Dan ljudskih prava
Međunarodni dan
ljudskih prava obilježava se na dan kada je potpisana Univerzalna deklaracija o
ljudskim pravima 1948. i po prvi puta u povijesti čovječanstva priznato pravo
svih ljudi na "život, slobodu i sigurnost... bez ikakvih razlika".
Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se 10. prosinca
Ovaj datum je
prekretnica u suvremenoj povijesti kada su se nacije svijeta udružile kako bi
jednom i zauvijek stale na kraj genocidu nastalom za vrijeme Drugog svjetskog
rata. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima jedan je od prvih značajnijih
dostignuća Ujedinjenih nacija koji kao dokument predstavlja osnovnu filozofiju
pravno obavezujućih međunarodnih instrumenata nastalih nakon 1948.
Opća deklaracija o
ljudskim pravima (10.12. 1948.)
PREAMBULA
- BUDUĆI da su priznavanje urođenog
dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj
slobode, pravde i mira u svijetu,
- BUDUĆI da su nepoštivanje i preziranje prava
čovjeka imali za posljedicu akte, koji su grubo vrijeđali savjest čovječanstva,
i budući da je stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora
i vjerovanja i slobodu od straha i nestašice bilo proglašeno kao najviša težnja
običnih ljudi,
- BUDUĆI da je bitno da prava čovjeka budu
zaštićena vladavinom prava, da čovjek ne bude primoran da kao posljednjem
sredstvu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja,
- BUDUĆI da je bitno da se unapređuje razvoj
prijateljskih odnosa između naroda,
- BUDUĆI da su narodi Ujedinjenih Naroda
ponovo potvrdili u Povelji svoju vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo
i vrijednost čovjekove osobe i u ravnopravnost muškaraca i žena i pošto su
odlučili da unapređuju društveni napredak i bolji životni standard u široj
slobodi,
-
BUDUĆI da su se države članice obavezale da, u suradnji s Ujedinjenim Narodima,
postignu unapređenje općeg poštivanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda i
njihovo održavanje,
- BUDUĆI da je zajedničko razumijevanje tih
prava i sloboda od najveće važnosti za puno ostvarenje te obaveze,
GENERALNA SKUPŠTINA
PROGLAŠAVA OVU OPĆU DEKLARACIJU O PRAVIMA ČOVJEKA
kao zajedničko mjerilo postizanja za sve
narode i sve države radi toga da bi svaki organ društva, imajući Deklaraciju
stalno na umu, težio da učenjem i odgojem doprinese poštivanju ovih prava i
sloboda i da bi progresivnim nacionalnim i međunarodnim mjerama osigurali
njihovo opće i djelotvorno priznavanje i održavanje, kako među narodima samih
država članica, tako i među narodima onih područja koja su pod njihovom
ingerencijom.
Član 1
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka
u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svješću i treba da jedno
prema drugome postupaju u duhu bratstva.
Član 2
Svakome su dostupna sva prava i slobode
navedene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja,
spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, narodno ili društveno
porijeklo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj. Nadalje, ne smije se
činiti bilo kakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog
položaja zemlje ili područ ja kojima neka osoba pripada, bilo da je ovo
područje nezavisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod
kojim drugim ograničenjima suverenosti.
Član 3
Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu
sigurnost.
Član 4
Nitko ne smije biti držan u ropstvu ili
ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuje se u svim njihovim
oblicima.
Član 5
Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili
okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.
Član 6
Svatko ima pravo da se svagdje pred zakonom
priznaje kao pravno sposoban.
Član 7
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez
ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu od strane zakona. Svi imaju pravo na
jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija
i protiv svakog podsticanja na takvu diskriminaciju.
Član 8
Svatko ima pravo na djelotvorna pravna
sredstva putem nadležnih nacionalnih sudova zbog djela kojima se krše osnovna
prava koja su mu dodijeljena u Ustavu ili zakonu.
Član 9
Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom
hapšenju, zatvoru ili izgonu.
Član 10
Svatko ima pravo da ga u punoj jednakosti
pošteno i javno sasluša nezavisan i nepristran sud radi utvrđivanja njegovih
prava i obveza i bilo kakve krivične optužbe protiv njega.
Član 11
Svatko tko je optužen za krivično djelo ima
pravo da se smatra nevinim dok se na temelju zakona krivnja ne dokaze na javnom
pretresu na kojem je imao sva jamstva potrebna za svoju obranu. Nitko se ne
smije smatrati krivim za krivično djelo na temelju bilo kakvog čina ili
propušta koji nisu predstavljali krivično djelo u smislu nacionalnog ili
međunarodnog prava u vrijeme kada su oni bili počinjeni. Isto tako ne smije se
izricati teža kazna od one koja se mogla primjeniti kada je krivično djelo
počinjeno.
Član 12
Nitko na smije biti izvrgnut samovoljnom
miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili prepisku, niti napadajima
na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog
miješ anja ili napada.
Član 13
Svatko ima pravo na slobodu kretanja i
stanovanja unutar granice svake države. Svatko ima pravo da napusti bilo koju
zemlju, uključujući svoju vlastitu i da se vrati u svoju zemlju.
Član 14
Svatko ima pravo da traži i uživa utočište u
drugim zemljama pred progonima. Na to se pravno ne može pozivati u slučaju
progona koji su zaista izazvani nepolitičkim zločinima ili djelima protivnim
ciljevima i načelima Ujedinjenih Naroda
Član 15
Svatko ima pravo na državljanstvo. Nitko ne
smije samovoljno biti lišen svojeg državljanstva niti mu se smije odreći pravo
da promijeni svoje državljanstvo.
Član 16
Punoljetni muškarci i žene bez ikakvih
ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo da sklope brak
i da osnuju obitelj. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja braka, za vrijeme
njegova trajanja i prilikom njegova razvoda. Brak se sklapa samo uz slobodan i
potpun pristanak onih koji namjeravaju stupiti u brak. Obitelj je prirodna i
osnovna društvena jedinica i ima pravo na zaštitu društva i države.
Član 17
Svatko ima pravo da sam posjeduje imovinu, a
isto tako da je posjeduje u zajednici s drugima. Nitko ne smije samovoljno biti
lišen svoje imovine.
Član 18
Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i
vjere; to pravo uključuje slobodu da promijeni svoju vjeru ili vjerovanje i
slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno,
ispoljava vjera ili vjerovanje učenjem, vršenjem, obredima i održavanjem.
Član 19
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i
izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu mišljenja bez tuđeg mišljenja, a isto
tako i traženje, primanje i saopćavanje obavještenja i ideja bilo kojim
sredstvima i bez obzira na granice.
Član 20
Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja
i udruživanja. Nitko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju.
Član 21
Svatko ima pravo da sudjeluje u upravi svoje
zemlje, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika. Svatko ima pravo
na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji. Volja naroda treba da bude
osnova vladavine vlasti; ta volja treba da se izražava u povremenim i istinskim
izborima, koji treba da se provode općim i jednakim pravom glasa, tajnim
glasanjem ili odgovarajućim postupcima slobodnog glasanja.
Član 22
Svako, kao član društva, ima pravo na
socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje ekonomska, socijalna i kulturna prava
neophodna za svoje dostojanstvo i za razvoj svoje ličnosti putem državne pomoći
i međunarodne suradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake države.
Član 23
Svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor
zaposlenja, na pravične i povoljne uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti.
Svako, bez razlike, ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad. Svatko tko radi
ima pravo na pravičnu i povoljnu naplatu koja njemu i njegovoj obitelji
osigurava čovjeku dostojni opstanak i koja se, po potrebi, dopunjuje drugim
sredstvima socijalne zaštite. Svatko ima pravo da radi zaštite svojih interesa
obrazuje sindikate i da stupa u njih.
Član 24
Svatko ima pravo na odmor i dokolicu
uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodične plaćene praznike.
Član 25
Svatko ima pravo na životni standard koji
odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući
hranu, odjeću, stan i liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo
na osiguranje za slučaj nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovišta,
starosti ili drugog pomanjkanja sredstava za život u prilikama koje su izvan
njegove moći. Majka i dijete imaju pravo na naročitu brigu i pomoć. Sva djeca,
bilo rođena u braku ili izvan njega, treba da uživaju istu socijalnu zaštitu.
Član 26
Svatko ima pravo na naobrazbu. Naobrazba treba
biti besplatna, bar u osnovnim i nižim stupnjevima. Osnovno obrazovanje treba
biti obvezno. Tehnička i stručna naobrazba treba biti općenito pristupačna, a i
više obrazovanje treba takođe da bude svima pristupačno na temelju sposobnosti.
Obrazovanje treba da bude usmjereno na puni razvitak ljudske ličnosti i na
ućvršćavanje poštivanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda. Ono treba da
unapređuje razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo među svim narodima,
rasnim i vjerskim skupinama, i treba da unapređuje djelatnost Ujedinjenih
Naroda na održavanju mira. Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu
naobrazbe za svoju djecu.
Član 27
Svatko ima pravo da slobodno sudjeluje u
kulturnom životu zajednice, da uživa u umjetnosti i da učestvuje u znanstvenom
napretku i u njegovim koristima. Svatko ima pravo na zaštitu moralnih i
materijalnih interesa koji mu kao autoru pripadaju od od ma kojeg znanstvenog,
književnog ili umjetničkog djela.
Član 28
Svatko ima pravo na društveni i međunarodni
poredak u kojem prava i slobode izložene u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno
ostvarene.
Član 29
Svatko ima obveze prema zajednici iz koje je
jedino moguće slobodno i puno razvijanje njegove ličnosti. U vršenju svojih
prava i sloboda svatko treba da bude podvrgnut samo onim ograničenjima koja su
određena zakonom isključivo u cilju osiguranja dužnog priznanja i poštivanja
prava i sloboda drugih i u cilju zadovoljenja pravičnih zahtjeva morala, javnog
poretka i općeg blagostanja u demokratskom društvu. Ta prava i slobode ni u
kojem slučaju se ne mogu primjenjivati protivno ciljevima i načelima
Ujedinjenih Naroda.
Član 30
Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti
kao pravo ma koje države, skupine ili osobe da sudjeluje u bilo kojoj
djelatnosti ili da vrši bilo kakvu djelatnost usmjerenu na uništavanje bilo
kojih ovdje izloženih prava i sloboda
Opća deklaracija o
ljudskim pravima naglašava da se “Sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u
dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću pa jedna prema
drugima trebaju postupati u duhu bratstva.”, te da “Svatko ima pravo na život,
slobodu i osobnu sigurnost.”, kao i da “Svi imaju pravo na jednaku zaštitu od
bilo kojeg oblika diskriminacije kojim se krši ova Deklaracija, kao i od svakog
poticanja na takvu diskriminaciju.”.
Svake godine na
Međunarodni dan ljudskih prava dodjeljuje se Nobelova nagrada za dostignuća na
polju fizike, kemije, medicine, književnosti i za mir.
AKO
Ako možeš sačuvati razum i kada ga oko tebe gube i osuđuju te;
Ako možeš sačuvati vjeru u sebe, kad drugi sumnjaju u
tebe,
A ne gubeći iz vida njihovu sumnju;
Ako možeš čekati, a da se ne umaraš
čekajući,
Ili možeš biti žrtva laži, a da sam ne
pribjegneš laži,
Ako te mrze, a da ti ne daš zamah
mržnji;
I da ne izgledaš u očima svijeta predobar, ni tvoje riječi premudre;
Ako možeš sanjati, a da tvoji snovi ne
vladaju tobom,
Ako možeš misliti, a da tvoje misli ne budu cilj, već
tvoje djelo
Ako možeš pogledati u oči Pobjedi, kao i Porazu,
I prihvatiti ih - kao varke;
Ako možeš podnijeti istinu koju si izrekao,
Iskrivljenu od podlaca, kao zamku
budalama.
Ako možeš gledati svoje životno djelo srušeno u prah,
I
ponovno ga graditi, bez ikakva priziva;
Ako možeš sabrati sve što imaš
I jednim zamahom staviti u rizik,
Izgubiti, i ponovno počneš stjecati
I nikada, ni jednom riječi, ne spomeneš
svoj gubitak;
Ako si u stanju prisiliti svoje srce, svoj duh,
Da te služe dugo, i ako su te već izdali,
I da tako istraješ u mjestu, kad u tebi
nema ničega
Doli volje koja ti govori: „Istraj! “
Ako možeš biti s masom, a sačuvati svoju čast;
Ili se susretati s kraljevima, a da
ostaneš skroman;
Ako te, napokon, nitko, ni prijatelj ni
neprijatelj, ne može uvrijediti;
Ako svi ljudi računaju na tebe, ali umjereno;
Ako možeš ispuniti minutu,
Sa šesdeset skupocjenih sekundi,
Tada je cio svijet tvoj, i sve što je u njemu,
A što je mnogo više, bit ćeš Čovjek,
sine moj!
Radjard Kipling, Bombaj, 30. prosinca, 1865. - London, 18. siječnja,
1936., je bio engleski književnik.
U djetinjstvu je naučio hindu - jezik, polazio je Vojnu
školu u Devonširu, a 1933.se vratio u
Indiju i radio kao novinar.
Putovao je u Japan,
Ameriku i Južnu Afriku. S jednakim žarom djelovao je u književnom i političkom
životu Britanije. Godine 1907. dobio je Nobelovu nagradu.za književnost
Njegova proza donosi osobitu sliku indijskog života i svijeta britanskih
vojnika, s osobitim smislom za svijet djece i životinja.
Bio je zagovornik autoriteta britanske Imperije, a izraz otjelovljenja
kolonijalizma je karikirao i parodirao. Najčitanije su i najznačajnije njegove
knjige o džungli, koje karakterizira izvanredno poznavanje tajanstvene Indije i svijeta
životinja.