About Konstantin Koča Popović (1908 - 1992)
http://video.google.com/videoplay?docid=-5137396926119543012
Short movie about Koča Popović (1908-1992) by Anja Kadenic
Konstantin Koča Popović, književnik i pjesnik, vojnik, španjolski borac, narodni heroj, političar. Beograd 14. ožujka, 1908. - Beograd 20. listopada,1992.
Kao dječak, jedno vrijeme je živio u Švicarskoj, u katoličkom Convictu… Gimnaziju je završio u Beogradu, a zatim je otišao na obvezu vojnog roka u vojsci Kraljevine SHS. Nakon završetka služenja vojske, ponovno odlazi u Švicarsku, pa zatim u Francusku gdje studira na Sorbonne-i, filozofiju i apsolvira u Parizu ,1932. godine. Poznato je da se Koča Popović,za vrijeme studija u Parizu, pridružuje nadrealističkom pokretu. Poznavao je umjetnike iz Bretonova kruga i razvijao komunikaciju između beogradske i francuske grupe nadrealista. S Vanom Borom, Robert Desnosom i drugim umjetnicima okupljenima oko pariskog časopisa Revue Du Cinéma, (br. 3) 1929. godine potpisao je protest „Čovjek od ukusa“. Pisao je filmske kritike i za list Paris Soir. Bio je suradnik beogradskog časopisa 50, iz Evrope. Bio je članom beogradskih nadrealista i jedan je od potpisnika nadrealističkog manifesta. Godine 1931. s Markom Ristićem, objavio je knjigu Nacrt za jednu fenomenologiju iracionalnog. 1931–1932. surađivao je u časopisu Nadrealizam danas i ovdje.
Od tada,do rata 1941.bavio se publicistikom i književnošću.
Od rane mladosti,bio je usvojio marksistički svjetonazor, i opredjelio se za radnički pokret. U vojsci SHS je zbog toga bio proganjan. Inače, general Koča Popović je u Kraljevini završio školu rezervnih artiljerijskih oficira, u Sarajevu 1927. Iste godine je dobio čin artiljerijskog potporučnika.U komunističku partiju je primljen 1933. godine, nakon čega je intezivnije nastavio svoju revolucionarnu djelatnost, zbog čega je bio izložen progonima policije, a više puta je bio i uhićen.
Španjolski građanski rat
Od srpnja, 1937. godine borio se u španjolskom građanskom ratu, najprije kao borac, zatim kao načelnik štaba, pa komandant artiljerijskog diviziona, kada je dobio čin poručnika Španjolske republikanske vojske. Oko dvije godine, sudjelovao je u svim borbama artiljerijskih jedinica španjolskih medjunarodnih brigada, na svim bojištima republikanske Španjolske, do njene posljednje bitke, za Madrid.
Poslije sloma Republikanske armije Španjolske, Koča Popović, zajedno s ostalim borcima internacionalnih brigada, prelazi u Francusku. Zbog sudjelovanja u španjolskom ratu, interniran je, pa ožujak i travanj, 1939. provodi u logoru Saint Cyprien. Jedno vrijeme je radio u Komitetu za španjolske borce u Parizu. Rujna 1939. preko partijskih veza iz Francuske se vratio u Jugoslaviju, gdje je nastavio revolucionarnu aktivnost, izvršavajući zadaće koje mu je postavljala Komunistička partija Jugoslavije.
Drugi svjetski rat
Oružanu borbu protiv fašizma, započetu u Španjolskoj, nastavlja u redovima Vojske Kraljevine Jugoslavije kao komandant trupe pukovske komore. Zarobljen je kod Ivanjice, travnja, 1941, ali je odmah pobjegao iz zarobljeništva. U NOR-u je od 7.srpnja, 1941. Bio je komandant Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda. Nakon toga je komandant Posavskog odreda. Pod njegovom komandom ovi odredi su vodili brojne bitke i postizali uspjehe ljeta i jeseni, 1941. S dužnosti komandanta Posavskog odreda postavljen je za komandanta grupe odreda u Šumadiji i zapadnoj Srbiji.
Studenoga, 1941. komandira postrojbom koja je štitila povlačenje Vrhovnog štaba i glavnine partizanskih snaga iz Srbije za Sandžak, u vrijeme prve njemačke ofanzive. Prilikom formiranja Prve proleterske NOU brigade, prve regularne jedinice NOV i POJ, u Rudom 21. prosinca, 1941. Koča Popović je postavljen za prvog komandanta. Za vrijeme svih godina rata, brižljivo je vodio svoj dnevnik koji je izašao nakon rata pod imenom "Dnevnik o ratnom putu Prve proleterske brigade". Pod njegovom komandom brigada je vodila borbe u istočnoj Bosni, izvršila poznati Igmanski marš, da bi izbjegla uništenje. Pod njegovom komandom, brigada je izvršila pohod u Bosansku krajinu. Pobjede I proleterske brigade su bile vezane samo zahvaljujući velikom komandantu Koči. Prvog studenoga, 1942. Koča Popović je postavljen za komandanta Prve proleterske divizije i na toj dužnosti je ostao do 5. listopada, 1943.
Divizija se istakla u operaciji "Weis" (Bitka na Neretvi). Najviše se pod njegovom komandom vodila borba na Ivan-sedlu, a zabilježen je i protivudar Glavne operativne grupe, kod Gornjeg Vakufa i u zaštitnici Grupe i Centralne bolnice, zatvarajući pravce: Bugojno-Prozor i Kupres-Šujica-Prozor. U ovoj ofanzivi mu je dopala uloga jednog od pregovarača s Nijemcima u Gornjem Vakufu, o prekidu neprijateljstva i razmjeni zarobljenika. Ovi pregovori su ostali zabilježeni i po tome što je jedino komandant Koča pregovarao pod punim imenom i prezimenom, dok su Milovan Đilas i Vladimir Velebit koristili pseudonime.
U Operaciji "Švarc" (Bitka na Sutjesci), 9. i 10. lipnja, 1943. 1. proleterska divizija probila je obruč 369. njemačke divizije, kod Bilanovaca 12. lipnja, na komunikaciji Foča-Kalinovik i 17. lipnja, Prača-Renovica, čime je otvorila put operativnoj grupi divizija NOVJ na Sutjesci. Ali, ovakav manevar stajao je velikih ljudskih gubitaka. Poslije proboja, Koča je skoro stigao do vojnog suda, jer je proboj učinio samoinicijativno, izgubivši komunikaciju s Vrhovnim štabom. U momentu se to smatralo kukavičlukom, tj. proboj iz obruča je protumačen kao pokušaj bijega. Tako su junački položili svoje živote ovdje i komandant 5. NOU brigade, Sava Kovačević, kao i komandant 3. NOU brigade, Pero Ćetković. 05.10. 1943, Koča Popović je postavljen za komandanta 1. proleterskog korpusa NOVJ i na toj dužnosti ostao je do kraja srpnja, 1944. Za to vrijeme Korpus se istaknuo protiv njemačkog 15. gorskog armijskog korpusa u centralnoj Bosni; u prvoj banjalučkoj operaciji; drvarskoj operaciji i u drugim borbama.
Koča Popović je tada već bio general, jer je već 1. ožujka, 1943. bio promaknut u čin general-majora, a 1. studenoga, zbog posebnih zasluga na ratištu, Koča Popović je dobio čin general-lajtnanta. General Koča Popović je već srpnja, 1944. postavljen za komandanta Glavnog štaba NOV i PO za Srbiju. To je bilo vrijeme kada se težište borbenih akcija NOVJ i svih drugih zaraćenih strana, prenosilo na Srbiju, pred odlučujućim bitkama za njeno oslobođenje. Jedno vrijeme bio je komandant južne grupe divizija, a siječnja, 1945. godine postavljen je za komandanta 2. Armije. U Štab 2. Armije su ušli još i: general-major Radovan Vukanović, kao pomoćnik generala Koče Popovića, pukovnik Blažo Lompar, kao politički komesar Armije i general-major Ljubo Vučković, kao načelnik Štaba Armije.
Armija se istakla u završnim operacijama za oslobođenje, svojim djelovanjem u pravcu: Užice-Sarajevo-Banjaluka-Karlovac-Zagreb. Od oslobođenja zemlje do 1953. Koča Popović je bio načelnik Generalštaba armije s činom general-lajtnanta, a kasnije i general-pukovnika..
Za vrijeme NOR-a, pa i nakon njega, bio je članom najviših političkih predstavništava zemlje. Bio je član AVNOJ-a od Prvog zasjedanja, 1942. godine, a predsjedništva AVNOJ-a od Drugog zasjedanja, 1943. godine. Bio je poslanik Ustavotvorne skupštine Demokratske Federativne Jugoslavije i poslanik Privremene narodne skupštine Jugoslavije.
Od 1945. neprekidno je biran za narodnog poslanika Savezne narodne skupštine i Narodne skupštine Srbije. Čin general-pukovnika JNA dobio je 2. kolovoza, 1947. godine, da bi 27.travnja, 1953. bio preveden u rezervu. Na položaju Načelnika Generalštaba JNA ostao je do 27. siječnja, 1953. kada je svoju dužnost prepustio još jednom proslavljenom generalu, Peku Dapčeviću.
Nakon završetka aktivnog vojnog djelovanja,Koča se bio najviše posvetio političkim poslovima.
Od siječnja, 1953. do 1965. godine bio je član Saveznog izvršnog vijeća i državni sekretar za inozemne poslove. Kao sekretar inozemnih poslova, sudjelovao je u svim pregovorima zemlje s mnogim zemljama svijeta. Koča Popović je bio šefom jugoslavenskih delegacija na zasjedanjima Generalne skupštine Organizacije ujedinjenih naroda. Svojom istaknutom aktivnošću u UN i zalaganjem za principe aktivne i miroljubive koegzistencije, pridonio je povećanju ugleda i afirmacije Jugoslavije u svijetu. U 1966. i 1967. godini, bio je potpredsjednik Republike. Za člana CK SKJ biran je na 6, 7. i 8. kongresu SKJ, a član Predsjedništva CK SKJ postao je listopada, 1966. godine. Bio je članom prvog CK KP Srbije, a na 9. Kongresu izabran je za člana stalnog dijela konferencije SKJ. Bio je članom Saveznog odbora Saveza udruženja boraca NOR Jugoslavije, od 1966. do 1982.
Iz političkog života se posve povukao 1972. godine nakon događaja u Hrvatskoj (slom Hrvatskog proljeća) i sličnog procesa u Srbiji.
Bio je oženjen.Najprije Verom Bakotić, kćerkom povjesničara i publicista Luja Bakotića, a kasnije Lepom Perović. Djece nije imao. Koča Popović je do kraja života živio u Beogradu, gdje je umro 20. listopada 1992. snažno se opirući idejama i strategiji Slobodana Miloševića.