Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, rođen je 1902. u Požegi. Umro je 1980. i još danas je izuzetno omiljen kod ljubitelja poezije. Gotovo da nema odraslog čovjeka kome nije poznato 'Tko zna? Ah, nitko ništa ne zna. Krhko je znanje!'.
Dobriša Cesarić
P O V R A T A K
Njegova pjesma 'POVRATAK' jedna je od najljepših ljubavnih pjesama na našem jeziku.
Ko zna (ah, niko, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ─ velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi ─
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe,
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći se ruke,
I srca se dići ─
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Ko zna (ah, niko, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ─ velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.