Derviš i smrt,
film,1974. prema djelu Meše Selimovića
Koscenarist i redatelj Zdravko Velimirović
Uloge tumače:
Voja Mirić,Boris Dvornik,Velimir Živojinović,Olivera
Katarina,Špela Rozin
Branko Pleša, Abdurahman Šalja,Faruk Begoli,Pavle
Vujisić,Janez Vrhovec,Safet Pašalić,Reihan Demirdžić,AleksandarBerček,Dragomir
Felba….
Usnija Redžepova i Ansambl Š o t a
http://www.youtube.com/watch?v=H74JgxZLGcg&feature=related
U vrijeme Otomanske
vladavine u Bosni,priča o pokušajima
derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda,da spasi brata koji je
nepravedno zatvoren.
Šejh odlazi kadinici, kadiji, muselimu i muftiji, ali svaki
se put suočava ili s potpunom ravnodušnošću prema sudbini svog brata ili sa
prijetnjom da će nastradati nastavi li s istragom.
Na kraju saznaje da mu je brat pogubljen. Vjera u otomanski
sustav vlasti, koja je u Ahmedu postupno slabila tijekom susreta s lokalnim
čelnicima, posve je razorena i on priprema pobunu. Kadiju ubijaju, muselim
bježi, a Ahmed postaje novi kadija. No, pod utjecajem ukorijenjenih pravila i
postupaka onih koji su na vlasti,koristeći se žbirima, doušnicima, i on polako
postaje isti kao i njegov prethodnik.
Neprilagodljivi i dogmatični derviš, nije u stanju zadržati
vlast i na kraju čeka da ga odvedu u
zatvor, gdje će biti zadavljen, kao i brat.
Ahmed Nurudin,derviš:
''Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da
bi imao želja, a već star da ih ostvaruje.''
''Šejh sam tekije mevlevijskog reda, najbrojnijeg i
najčistijeg, a tekija u kojoj živim nalazi se na izlasku iz kasabe, među crnim
i surim gudurama što zaklanjaju širinu neba...''
''Dvadeset godina sam derviš, a malim djetetom sam pošao u
školu, i ne znam ništa izvan onoga što su htjeli da me nauče. Učili su me da
slušam, da trpim, da živim za vjeru. Boljih od mene je bilo, vjernijih nema
mnogo.''
''Imao sam porodicu, živjela je svojim životom, moja po krvi
i dalekom sjećanju, po djetinjstvu koje cijelog života zatrpavam, varajući se
da je mrtva, moja je tako treba da bude, volio sam tu ljubav bez dodira i
koristi, iako je zato bila i hladna.''
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba
objašnjavati ni tražiti joj razlog.
Živi ništa ne znaju. Poučite me, mrtvi, kako se može
umrijeti bez straha, ili bez užasa.
Nije čovjek ono što misli, već ono što čini.
Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji
ostalo nijedno živo biće.
Svatko osjeća strah pred onim što ga čeka...
Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za što znamo da će
nas stići. Izuzetka nema, ni iznenađenja, svi putevi vode do nje...
Svi idemo od jedne obale do druge, po tankom konopu svoje
životne staze, i svakome se zna kraj, razlike nema.
Pravda je pravo da učinimo ono što mislimo da treba.
A samo Bog zna svačiju krivicu, ljudi ne znaju,.jer je
najpreči onaj kome je najteže.
Uvijek svi znaju za nesreću i zlo, samo dobro ostaje
skriveno.
Žena je uvijek zanimljiva kad je zaljubljena, tada je
pametnija, odlučnija, ljupkija nego ikad.
Kad vidiš da mlad čovjek stremi u nebo, uhvati ga za nogu i
spusti na zemlju.
Dobri ljudi su sreća na ovome svijetu.