Dr. Ivan Ribar, (Vukmanić, kod Karlovca, 21. siječnja 1881. - Zagreb, 2.veljače,1968.) je
bivši austro-ugarski, hrvatski i jugoslavenski političar..
Srednju školu završio je u Karlovcu, a pravo je doktorirao na
Sveučilištu u Zagrebu.
Kao jedan od najboljih diplomiranih studenata zagrebačkog Sveučilišta,
imao je čast susresti se s Josipom Jurajem Strossmayerom, 1904. tada gospodinom
u visokoj životnoj dobi i na kraju životnoga puta. Strossmayer je mladima bio
poručio da vježbaju svoj govor i precizno izražavanje,da njeguju logiku u
mišljenju kao važnu pomoć i u rasporedu emocija, da bi uspjeli svaku svoju
misao,svaki osobni doživljaj, odgovarajućim riječima iskazati i uvijek se
predstavljati jasno i cjelovito, u ime razine u komunikaciji, u svakom susretu i
razgovoru, u svakoj životoj prigodi. Podsjećao je da je riječ najvažniji i
istodobno “osjetljiv čovjekov alat” kojim se mora učiti služiti i prošireno ga,
uspješno, primjenjivati, srazmjerno širini i veličini iskustava, znanja i
osobito pozicije u javnom društvenom prostoru, u kojemu je riječ temeljcem za
sve potrebno i činjeno, kao jasno, pravodobno usvojeno, u ime potpore i
kvalitetnih odnosa, koji se životom i obzirima u komunikaciji, razvijaju i
postižu. Tu pravodobnu i dragocjenu osobnu napomenu velikoga Strossmayera, Dr
Ivan Ribar je čuvao kao jednu od svojih najdražih uspomena i poticaja za svaki
korak i smjer na životnom putu.
Pripadao je hrvatskoj naprednoj mladeži i aktivno sudjelovao u svim
akcijama protiv mađarona i frankovaca, a zalagao se za narodno jedinstvo,
slobodu i neovisnost Hrvatske. Jedan je od osnivača Hrvatske napredne
demokratske stranke. Kao član Hrvatsko-srpske koalicije izabran je prvi put za
zastupnika u Hrvatskom saboru ,1913. u Đakovu, gdje je 1906. godine počeo
odvjetničku službu. Bio je član zajedničkog Hrvatsko-ugarskog sabora. Tijekom
Prvog svjetskog rata, premda izabrani zastupnik, bio je talac, a potom je
poslan na bojište protiv carske Rusije. Tada je potpisao poznati poziv Sokolima
na borbu za oslobođenje i ujedinjenje.
Razdoblje jugoslavenske monarhije
Ivan Ribar 1918. postaje članom Glavnog odbora Narodnog vijeća u
Zagrebu, a 1919. predsjednikom Privremenog narodnog predstavništva SHS. 1920.
izabran je za zastupnika kao član Demokratske stranke, a iste godine postaje i
predsjednik Ustavotvorne skupštine te na tom mjestu ostaje sve do 1922. Borio
se za sporazum i suradnju s Hrvatskom seljačkom strankom (HSS). Predsjedao je
skupštinskoj raspravi kada je Puniša Račić pucao u Stjepana Radića i ostale
zastupnike HSS-a. Poslije zavođenja diktature kralja Aleksandra,siječnja,1929.
tražio je da njegova stranka apstinira. U vrijeme diktature radio je s uvaženim
intelektualcima na osnivanju Narodnog fronta slobode. Zatim je bio aktivan član
Udružene opozicije, pa je zbog toga isključen iz Demokratske stranke. Za sve
vrijeme diktature na sudovima je branio komuniste. Od 1937. povezuje svoju
grupu ,Demokratska ljevica s Narodnim frontom, koji je osnovan na inicijativu
tadašnje ilegalne Komunističke partije. .
Početkom 1941. podržava već aktivni otpor protiv neprijatelja. Nakon
početka oružanog ustanka u Srbiji, jedno vrijeme ilegalno je boravio u
Beogradu, a potom je otišao u Zagreb
odakle se prebacio na oslobođena područja. Tijekom 1942. radio je na pripremama
za sazivanje AVNOJ-a. Na prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću 26. i 27. studenoga
1942. izabran je za predsjednika AVNOJ-a i to ostaje sve do 1945. U ratu je
izgubio oba svoja sina: Juricu Ribara i Ivu Lola Ribara.
Ivo Lolo je rođen u Zagrebu, a Jurica u Đakovu. Dr Ribar je radio u
Zagrebu, pa u Đakovu, otkuda su Ribarovi otišli u Beograd, a otuda svi u
partizane. Lolo je poginuo na Glamočkom polju 27. studenoga, 1943, dva dana
prije zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, kamo se bio zaputio. Jurica je poginuo u
napadu na Kolašin, u Crnoj Gori, mjesec dana prije Lole.Tito mu je osobno bio
saopćio da je Ivo Lolo poginuo, na što je Ribar zatražio da pozove Juricu u
Jajce, da barem njega vidi. Tada mu je Tito morao reći da je i Jurica, mjesec
dana ranije, stradao.
Te trenutke, taj osobni udarac, Dr Ivan Ribar je stoički podnio, a 29. i
30. studenoga je vodio, kao predsjednik, II. zasjedanje, AVNOJ-a.
Ivan Ribar, bio je istaknuti višegodišnji predratni političar, velikoga
iskustva, snažnoga vladanja sobom,vrstan poznavalac svih kategorija protokola i
ponašanja u susretima s ljudima svakoga ranga, prvi predsjednik AVNOJ-a i prve,
privremene Skupštine Jugoslavije.
Nakon rata, biran je kao zastupnik u Narodnoj skupštini FNRJ i u Saboru
NR Hrvatske. Od kraja 1945. do 1953. bio je predsjednik Narodne skupštine FNRJ.
Jedno vrijeme bio je i član Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog
naroda Jugoslavije. Iz političkog se života,povukao 1960. godine.
Živio je u Zagrebu, sa suprugom Catom,u stanu u Demetrovoj, 3, gde je
1968. i umro, u svojoj 87. godini, 2. veljače, a sahranjen na zagrebačkom
Mirogoju, 6. veljače, 1968. popodne, uz
najviše počasti.
Dr. Savka Dabčević – Kučar, s najbližim suradnicima, je bila osobno
posjetila Catu Dujšin – Ribar, s izrazima sućuti i štovanja ličnosti Dr Ivana
Ribara.
Cata, Dubravko Dujšin, Dr. Ivan Ribar…
http://www.mojnet.com/video-cata-dujsin-ribar/da21cc02549314298624
-video
http://www.mgz.hr/hr/zbirke/zbirka-dr-ivana-ribara-i-cate-dujsin-ribar,3.html