DAJ MI DVAJST KUNA, DA KUPIM ŠPRICE ZA STARU…

„Ma ko jebe Nelu!“rekla je Ella  poslovnom partneru kad joj je prigovorio, kako je mogla biti toliko podla i uvaliti otplatu  kredita ženi, koja je upravo ostala  bez muža i bila pod sredstvima za smirenje. Prošlo je tek osamnaest dana od ...

„To  ti žališ nju, a zapravo govoriš o sebi?Ma što me gnjaviš s tim računom?Znam da u kafiću dobro zarađuješ!Nemam, platit ću ti, strpi se.“

„Kad?Čekam te već tri mjeseca.“

„Pa onda se možeš strpiti još koji dan…Ili?“pogleda ga ispod oka, onako kako to radi manipulatorica,škiljeći i procjenjujući.“Uostalom, možeš li me prebaciti doma?Usput možemo razgovarati.“

„Do Zaprešića?“

„Pa što?Nećeš pješačiti…Ajde, pokreni se! Što čekaš?“

„Ma nije mi zgodno sad ići do Zaprešića.“

„Nije ti zgodno?Nego, vidjela sam ti ženu sa kćerkom u kupovini.Nećeš zakasniti na ručak! Ha , ha, ha…“mudruje Ella, rašpajući nokat i cuclajući prst.

„Ajde, ali da znaš nije mi usput, ni zgodno!“mrmljajući će Filip.

Na pola puta, Ella kaže da malo stanu:“Nekako mi je mučno, morala bih popiti neku žesticu.“Filip stane uz prvi kafić.Poluprazan kafić učini  mu se kao loš izbor.Sjela je i provokativno prekrižila noge, zadižući suknju.Ukazala su se podeblja, celuloitna bedra. Ništa uzbudljivo.Kako se lako izgube kriteriji i zaborave godine,pomisli Filip.Kao da je zaboravila u kojem društvu živimo, mladog mesa na svakom koraku.Nije to kao nekad, moral , sramota i tako to.

„Pa gdje ti je suprug?Nema ga već danima u gradu?Da nije bolestan?Ili se skriva od svih onih ljudi, koje ste našiljili i izvarali?Kao mene?“

„Što se žališ. Ti si dobro prošao, prepustili smo ti moderno opremljen i uhodan kafić u centru?Pa to vrijedi! Ti  imaš nešto  opipljivo.“

„Da, da prodali ste mi nešto, što ni nije vaše vlasništvo, već stanarsko pravo!Pa kako sam onda ja to dobro prošao?Svaki dan mi stižu na naplatu vaši dugovi, koje ste napravili u zadnjih godinu dana.Nikako mi nije jasno, kako vam nisu zatvorili kafić!“

„Nisu. Nesposobni i spori su za takvo što, a tamo gdje su skužili  da dugujemo, podmazali smo.“

„Da, da kreditom koji će opet otplaćivati jamci, ko ona jadnica.“

„Ma što si  zapeo za nju?Da ti na nju ne rastu zazubice?Samo sanjaj!Ona je izgubljena u bezdanu tuge i problema, pa nikog ni ne primjećuje, ali zato ja primjećujem…“Kaže Ella trepčući i meškoljeći se na stolici.Približi se Filipu i vragoljasto mu prišapne:“A da  dug odradim u naturi?“

On se odmakne gledajući je,kao da ne razumije što mu govori.Ona zabaci kosu s osmijehom zavodnica, kakve nam  nude na televiziji, samo u verziji njenih kćeri.Nespretno prevrne čašu i prospe mu piće po svijetlim  hlačama.Skoči kao ofurena, u ruci joj se nađu papirnate maramice i bjesomučno se  baci  na brisanje.Shvaćajući do kud  se njena ruka poteže, da bi obrisala proliveno piće po koljenu naglo ustane i kaže:“Hoćemo li?“

Uvrijeđeno ga prati.Cijelim putem čavrljala je veselim tonom.Pred kućom na prozoru ugledaju suprugovu siluetu .

„Ma nisam te htjela gnjaviti, ali molim te da mi daš dvajst kuna, da kupim šprice za staru.Znaš da je dijabetičarka i da joj dajem insulin!Ma što me gledaš?Ko da te tražim bogatstvo?Samo dvajst kuna za staru…“

Filip vadi novac .

Sutra dan, kad je otvorio kafić, uđe  mlađi, korpulentan muškarac, sjedne, naruči kavu ,konjak i novine.Kad mu je Filip sve to donio,muškarac mu pokaže da sjedne pored njega.

„Jel, ti si od onih lopova, kupio ovaj lokal?Oni mi duguju pedeset somova, od tebe očekujem da mi mjesečno daješ pet somova.Ako to ne bude, nećeš raditi! Jel ti jasno?“ispod glasa govori muškarac,pružajući mu ruku i govoreći:“Ja sam Jozo.I dok imam ove šape, nitko me neće preveslati! Pa ni ti.“

“Pa što ja imam s njihovim dugovima?Uzeo sam kredit da ih isplatim, evo mogu ti pokazati…“

„Vidi prijatelju,na tabli još uvijek stoji njihovo ime.I dok mi ne isplatiš do lipe, nećeš raditi, pa ti vidi, jes čuo?“Jozo ustane, baci sitniš na stol i s vrata dovikne:

“Vidimo se prvog svaki mjesec, upamti prvog!“

Filip ostane stajati nasred lokala, provlačeći ruke kroz kosu i psujući:“Majku im njihovu, jesu me uvalili!“Stiže konobarica, mlada i  utegnuta u minjak s povećim dekolteom, baca mu se oko vrata.  Odgurne ju i pita:“Što vam je svima? Izgledam li vam kao krava muzara?Ajde raditi, idem po plin!“

Unoseći plin, u lokal pun gostiju,konobarica ga pozove u prostoriju za osoblje.“Tražili su te neki ljudi,doći će iza dvanaest.Rekli su da budeš tu.“

„Koji ljudi?“

„Ne poznam ih, nikad nisu bili.“

„Poludit ću, ovo je noćna mora, uštipni me da se probudim!“govori Filip i izjuri iz lokala.

Vratio se u dvanaest.U separeu su ga čekala trojica.Zamolio ih je da promijene lokal.Nevoljko su izašli.

„Jel ti poznaš Ellinog brata?“bilo je prvo pitanje.

„Vidio sam ga par puta, kad je dolazio u kafić.“

„Ma kriminalac, bio joj je sudužnik za kredit ,a sad je odjavio obrt i  na brzinu se rastao, kuću prebacio na ženu.Preko noći postao slučaj.A nek moja žena otplaćuje njihov kredit!U to ju uvalila ona slatkorječiva kravetina, pomogla joj da joj oca smjeste na kardiokirurgiju, pa joj za to dobro naplatila!“bijesnim glasom govori mrgodan tip.„Kad ga se dočepam polomit ću ga!A kuću ću mu zapaliti! To mu slobodno poruči!“zadere se mrgud.

Filip se strese. Hodajući  prema  lokalu, počne razmišljati, kako je to moguće uz kućerinu u Samoboru, uz stan u centru, uz lokal,aute?Kako je moguće , toliko se zadužiti i sve spiskati?Da nemaju ni za šprice?“

Nije pronašao odgovor.

Gotovo svakodnevno, netko ih je tražio. U lokal uđe ugledni novinar .Filip ga prepozna.On ga pozove, da sjedne  s njim.

„Gdje su gazde?“Filip ga gleda iznenađeno.“Gazde, pa ja sam gazda.Oni su mi prodali  kafić.“

“Molim?Čekajte, kako prodali?Rekli su mi da radiš za njih i da se tebi obratim…,“ novinar vadi bankovnu opomenu nastavljajući:“Ma gadovi, kako su me izradili, pa što da radim? Žena mi je zaprijetila da će se razvesti ne riješim li taj kredit!Čovječe, imam  svoj kredit, pa od plaće mi skoro ništa ni ne ostane.A auto, gdje im je auto?“

“Koji auto?“pita Filip.

“Kako koji, pa ja sam joj bio jamac za onog japanca, a on vozi BMW-a, zar ne?“

„Morate nju pitati gdje je auto, ništa ne znam.“ Smeten novinar  odlazi,zaboravljajući platiti kavu .

Zelenaši su im sve oduzeli, njega skoro ubili za potpis,kad su ih u noći izbacili iz stana na ulicu.Njoj slomili ruku, kad su im oduzimali BMW i Hondu, a mamu je skoro ubio infarkt, kad je morala potpisati za kuću u Samoboru.

“O sine moj, zar ćeš nas svesti da prosjačimo po ulici, da nemamo ni krov nad glavom, a otac ti je cijeli život radio i štedio! Daj se probudi, sine moj!Jadna ja!“zapomagala je majka.Objesio se na stepenicama kuće koju drugi otplaćuju. Mati mu je umrla. Nije mogla gledati  ljude,koji su očajnih lica hodali oko kuće s visokom ogradom. Ili nije dobila insulin.

Na tržnici, dok je Filip nabavljao robu susreo se s njenim bratom.Sjeli su na piće.

“Neki dan  sam  joj sreo kuma , odnio im je hrane i odjeću za malog.Mali raste, sve mu je malo, a mora u školu.Svećenika je obrlatila da joj platili struju, da im  ne isključe.Jad i bijeda,“govori  tužno  brat.

„I što da ti kažem?Jedva dišem otpaćujući njihove dugove.Tri puta sam preplatio kafić i ne želim je više ni na slici  vidjeti.Pitam se samo kako može hodati po svijetu,kako se ne boji?Gdje joj je savjest za sve  žrtve koje je ubila, svojim prijevarama na rate?“govori Filip.

„Nastradao sam  na gradilištu.Bez osiguranja i firme, jedva smo  podmirili troškove liječenja.Da mi nije žene i njezinih, umro bih pod mostom.Kad smo bili djeca,uvijek je nas braću ,znala nasamariti, prevariti, uzeti,  tako je nastavila živjeti dalje. A takva je… To je njena sudbina, da razara i uništava sve oko sebe,“tiho je dodao brat, ustajući i teškom mukom oslanjajući se o štap.

Filip je stajao  na uglu i razmišljao o velikoj iluziji , vladavine muškaraca.Maya, božica mlijeka, uvijek će pobjeđivati muški princip.