansu, nek' se pamti!

Portali nude prijedloge za proslavu ženskog dana, ( ostali dani pripadaju drugim bićima na planeti) od koncerata pjevača, do odmora u termama,8. ožujak za žene u toplicama, zgodno ali  to je radni dan znači nije moguće i nije ni jeftino. U Hollywoodu je dodijeljen Oskar uz mnoštvo fotografija polugolih glumica koje su do nedavno bile ugrožene silovitim uletima svojih kolega. Sad su odlučile: mogu biti gola ili pokrivena ali neću biti uletavana, Cijeli svijet zna tko je koga pipkao i gdje. Neće više. Dobitnica Oskara pozvala je sve nominirane  žene u dvorani da se ustanu dijeleći time sa svima svoju zasluženu nagradu uz poruku, zajedno možemo sve, otprilike tako sam to doživjela i bilo mi je blesava ta spolna i rodna solidarnost.

Nije to naravno otkrio Hollywood, uleti koje ne želite, događaju se od uvijek. Puno su ozbiljniji od ovih filmskih. Silovanja su tu pored nas. Reakcije društva uvijek su u skladu s financijskim mogućnostima, sigurnih kuća nema puno, silovatelji, ili nisu kažnjeni jer im nasilništvo nije dokazano, ili žene same povuku optužbe, ili se srame pa u tišini svoje duše žive nastavak svog bivstvovanja u strahu da im se to ne dogodi ponovno te nikada nikome o tome ne pričaju. Afrika, kontinent užasa za žene i djevojčice ni tu se ne može puno. Možda se nešto i čini ne znam, ali sudeći po vijestima koje nam naši mediji nude slika je već dugo ista. Doduše, svašta nama nude naši mediji, pitanje je u što vjerujete. Gotovo svakodnevno čitam kako je šef nekome  uletavao na neprimjeren način. Znam da nije lako, posao treba sačuvati teško je učiniti neki ozbiljan korak , možda bi se trebao uvesti neki tečaj prije zapošljavanja u kojemu bi žene podučili kako se primjereno braniti od takva uletavanja. Meni se više sviđa druga ideja, uvest tečaj krav mage, za neinformirane to je tečaj obrane golorukih  koje je osmislila izraelska vojska. Vrlo efikasan, eliminira protivnike i briše svaku želju ponovnog pokušaja u njima. Da, zvuči okrutno zar ne. Kad čujem -  opet mediji - da netko tko je nekoga silovao u prošlom nesretnom ratu, stanuje i hoda tu pored nas , pitam se zaboga zašto još hoda?!! treba li netko s perikom na glavi dijeliti pravdu ili to možemo same?

Uletavaju nam zabranama na upravljanjem vlastitim tijelom. Oni pri tom mogu raditi što hoće i s kim hoće, to se zove macho mušarac, žena koja se isto tako ponaša e..zovu je malo drugačije. Istambulska konvencija? Ha, neće ići, neki to vide drugačije. Psihološki profil takvih, trenutno  visoko pozicioniranih u vladajućim strukturama koji se još i glazbom bave, nije nigdje objavljen, vjerujem da je napravljen od stane žena kojima je ravnopravnost donijela mogućnost da se bave znanstvenim radom  na teme i  takvih homosapiensa.

Nisu to uleti o kojima piše i kojima me je obradovala jutros cijenjena Nada Far. Ne samo to, potakla me na razna razmišljanja. Imam i ja ogledalo jedne bake. Kada to žena uopće postane baka? Do maloprije bila je lijepa, duhovita, dobro držeća gospođa. Onda se jednoga dana vrati kući s nekog događanja i slažući dojmove u svojoj glavi odjednom spozna da joj te večeri nitko nije rekao da dobro izgleda. Nakon toga primjećuje da sve više recepata za pripremu jela i nedjeljnih ručkova koje vješto priprema, spadaju u rubriku Tako su kuhale vaše bake! Ne, nije nužno imati unuke i bez njih proglase vas bakom. Bakica je prelazila cestu pa ju je automobil udario ili je to bio dežurni policajac? Tko je to bakica?! Valjda gospođa koja je nastradala, bakica je doma ako ima unuke. Nema odgovora na pitanje kada postajete bakice. Ima ga samo vaše ogledalo, naslijeđeno od bake …

Ipak, ne vjerujte svemu što vidite. Kuda bi stigli kada bi svemu što se vidi vjerovali. Mislite li da postoji nešto što se u umjetnosti zove žensko pismo? Istovremeno se podrazumijeva da sve ono što nije  TO, jest naprosto -  umjetničko djelo. Da, tako se uglavnom misli. Unatoč tome što nam umjesto Istambulske konvencije nude seriju Istambulska nevjesta, žene preživljavaju i podržavaju se u svojim okupljanjima na koje se nikada ne obraća previše pažnje.

Zato me razveselila ova priča o uletima. Dakako podsjetila me na neke vlastite doživljaje. Vjerujte da bih rado sjedila u nekom kafiću ogoljelog pupka riskirajući upalu bubrega, i glasno se cerekala s frendicama. Vrijeme neće natrag, ogledalo je neumoljivo. Sjedim s frendicama samo u toplim kafićima u kojima se ne puši. Ne pokazujemo pupak niti na plaži. Uleta još ima, sve ih  je manje doduše, komplimenti ističu neke intelektualne kvalitete, lijepo je to ali lijepo je bilo i kada ste dobili odličan iz povijesti recimo. Samo tada niste imali ono bakino ogledalo.

Ako vas netko pozove na ručak, ne budite strogi, nije ni njemu lako. On doduše može pustiti bradu pa prikriti puno toga na licu, no imamo i mi dosta streljiva za borbu, pitanje je samo imamo li mirovinu koja nam to omogućuje. I na kraju, može se ono bakino ogledalo negdje zagubiti, kao i Istanbulska konvencija.

255
Kategorije: Kolumna
Developed by LELOO. All rights reserved.