Don
Carlo,
opera
Giuseppe Verdija,
Tokyo,
4.rujna,1967.
http://www.youtube.com/watch?v=rod5yeJU27k&feature=related
Conductor
Oliviero De Fabritiis - Orchestra - NHK Symphony Orchestra
Chorus
– CHORUS, Don Carlo - Sándor Kónya,Filippo II - Nicola Rossi-Lemeni
Rodrigo
- Sesto Bruscantini,Il Grande Inquisitore - Antonio Zerbini,Un Frate - Franco
Pugliese,Elisabetta di Valois - Gwyneth Jones,La principessa Eboli - Biserka
Cvejic,Tebaldo - Mirella Fiorentini,Il Conte di Lerma - Sergio Baldi,Un Araldo
Reale - Giuseppe Baratti,Una voce dal cielo - Bianca Mauri
Kada je Japan htio, 1967.,najboljim vokalno-umjetničkim
snagama tadašnjega opernoga svijeta, obilježiti puno stoljeće života Verdijeva
remek- djela, opere Don Carlo, nastale i praizvedene, 1867., u Parizu, u
slavljeničkoj podjeli za izvedbu djela u Tokyju, rujna, 1967., je uz primadonu Biserku Cvejić, i sopranistica
Gwineth Jones, Nikola Rossi Lemeni,
Sessto Bruscantini, Shandor Konya,.....
Dvije arije Eboli iz Verdijeva „Don Carla“, 4. rujna, 1967.
Tokyo, Japan,
A.http://www.youtube.com/watch?v=vulqbSQOAxA&feature=related
B.http://www.youtube.com/watch?v=ONAXJtpoB8o&feature=related
Eboli, u luku, s kaskadama, od 2. slike i Canzone del
velo:“Nei giardin del bello“, uz duet s Carlom, u 3. slici i furiozan tercet s
Carlom i Rodrigom “Al mio furor sfuggite invano“ i „Trema per te, falso
figliuolo“, pa kulminirajuća, katarzična
“Pieta! Perdon! Per la rea che si pente“ i „Ah, piu non vedro la Regina. O don
fatale“, u petoj slici, Biserkina Eboli,
spoznaje da nema Carla, gubi ga, ona mu ne znači ništa, uprkos bezgraničnoj,
strasnoj ljubavi prema njemu; Kraljica je prokazana Kralju i nedjela Eboli,
nizom, su naslagala teške, sudbonosne nevolje svima oko nje.
Eboli, u dramatičnom trenutku raskola odnosa Kralja i Kraljice, u valu
svojeg velikog grizodušja
kao podloge katarzi, Kraljici priznaje svoje podle motive i svoju krivicu za sve što je nastalo, pa
velikom arijom „O don fatale,“ proklinje svoju taštu ljepotu koja ju je navodila
na najgnusnije ponašanje, odnose i zlodjela.
Ta arija Eboli je Verdijeva psihološka studija, kojom, u
velikom i tehnički izvanredno zahtjevnom vokalno - ekspresivnom luku, Eboli izražava svoju bit, svoja proturječja,
snagu sraza svoje strasti i savjesti, i
svoj pokajnički katarzični
impuls.
Sve je to, medjutim, za stanje i spas svih oko nje, prekasno,
pa je i taj njezin pokajnički krik utoliko teži, dramatičan, s jakim duševnim
akordima tragike, a to je sve čitljivo briljantnom velikom arijom i vrhunskom
izvedbom Biserke Cvejić, svakom izvedbom te uloge, na svakoj od najvećih
svjetskih opernih scena,kao što je i na izvdebi u Tokyju,4.rujna,1967,koju
slušamo i gledamo u cijelosti