Cynthia Hansell - Bakić

Iz monografske gradje, uz 40. obljetnicu debuta, 14.veljače,1972.

Cynthia Hansell Bakić,sopran,
prvakinja Opere HNK, Split

V I S S I D'ARTE

Jubileji su vrijedni povodi za časovit predah koji omogućava da se mirnije i jače rasvijetli prijedjeni put života i rada, mjeren etapama razvitka i označavan vremenskinm cjelinama iskazanim - jubilarnim cezurama, kao sjajnim punktovima koji hrane nadahnuće za korak dalje i razgaraju polet za novi uzlet.
I sada, kada započinje i drugo desetljeće ovog XXI. stoljeća i umjetničkog utjecaja ličnosti hrvatskoga opernog života, dočekujemo radosnu prigodu –jubilej Cynthie Hansell Bakić.
Njezin sopran je puna četiri desetljeća u najplemenitijoj funkciji stvaranja galerije opernih likova koji pouzdano osvajaju domaću i širu svjetsku glazbenui javnost, ističući umjetničke osobitosti i nepresušnu snagu invencije ove markantne ličnosti hrvatskoga glazbenog i glazbeno-scenskog života
Cynthia Hansell Bakić, potječe iz Amerike, iz kraja poznatog po ljudima britka duha, izraženog dostojanstva, duhovitosti, o čemu je znano od najstarijih vremena nastajanja američkog naroda, što je značajke toga svijeta prenosila generacijama, stoljećima do danas.
Mjesto,država rođenja:
Arlington, Virginia USA,
Državljanstvo, nacionalnost:
Amerikanka,Hrvatica
Glazba i razvijen sluh su u iskonu toga svijeta, pjesma je sastavnicom oblika dnevnoga života u zavičaju Cynthie Hansell Bakić
Ritam i energija su obilježja tih ljudi,dio njihove motoričke ekspresije.
Buduća operna prvakinja započinje svoj život i put označen, od najranijih dana, vedrinom i pjesmom, što će u ranim godinama početi utjecati na motive, a kasnije i izbor životnga puta, do profesionalne stasalosti za glazbeni podij i osobito za glazbenu scenu
Mladenačke vedrine i zabave, prolaze uz pozornost učitelja,pedagoga. Gospodja Hansell je naime rodjena Amerikanka, u obitelji stare europsko-američke tradicije, gdje je odrasla, školovala se - High School , Moorestown, New Jersey,SAD maturirala,a studira u programu New England Conservatory of Music, Boston Mass. SAD, Dobitnice 4 godišnje pune stipendije,od Trustees of the NEC i na putu u smjeru umjetničkoga usavršvanja, bila jednoga ljeta stigla u Salzburg.To je bilo,1971.
Mozarteum Summer academy, Salzburg, klasa Lava Vrbanića,voice i Paula Muller
Govori Engleski,Taljanski….
U klasi zagrebačkog Profesora Lava Vrbanića sudjeluje u Ljetnoj vokalno-umjetničkoj školi u Salzburgu, a rezultati rada i postignuća je vode k Profesoru Vrbaniću u Zagreb.
Počinje sezona obilatih pjevačkih programa, u žanrovima i stilovima koji su gospodju Cynthiu Hansell učinili traženom vokalnom umjetnicom.
Postupno joj je scena splitske Opere postala matičnom scenom, nastaje galerija opernih likova, sluša je Kosta Spaić, impresioniran odlučuje da za Split predloži „Toscu“ s Cynthiom Hansell, u naslovnoj ulozi, u medjuvremenu Hansell - Bakić, čime naznačuje da je splitska umjetnica i splitska snaha,.
Suprugom gospodina Ante Bakića,postaje 23.07.1973.godine,a 1975.i 1977.postaju roditeljima Gwendolynn Marie i Katarina Elizabeta
Pjevački put se trasirao na scenama diljem Hrvatske, od Splita, do Zagreba, Rijeke, Osijeka,.... Ljubljane, Maribora,..... Skopja...
Postaje prvakinjom opere u HNK Split, tumači, desetljećima, protagonostičke operne uloge sopranskoga faha, a uz to i žanrovski raznovrstan koncertni program, od crnačke duhovne popijevke do, gotovo jazziranih primjera pjesme suvremenih skladatelja Amerike.
Uz to umjetnica sustavno njeguje klasičan izbor Lieda i popijevke hrvatskih skladatelja .
U razdoblju ljetnih stručnih programa,1980.-1986.sudjeluje uMaster classes kod: Birget Nielsen, Anna Moffo, Elisabeth Schwarzkopf, Elenor Steber, i Margaret Harshaw.New York City,NY
1985..studijski program za uloge Margarete u Fausta i Donna Elvire u Don Giovanniu, New York Opera, mentor Paul Nadler
Vokalna tehnika, sistem pravilnog oblikovanja glasa i distrubucije tona u koordinaciji formiranja daha u odnosiam torakalne i abdominalne muskuatrure koja „stup“ zraka oslanja na dijafragmu, shvaćenu kao „elastičnu membranu“ koja se uguba i diže, ovisno o potrebi formiranja i trajanja masiva „stupa“ zraka, koji se širi i rasprostire u „prostor“ usne šupljine i tzv.“maske“, da bi osiguravao rezonancu tona čije je fokusairanje, u okviru zadane glazbene fraze, jedan od temelja izgradnje glasa za potrebe umjetničkog pjevanja.
 Sve to postaje široko izazovno polje za glas njegovanog opsega i osobita timbra, s prizvukom metala, koji označava sopran Cynthie Hansell Bakić, koji će odjeknuti, 14.veljače,1972. na sceni Opere HNK u Splitu, u ulozi Leonore u Verdijevu"Trubaduru" 
The opera had been performed and cultivated in Split much before an opera house was established. The first certain data concerning operatic performances in Split can be traced back to the year of 1750. when there were concerts and recitals much resembling the opera, initiated and organized by a group of Split noblemen. It was actually a response to similar events taking place in the neighbouring countries, from which travelling opera troupes occasionally visited Split as guest performers. There are some indications pointing to the first operas composed by Julije Bajamonti being performed in Split as early as the end of the 18th century. Bajamonti’s operas were based on the librettos written by Pietro Metastasio, a renowned librettist of the time. This was actually something that could be called a conclusion or a summary a creative and reproductive era, which was unfortunately not continued or resumed in the 19th century.
At the time when the Municipal Theatre of Split was constructed in 1893, an important role was played by visiting opera troupes from Bohemia and Slovakia, and the presence of artists from the Zagreb Opera House was more intensely felt in the town which was rediscovering its national identity.
In the period between the two world wars,1918.-1941.there were attempts towards an establishment of an opera house or a permanent opera ensemble all of which unfortunately failed, partly due to a shortage of financial means, but also to a certain extent due to the ignorance and indifference of the then authorities. It was not until after the Second World War that centuries long desire of the Split opera goers was fulfilled by establishing an opera ensemble on a permanent basis; the opera whose activity has been continuous up to the present day. The author mainly concentrates on a chronological survey of the most important events in the annals of the Split opera ensemble. The history of its development can be classified into three distinct periods.
The first is the so-called “heroic eras”, lasting from 1945. till 1970. and marked by establishing and reinforcing the ensembles, by enthusiasm, ardour and perseverance, all of which combined to result in an extremely high productivity which was never again to be achieved or surpassed.
The second period, 1970.-1979. was characterized by a crisis, which was not only caused by the destruction of the building in a fire and the ensuing lack of adequate working premises. The crisis would have nevertheless occurred due to a generation shift, fluctuation of the personnel and lack of interest and support exercised by the local authorities.
The reconstruction of the theatre in 1979. marked the commencement of the third period which has extended up to the present day. At this time great attention has been paid to high professional standards of opera productions, which has undoubtedly contributed to a reputation by far exceeding regional boundaries. With the political changes following the first free general election in 1990, more emphasis has been laid on producing and performing the national opera repertoire, which had frequently been neglected in the past. With minor deviations, the opera in Split has always been and remained a place where numerous gifted artists, musicians, singers and conductors have made their debuts and commenced successful careers. It is also the place where major classics of the world opera repertoire, as well as Croatian musical heritage, have been promoted.
Umjetničkom timu splitske Opere, pripala je Cynthia Hansell Bakić, koju je zagrebački profesor Lav Vrbanić profilirao za kultiviran život u vokalno- scenskim izazovima velikih uloga.
Od 1972. do 2001.u splitskoj Operi HNK, je umjetnica u statusu prve solistice sopranskoga faha i bogatog repertara - prima donna

U evokaciji masiva svojih umjetničkih godina, gospodja Cynthia Hansell Bakić nam govori
“35 godina uspona u vrhunce prima donne HNK Split, što znaći da sam nastupala u svim opernim kućama diljem bivše Jugoslavije, kao i u europskim i američkim centrima,glazbenim scenama Klagenfurt,Graz,London,Berlin,Munchen,Pariz,Madrid,Cordoba,Solun,Cairo,Alex-andria,Rim,Milano,New York,Chicago,Detroit,Philadelphia,Boston,itd.

Pjevala sam glavne uloge u više od 60 opernih djela

Koncertirala sam s Zagrebačkim Filharmonijskim orkestrom, Simfonijskim orkestrima, Zagrebačkim solistima, Splitskim komornim orkestrom, Klagenfurškim simfonijskim orkestrom, triom Sebastien, Češkom filharmonijom,itd.

Solo - recitale sam izvodila s Alessandrom Specchijam,Darkom Domitrovićom, Mariom Čoporom, Paul Nadlerom, Ljubomirom Gašparovićom, uz glasovir.

Recital G.Gershwina, Zabok, Gjalski Dvor,15.06.2002
Svečani koncert u povodu 30 obljetnice rada, Muzej Mimare,s
program:X. Montsalvatge,A.Copland,J.Hatze,B.Papandopulo,B.Bjelinski,21.03.2003
Recital G.Gershwina , Špancirfest,Varaždin, 09.08.2003
Recital G.Gershwina, Dvorac Eltz, Vukovar,20.06.2004
Recital Francuske glazbe, Debussy, Faure, Poulenc , Sisak,24.11.2004..
Mono- opera La Voix Humaine od F.Poulenc za koju sam nagrađena Godišnja Nagrada MilkaTrnina, 2005., u Muzeju za umjetnost i obrt ,Zagreb
Recital B.Papandopulo Muzej Mimare, 28.02.2006
La Voix Humaine monoopera , HNK Split na velikoj opernoj sceni povodom 35.godine umjetničkog rada. 11.12.2006
Recital American Music, Kastaksko Ljeto, 31.07.2007

S osobitim ponosom i osjećanjem časti i priznanja se sjećam skladatelja koji su mi posvetili skladbe koje sam na koncertima praizvodila
Za mene su komponirali vokalna djela:
B.Papandopulo...Osorski Rekvijem i Misterij, Dvije Duhovne Pjesme,Poema o Mostaru, Libertas, za sopran- solo i posvetio mi je pjesmu Serenada
S.Bombardelli...opera Bakonje fra Brne, uloga Jele
W.Skolnik...Psalam 119, sopran- solo.”

Četiri desetljeća života za opernu i koncernu umjetnost donose Cynthii obilje mogućnosti da svoje talente, svoju intuiciju, invenciju i znanja
uvijek utkana u psihološku potku tumačenoga lika, svoju vokalnu kulturu i majstorstvo u emisiji tona koji u svim registrima njezina soprana, ima preciznu poziciju kao podlogu za nastajanje niza pretpostavki dinamičnog reljefa u profiliranju vokalne dionice, znače nam i sada izvor vrijedne spoznaje da pozdravljamo jednu osobito raznovrsnu vokalnu umjetnicu u području koncertnog djelovanja obilatih žanrovskih repertoarnih ponuda, kao i vokalno-scenske reproduktive.

Sugestivnost umjetničkog izraza nastalog u sprezi vokalne kreacije gradjene na prožetosti značajkama pjevane dionice i teksta kojeg iskazuje idejom tumačenog lika, te psihološko–karakterološkim slojevima vrijednosti koje omogućavaju da se tumačeni lik uznese do posvemašnjeg utjecaja u dramaturškim odrednicama fabule opernoga djela, stvorila je Cynthia sve pretpostavke za scensko ostvarenje izbora brojnih opernih likova.

http://www.youtube.com/watch?v=n2JAFtnA5ic

Njegovan glas u svim registrima,pažljivo akcentiran u stupnjevanju dramatike koju sugestivno donosi čuvajući prirodnu liričnost svojeg soprano bio je satavnim dijelom vrijednosti tih kreacija…
ULOGE:
LEONORA- IL TROVATORE,AMELIA -UN BALLO IN MASCHERA
LEONORA -FORZA DEL DESTINO,ALICE-FALLSTAFF NANETTA –FALLSTAFF,TOSCA –TOSCA,MIMI -LA BOHEME
CIOCIOSAN -MADAME BUTTERFLY,MANON-MANON LESCAUT
MISS WORDSWORTH-ALBERT HERRING
OTTAVIA-KRUNIDBA POPPEA,TATJANA-EVGENIJ ONEGIN
DORINDA-ORLANDO FURIOSO (HANDEL)
JUDITA, BLUEBEARD'S CASTLE (BARTOK) IN MAĐARSKI!

“Most of these roles I had to learn and sing in Slovenian, and usually I only had a week or two, to learn the language!
In 1976. I was chosen to represent Yugoslavia at the Ohridski ljetni dani, in the role of Leonora in Trovatore, but in Macedonian!”
kazuje gospodja Cynthia Hansell Bakić,spontano, na engleskom.

Život u umjetnosti je, u pravilu, težak, beskompromisan, pun samoodricanja, koje nastaje na dubokom osjećanju odgovornosti i najstrože discipline prema samome sebi, da bi se čuvala postignuta kondicija i da bi se mogla manifestirati u svim oblicima koje stvaralački proces, u svijetu punom rafiniranog ukusa i strogih mjerila, uz velika očekivaja prema izvodjačima, traže.
U glazbenoj umjetnosti su sve netom spominjane osobine još izrazitije jer ,kako Lovro von Matačić jednom u šali reče:”Glazba oplemenjuje sve ljude osim samih glazenika”
Što,prema spozanjem našega barda glazbenoga života,upućuje na mnoge “tokove Iz sliva ponornica” na mnoge “ podvodne hridi”koje prijete nasukom, na putove kroz Scilu I Haribdu, pa ako se uz sve te “ zamke” kao opasnosti,izvuče “živa glava” I još snažno I samosvjesno uzdignuta,okrunjena priznanjima,respect ped dosezima tih “rizičnih putovanja” koja su izdržala kušnju “glasova sirena”postaje veliki I te dosage prima kaouzore koje treba pamtiti I rabiti za trajan izvor vrijednih pouka.
Sve te I slične spoznaje je Cynthia akumulirala ,pronijekla svijim tvoračkim stazama sve kušnje I potvrdila ispravnost svojega temeljnog odnosa prema načinu rada koji je uzvisuje I približava je vrijednostima vokalno scenske elite.

Prigoda je da se prisjetimo umjetnicina nastupa u mnogim humanitarnim programima
………………………………….
“Osobito me veseli kada sam u prigodama predstaviti neke skladbe koje izražavaju smjerove mojih afiniteta,,predano njegjujem Lied i glazbu starih majstora, jer je to temeljno važno za kulturu pjevača i za veću manifestaciju tehničko izvedbenih mogućnosti vokalnoga umjetnika.”,dodaje svoje spoznaje gospodja Cynthi Hansell-Bakić
Možda je vrijedno prisjetiti se i razmišljanja o ostvarenjiam Cynthie Hansell …citati..

Samo Hubad, o opernom dirigentu kaže: “Bitno je za opernog dirigenta da se “izoštri” za posvemašnje razumijevanje glazbe kao “odjeka” scenskoga zbivanja. U operi ne možemo govoriti o “apsolutnoj glazbi” kao u primjerima simfonijskih formi.Tu je glazba izraz i odraz libreta, koji odredjuje radnju , a ona pak u dinamici fabule, stvara različite mogućnosti da se osvjetljava iz potencijalno mnogo “motrišta”pa se izabranom kutu pristupa koji najčešće odredjuje redatelj, mora bezuvjetno moći prilagodjavati i dirigent s protagonistima.
Sve ovo ističe potrebu da se u programima naših glazbenih akademija mnogo više i pažljivije radi s budućim opernim dirigentima, da se oni navikavaju na ispravno poimanje funkcije glazbe u opernoj izvedbi, dakle u drami junaka čije sudbine na sceni nastaju”.
Baš je takve operne dirigente susretala Cynthia,nastupajući nekoliko puta s MoBarezom

Obasjala je glazbenu javnost Splita,svojom Toscom u režiji Koste Spaića, pod ravnajem tadašnjeg splitskog debitanta Vjekoslava Šuteja,

Takva koncepcija lika vodi umjetnicu odluci da bel canto tradiciju uobičajeno vezanu uz Verdijev reperotar, smionije oboji izrazom koji asocira i na vrijednosti iz tradicije opernog verizma.
Mimi je Cynthina posebnost ne samo zbog uloge koju je umjetnica rano uvrstila u svoj repertoar,nego i kao uzor uzlaznoga kretanja nasatlog u slogu stvaralačkih iskustava njihove aplikacije na rast kreacije u ulozi koja se cijelom dužinom umjetničkog puta čuva na repertoaru
Kao Mimi unosi u ugodjaj Boema duh autentične krhkosti mlade siromašne švelje koja žar grada svjetlosti,Pariza, nosi tek skromno i nježno upijen u svoje srce, spremno da zatreperi na svaki prijateljski znak.
Cynthiina Mimi je suptilna glasovno senzibilna ,kristalnoga tona u ariji i duetu I.čina,a potresna u III.činu, uzorno oblikvanih fraza, koje isijavaju delikatnošču kulminacijm u Donde lieta Usci,koja je istodobno I emfaza sudbine Mimi, zanoseći emocije auditorija.
Cio Cio san u Madame Butterfly ,kao prigoda koja svojom razinaom navješćuje nove susrete s umjetnicom na sceni


Cynthia Hansell Bakić, prvakinja Opere HNK,Split i vokalna pedagoginja

U obljetničkom pristupu vokalnoj umjetnici, Cynthii Hansell Bakić, prvakinji Opere HNK u Splitu, čiji je scensko-umjetnički repertoar, kao i programi namijenjeni koncertnim podijima, markantno obilježio glazbeno-stvaralački život Hrvatske u četiri puna destljeća, izdvojimo za prigodu ponude, vrijeme u kojemu je splitsku „Toscu“ režirao kazališni mag Prof.Kosta Spaić,uvodeći tada mladog dirigenta Vjekoslava Djidjija Šuteja u splitski umjetnički život.
Prihvativši režiju slavne Puccinijeve opere „Tosca“ za HNK u Splitu, Kosta Spaić je odmah odlučio da mu protagonistica djela bude popularna i voljena „splitska Amerikanka“ Cynthia Hansell Bakić.
Kosta Spaić za svoju splitsku „Toscu“ poziva dirigenta Vjekoslava Djidjija Šuteja, sina riječkog i zagrebačkog tenora Josipa Jože Šuteja. Piscu ovih redova je Josip Šutej s Nadom Tončić u Smetatinoj „Prodanoj nevjesti“ na zagrebačkoj sceni HNK, 1946. bio prvi operni pjevač kojega je vidio i slušao“uživo“. To je, dopustimo reći, stanoviti izvor sentimentalnosti prema kasnijem ukupnom djelovanju i postignućima Josipa Šuteja, a postupno i njegova sina dirigenta Djidjija.
Vjekoslav Djidji Šutej je vrsnim rezultatima zavšio studij dirigiranja i ubrzo se istakao prvim profesionalnim umjetničkim dostignućima.
Započeo je suradnjom s Baletom zagrebačkoga HNK, počeo ravnati sve većim brojem djela s repertoara i gotovo spontano izabran ravnateljem Baleta HNK.
Istodobno Djidji nije mogao dobiti u tom istom HNK-u opernu izvedbu. Apsurd koji i do danas iznenadjuje i zbunjuje. Kao dirigent i ravnatelj Baleta, ostvaruje partiture velikih baleta s istim orkestrom koji izvodi i opere, ali mu Opera u Zagrebu ne omogućava da ima i neku opernu izvedbu u kući čijim Baletom ravna. Zašto, zašto, zaštooooo ?!
Nastojanja da se to promijeni, nisu bila dala rezultate. A Kosta Spaić se priprema za svoju režiju, sada možemo reći, ingeniozne, antologijske splitske„Tosce“. Uzbudjenje, za sve vrijeme rada, stvaranja predstave, bilo je nemjerljivo. Djidji Šutej se sprema dati svoj umjetničko-izvedbeni optimum za svoj debut u Splitu. Cynthia Hansell Bakić ponosna izborom sebe za protagonisticu djela, u režiji tada najvećeg hrvatskog kazališnog, dramskog i opernog redatelja, erudtita, koji kreira i istodobno poučava sve svoje suradnike, cizelira svaku frazu, traži psihološku potku svakoj situaciji s namjerom da bogato, pouzdano, snažno, profilira lik slavne Tosce. K tomu, sceni se vraća, nakon dulje odsutnosti, popularni splitski operni tenor Attilio Planinšek kao Cavaradossi.
A velemajstorica kostimografije Marija Maca Žarak, u punom volumenu ravnoteže ideja s polja svoje velike imaginacije i istodobno izvedbene snage kojom ideju odmah pretvara u materijalne pune i zadivljuće dimenzije scenskih vrijednosti, znače jamstvo uspjeha i dugoga života te osobite splitske Tosce koja je postala velikom umjetničkom podlogom s koje su se vinuli u svijet i protagonistica Cynthia Hansell Bakić i Vjekoslav Djidji Šutej. Djidji je naime za izvedbe „Tosce“ u programu Splitskoga ljeta, upoznao jednog američkog managera koji ga je pozvao u SAD gdje započinje dinamična, sadržajno obilata, utjecajna umjetnička karijera našega dirigenta.
Prigoda je čuti i sjećanje na tu osobitu i postignućem veliku predstavu, od gospodje Cynthie Hansell Bakić, te izabrane Kostine Tosce. Umjetnica kaže,svojim engleskim jezikom: "The thrill of being entrusted with the awesome role of Tosca was for me perhaps the highlight of my years on the stage in the Split Opera. Although I had done the role in Ljubljana and in Pula, still I was frightened of doing it before the very demanding Split public!
I had complete confidence in my conductor, Vjekosla ĐiĐi Šutej, and was amazed that a veteran like Attilio Planinšek would be my Cavaradossi. Well, there was nothing to do but to get ready for the rehearsals and I am a perfectionist so I wanted to be "perfect"... then I met the famous Kosta Spaić, and lost all fear that I would not "fill the bill", so to speak. Maestro Spaić talked to me very little during stage rehearsals, he was very busy with the smaller roles, giving them wonderful insight into the people they were portraying. I honestly, was so surprised to see him just sit in the dark auditorium and watch during my scenes. I believe he was trying to let me create a different Tosca, someone with so much more femininity and honest love for her Cavaradossi instead of the usual headstrong, histerical version so often performed on European stages. One thing I should say is that I had never seen a production of Tosca that I wasn't singing in. My vocal idol was Zinka Milanov Kunc, so I felt that I could "act" with my singing and not use or depend on so many histrionics and gesticulations. I truely loved the weeks of preparation and when the final night came I was completely at home with this marvelous PrimaDonna!
Through the years Split's Tosca became the epitome of opera theare in Croatia. Our production which was stripped of glamourous scenary and tradition, was accepted as the top!
As a very young singer I didn't know that many singers wait for the "right time" to sing roles like Tosca...thinking that the voice should be heavier and more dramatic to soar through those Puccinian orchestral moments...but I felt naturally drawn to this role. Tosca is a young village girl brought up in the nunnery where she is taught music and singing. She isn't very complicated, only desperately in love and loyal to her man. He is the political heretic and has to fight for his views on life.
Tosca is honest, even when deciding to murder Scarpia, she is terribly frightened and determined to get Cavaradossi out of prison and Rome.
Điđi was a great support, he was energetic and tireless at rehearsals and loved it when I used unusually dramatic sounds when killing Scarpia"Muori, Muooooori!" were just what he was looking for at that moment. We always worked well together, even when we were in affect we were in sync!
I remember someone from the audience asking my husband if he” weren't afraid to sleep with me!” He answered that” when she gets home she's too worn out !”

Od 1990. predaje na Splitskoj područnom odjelu Pjevanja pri Zagrebačkog akademije
Od 1995. do 2002. samostalno vodi Odjel Pjevanja na Umjetničkoj akademiji,a od
2002. stalni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Od 1993. izabrana u naslovno zvanje docent
Od 1998. ponovno izabrana u naslovno zvanje docent
Od 2000. izabrana u naslovno zvanje izvanredni profesor
Od 2006. ponovo izabrana u zvanje izvanredni profesor

NAGRADE I PRIZNANJE:
1970. Nagrada države New Jersey State, za najbolju pjevaćicu, na All-Sate natjecanje
1992. Nagrada Grada Splita, za dostignuće u umjetnosti i humanitarnoj djelatnosti
2005 Nagrada Milka Trnina, za mono- operu La voix humaine F.Poulenc
SNIMKE:
1995.Croatia records The Lady Sings Jazz :Cynthia Hansell-Bakić,sopran i Blaž Jurjević,glasovir
1998.Orfej, Cynthia Hansell-Bakić,soprano; PUCCINI. GIORDANO. VERDI
2007.Orfej, La voix humaine: F.Poulenc monoopera

2007.Dvd, La voix humaine predstava održana 9.12.2007 u HNK Opera Split

http://www.youtube.com/watch?v=n2JAFtnA5ic

Prihvativši režiju slavne Puccinijeve opere „Tosca“ za HNK u Splitu, Kosta Spaić je 1982.odmah odlučio da mu protagonistica djela bude popularna i voljena „splitska Amerikanka“ Cynthia Hansell Bakić.

Kosta Spaić za svoju splitsku „Toscu“ poziva dirigenta Vjekoslava Djidjija Šuteja, sina riječkog i zagrebačkog tenora Josipa Jože Šuteja. Piscu ovih redova je Josip Šutej s Nadom Tončić u Smetatinoj „Prodanoj nevjesti“ na zagrebačkoj sceni HNK, 1946. bio prvi operni pjevač kojega je vidio i slušao“uživo“. To je, dopustimo reći, stanoviti izvor sentimentalnosti prema kasnijem ukupnom djelovanju i postignućima Josipa Šuteja, a postupno i njegova sina dirigenta Djidjija.

Vjekoslav Djidji Šutej je vrsnim rezultatima zavšio studij dirigiranja i ubrzo se istakao prvim profesionalnim umjetničkim dostignućima.

Započeo je suradnjom s Baletom zagrebačkoga HNK, počeo ravnati sve većim brojem djela s repertoara i gotovo spontano izabran ravnateljem Baleta HNK.

Istodobno Djidji nije mogao dobiti u tom istom HNK-u opernu izvedbu. Apsurd koji i do danas iznenadjuje i zbunjuje. Kao dirigent i ravnatelj Baleta, ostvaruje partiture velikih baleta s istim orkestrom koji izvodi i opere, ali mu Opera u Zagrebu ne omogućava da ima i neku opernu izvedbu u kući čijim Baletom ravna. Zašto, zašto, zaštooooo ?!

Nastojanja da se to promijeni, nisu bila dala rezultate. A Kosta Spaić se priprema za svoju režiju, sada možemo reći, ingeniozne, antologijske splitske„Tosce“.Uzbudjenje, za sve vrijeme rada, stvaranja predstave, bilo je nemjerljivo. Djidji Šutej se sprema dati svoj umjetničko-izvedbeni optimum, za svoj debut u Splitu. Cynthia Hansell Bakić ponosna izborom sebe za protagonisticu djela, u režiji tada najvećeg hrvatskog kazališnog, dramskog i opernog redatelja, erudtita, koji kreira i istodobno poučava sve svoje suradnike, cizelira svaku frazu, traži psihološku potku svakoj situaciji s namjerom da bogato, pouzdano, snažno, profilira lik slavne Tosce. K tomu, sceni se vraća, nakon dulje odsutnosti, popularni splitski operni tenor Attilio Planinšek kao Cavaradossi.

A velemajstorica kostimografije Marija Maca Žarak, u punom volumenu ravnoteže ideja s polja svoje velike imaginacije i istodobno izvedbene snage kojom ideju odmah pretvara u materijalne pune i zadivljuće dimenzije scenskih vrijednosti, znače jamstvo uspjeha i dugoga života te osobite splitske Tosce koja je postala velikom umjetničkom podlogom s koje su se vinuli u svijet i protagonistica Cynthia Hansell Bakić i Vjekoslav Djidji Šutej. Djidji je naime za izvedbe „Tosce“ u programu Splitskoga ljeta, upoznao jednog američkog managera koji ga je pozvao u SAD gdje započinje dinamična, sadržajno obilata, utjecajna umjetnička karijera našega dirigenta.

Prigoda je čuti i sjećanje na tu osobitu i postignućem veliku predstavu, od gospodje Cynthie Hansell Bakić, izabrane Kostine Tosce.

Umjetnica nam kaže na svojem engleskom: "The thrill of being entrusted with the awesome role of Tosca was for me perhaps the highlight of my years on the stage in the Split Opera. Although I had done the role in Ljubljana and in Pula, still I was frightened of doing it before the very demanding Split public!

 I had complete confidence in my conductor, Vjekosla ĐiĐi Šutej, and was amazed that a veteran like Attilio Planinšek would be my Cavaradossi. Well, there was nothing to do but to get ready for the rehearsals and I am a perfectionist so I wanted to be "perfect"... then I met the famous Kosta Spaić, and lost all fear that I would not "fill the bill", so to speak. Maestro Spaić talked to me very little during stage rehearsals, he was very busy with the smaller roles, giving them wonderful insight into the people they were portraying. I honestly, was so surprised to see him just sit in the dark auditorium and watch during my scenes. I believe he was trying to let me create a different Tosca, someone with so much more femininity and honest love for her Cavaradossi instead of the usual headstrong, histerical version so often performed on European stages. One thing I should say is that I had never seen a production of Tosca that I wasn't singing in. My vocal idol was Zinka Milanov Kunc, so I felt that I could "act" with my singing and not use or depend on so many histrionics and gesticulations. I truely loved the weeks of preparation and when the final night came I was completely at home with this marvelous PrimaDonna!

 Through the years Split's Tosca became the epitome of opera theare in Croatia. Our production which was stripped of glamourous scenary and tradition, was accepted as the top!

 As a very young singer I didn't know that many singers wait for the "right time" to sing roles like Tosca...thinking that the voice should be heavier and more dramatic to soar through those Puccinian orchestral moments...but I felt naturally drawn to this role. Tosca is a young village girl brought up in the nunnery where she is taught music and singing. She isn't very complicated, only desperately in love and loyal to her man. He is the political heretic and has to fight for his views on life.

 Tosca is honest, even when deciding to murder Scarpia, she is terribly frightened and determined to get Cavaradossi out of prison and Rome.

 Điđi was a great support, he was energetic and tireless at rehearsals and loved it when I used unusually dramatic sounds when killing Scarpia"Muori, Muooooori!" were just what he was looking for at that moment. We always worked well together, even when we were in affect we were in sync!

 I remember someone from the audience asking my husband if he” weren't afraid to sleep with me!” He answered that” when she gets home she's too worn out !”