Crtice, sličice i uz jubilarno 60. splitsko Ljeto
Nekoliko reminiscencija iz ljetnoga Splita,….. kroz vrijeme….davno
Kada je 24.srpnja,1959.gospodja Biserka Cvejić tumačila svoju poznatu kreaciju Amneris u izvedbi Verdijeve opere Aida, na Peristilu,
s gospodinom Atilliom Planinšekom kao Radamesom, pod ravnanjem Mo Silvia Bombardellia,nije ni slutila da je u gledalištu Mo Kurt Adler iz Metropolitan opere u New Yorku, koji joj je nakon predstave prišao i rekao joj da je poziva u Met.
Bilo je to Biserkino ošamućujuće iskustvo, trenutak za pamćenje nakon Amneris na slavnoj sceni Peristila, u zavičajnom Splitu….
Svoju Amneris je Biserka predstavila na sceni Bečke Državne Opere,4.listopada,1959, a na sceni Metropolitan opere je bila, kreacijom Amneris, 14.trvanja,1961.na poticaj s izvedbe na Peristilu.
Dakle Peristil kao scena za odraz u Ameriku….
I iskustvo Mo Vjekoslava Djidjija Šuteja ima stanovitu sličnost…
Prihvativši režiju slavne Puccinijeve opere Tosca za HNK u Splitu, Profesor Kosta Spaić je 1982.odmah odlučio da mu protagonistica djela bude popularna i voljena „splitska Amerikanka“ Cynthia Hansell Bakić.
Za svoju splitsku Toscu, Kosta Spaić poziva dirigenta Vjekoslava Djidjija Šuteja, sina riječkog i zagrebačkog tenora Josipa Jože Šuteja. Vjekoslav Djidji Šutej je vrsnim rezultatima zavšio studij dirigiranja i ubrzo se istakao prvim profesionalnim umjetničkim dostignućima.
Započeo je suradnjom s Baletom zagrebačkoga HNK, počeo ravnati sve većim brojem djela s repertoara i gotovo spontano izabran ravnateljem Baleta HNK.
Istodobno Djidji nije mogao dobiti u tom istom HNK-u opernu izvedbu. Apsurd koji i do danas iznenadjuje i zbunjuje. Kao dirigent i ravnatelj Baleta, ostvaruje partiture velikih baleta s istim orkestrom koji izvodi i opere, ali mu Opera u Zagrebu ne omogućava da ima i neku opernu izvedbu u kući čijim Baletom ravna. Zašto?!
Nastojanja da se to promijeni, nisu dala rezultate. A Kosta Spaić se priprema za svoju režiju, sada možemo reći, ingeniozne, antologijske splitske Tosce. Uzbudjenje, za sve vrijeme rada, stvaranja predstave, bilo je nemjerljivo. Djidji Šutej se sprema dati svoj umjetničko-izvedbeni optimum, za svoj debut u Splitu. Cynthia Hansell Bakić ponosna izborom sebe za protagonisticu djela, u režiji tada najvećeg hrvatskog kazališnog, dramskog i opernog redatelja, erudtita, koji kreira i istodobno poučava sve svoje suradnike, cizelira svaku frazu, traži psihološku potku svakoj situaciji s namjerom da bogato, pouzdano, snažno, profilira lik slavne Tosce. K tomu, sceni se vraća, nakon dulje odsutnosti, popularni splitski operni tenor Attilio Planinšek kao Cavaradossi.
A velemajstorica kostimografije Marija Maca Žarak, u punom volumenu ravnoteže ideja s polja svoje velike imaginacije i istodobno izvedbene snage kojom ideju odmah pretvara u materijalne pune i zadivljuće dimenzije scenskih vrijednosti, znače jamstvo uspjeha i dugoga života te osobite splitske Tosce koja je postala velikom umjetničkom podlogom s koje su se vinuli u svijet i protagonistica Cynthia Hansell Bakić i Vjekoslav Djidji Šutej.
Djidji je naime za izvedbe Tosce u programu Splitskoga ljeta, upoznao jednog američkog managera koji ga je pozvao u SAD, gdje započinje dinamična, sadržajno obilata, utjecajna medjunarodna umjetnička karijera našega dirigenta, koji je, nakon Lovre pl. Matačića,u Japanu, najsnažnije odjekivao u životu japanske koncertne produkcije klasičnoglazbenih programskih ostvarenja.
Ove dvije crtice, sličice, i ove jubilarne sezone 60. splitskog Ljeta, tek za ugodno sjećanje i pamćenje ……..možda i s poukama….