Autor: Vana Ivančević
Datum objave: 20.04.2012
Share
Komentari:


Dobrota

Vrijeme mladosti

            Dobrota                                                                    

     Vrijeme mladosti                           

                                        

 

   Zašto su zvijezde                                                                                                                      I

   tako snažno sjale.                                                .

   davnih ljeta

   u mojoj Dobroti.                                                 

                                                                                                                   

    Zašto  je vjetar                                                   

    bio tako svjež     

    i jutra tako snena.                                                 

                                                                                 .                       

    Zašto je smiraj dana                                            

    bio tako nježan

    i tako tih.

    Sve je bilo tako

    dobro i nedirnuto.

 

     Jer to je bilo vrijeme

     mladosti i ljepote.

     Vrijeme ljubavi.   

     Vrijeme kada su

     svi moji dragi bili tu.          

 

      To je bilo vrijeme

      savršene sreće

      davnih ljeta

      u mojoj Dobroti.

 

 

     Zbogom more   

                                                    

    Zbogom, zbogom                                                                    

    drago moje more.

    Okus mojih suza

    tako je sličan okusu

     mora.

    Reci mi

    kada ću opet biti

    u tvom zagrljaju.

 

   Da li će školjke

   U mom oku biti

   Tako sjajne.

   .

    Reci mi da li će vjetar

    Biti pjesma

    Kao što je sad

    Reci mi

moje more.

 

 

Povratak

 

Kad sam dolazila

gasnuo je već

dan.

 

Čula sam zvonjavu

gonjene stoke,

osjećala sam

miris mora

i smješak mladog mjeseca.

 

To je bio moj povratak u

Dobrotu.

 

NOĆAS

 

Budila sam

labudove u

praskozorju.

Sanjala sam.

 

Suncu sam prva

pružila ruke,

a ono mi je darovalo

tračak

Sanjala sam.

 

Bila sam školjka

na žalu- more

mi je dalo poljubac.

 

Vjetar mi je mrsio

kosu i dao mi je

snagu.

          Noćas.

 

 

 

 

 

Uz more

 

Uz obalu sjedim

sama.

Daljina mi je

ukrala poglede.

 

Ispred mene huči

more, a plavim

nebom prolijeću

galebovi.

 

Nikog nema.

Posvuda tišina.

Samo more pokatkad

hukom zagrli obalu.

 

Iza mene vijuga

duga bijela cesta.

Skoro će njome

pastiri protjerati stado.

 

Galebovi kruže nebom

Bijeli.

Oni će poći iza brda

U svoj nepregledni dom.

 

 

 

Sjećanje na Dobrotu

 

 

Da li još limuni tamo stoje

I naranče.

Šipci.

 

Je li još more tako zove

kao nekad.

Je li još klupa na mulu.

 

Nekad smo mi na njoj

sjedili.

U našoj Dobroti.

 

 

Vana  Ivančević

 

 



           


  














































   


        
   
   


  


















1240
Kategorije: Zanimljivosti
Nek se čuje i Vaš glas
Vaše ime:
Vaša poruka:
Developed by LELOO. All rights reserved.