Četvrtak,24.studenoga,2011.,Dan hrvatskoga glumišta, u ime sjećanja na 24.studenoga,1860.kada je u gornjogradskom kazalištu, grupa studenata bila prekinula izvedbu dramske predstave, zahtijevajući na hrvatskoj kazališnoj sceni hrvatski jezik.
To se i zbilo, pa je spomenuti dan, 24. studenoga, rodjendan Hrvatskoga narodnog kazališta.
Dan stogodišnjice HNK,bio je takodjer četvrtak,24.studenoga,1960.i za tu prigodu je prof.Mirko Perković bio režirao Krležinu dramu „Gospoda Glembajevi“
Bela Krleža za koju je autor pisao ulogu barunice Castelli Glembay i koja ju je tumačila na praizvedbi,14.veljače,1929.,bila je poveznicom generacija,jer je svoju barunicu Castelli tumačila i svečane večeri, uz stotu obljetncu HNK,toga četvrtka,24.studenoga 1960. u 19 sati.
Profesor Perković,redatelj, sa svojim pomoćnikom Vjekoslavom Vidoševićem, scenografom Zvonkom Agbabom i kostimografkinjom Ingom Kostinčer,stvorili su zanosni ugodjaj kuće Glembajevih u kojoj se odvijala drama, s antologijskim kreacijama protagonističkih uloga te večeri.
Emil Kutijaro,stari Glembay,Vanja Drach kao Leone,Mira Župan,sestra Angelika, Relja Bašić, Puba Fabriczy-Glembay...Jovan Ličina kao Silberbrandt,......te Ljudevit Galic,Zvonko Strmac,Jozo Martinčević,Dragan Milivojević,Pavao Sačer, a u ulozi Kamerdinera Zlatko Crnković, koji ove godine, 2011. na Dan hrvatskoga glumišta, prima Nagradu glumišta za životno djelo.
Velika, scensko - izvedbena psihološka studija u profiliranju lika dr.iuris. Pube Fabriczya koju je na toj svečanoj predstavi Gospode Glembajevih, ostvario gospodin Relja Bašić,pripada, u masivu vremena kojim se mjere kazališna postignuća u povijesnom osvrtu na kazališni život i stožerne vrijednosti kao putokaze za nadahnuća naraštajima, i dramskih umjetnika i kazališne publike, uzoru kreacije u svim slojevima pretpostavki koje je tvore.
Puba,gospodina Relje Bašića,bio je dinamičan,duhovno okretan,snažno sugestivan,elokventan s ugradjenim „šprahfelerom“, s „ukočenim koljenom“i protezom koja je i njegovu hodu davala složenu težinu, pa je tim minuciozno rasporedjenim fizičkim elementima „hendikepa“ jače odzvanjao svojom erudicijom,govornom dinamikom i elokventnom eksplikacijom iuridičkih tirada, misli i stavova,koji su se vatrometno iznosili u moćnom monologu odvjetnika, u I.činu drame.
Profilom Pube Fabriczyja, Relja Bašić je utemeljio novu platformu tom liku u Krležinoj slavnoj drami,sastojnici antologijskog ciklusa o Glembajevima.
U retrospektivnoj analizi,od praizvedbe do te velike jubilarne izvedbe uz stotu obljetnicu HNK,1960,pa kasnije,do danas, uloga Pube u tumačenju hrvatskog dramskog velikana Relje Bašića, je ostvarenje neprolaznog svjetla na matičnoj hrvatskoj kazališnoj sceni, zagrebačkom HNK.