KAKO SE EKONOMSKI ISCRPLJUJU MALE ZEMLJE
I KAKO SE ODUPRIJETI GLOBALISTIČKOJ PREŠI
Najprije nastupaju plaćeni ekonomski razarači;
ako se ne uspije vrbovati predsjednike vlada ili predsjednike država, za
željene ciljeve, na scenu stupaju ljudi zaduženi za svrgavanje vlada ili
uklanjanje lidera. Tek tada se šalje i vojska. Vojska je posljednje
sredstvo.
Mr.J.Parkins je,u nizu godina bio vodeći svjetski ekonomist, odnosno „ekonomski
razarač“ koji je na kreiranju “globalne imperije”,svjetske, radio izravno s čelnicima
Svjetske banke, MMF-a i drugim svjetskim financijskim institucijama. Njegov
posao se sastojao u uvjeravanju
predsjednika država i vlada zemalja trećeg svijeta,malih i srednjih zemalja, u
razvitku, da posude dovoljno novca od globalnih financijskih institucija, da bi
se njihove zemlje našle u - dužničkom ropstvu,nakon čega bi se korumpirana
elita u toj državi obilato obogatila, a resursi tih zemalja, njihova privreda i
ekonomija, izvori vode i mineralni izvori – prepustili korporacijama i geopolitičkim
interesima “krovne sile” svijeta. Nakon rušenja Svjetskog trgovinskog centra u
New Yorku, Mr.Parkins je u najvećoj skrovitosti,napisao knjigu o svojim
iskustvima:„Ispovijed ekonomskog razarača” Confessions of an Economic Hit Men,
2004. Odmah nakon objavljivanja i kratkog predstavljanja ovog djela, u emisiji
Democracy Now, u razgovoru s Mrs A. Gudmann, knjiga je postala najprodavanija
na internet - portalu Amazon.com. Uslijedila su djela: Tajna povijest američke
imperije: Ekonomski razarači, Šakali i istina o globalnoj korupciji,The Secret
History of the American Empire: Economic Hit Men, Jackals and the Truth about Global
corruption, 2007 i Hoodwinked,2009.
Vi ste čovjek čije su knjige uzgibale svijet. Jedan od vaših biografa
opisuje vas kao čovjeka koji je živio četiri života: ekonomski plaćeni razarač,
izvršni direktor uspješne kompanije
za proizvodnju alternativne energije, ekspert za urođeničke kulture i
šamanizam,te učitelj i pisac, koji
promovira ekologiju. Kada se podrobnije
upozna vaš život, postavlja se pitanje, kako je uopće bilo moguće načiniti
takav obrt.
- Opis koji ste izložili sumira dobro moj život. Mislim da je fer reći da
sam živio privilegiranim životom u
mnogim njegovim aspektima, iako je, pošteno reći, i to da sam, kao
ekonomski plaćeni razarač, sigurno radio stvari kojima se ne ponosim, i koje mi
ne mogu biti na čast. Svoj život sam, nakon toga razdoblja, usmjerio nastojanju
stvaranja boljega svijeta,da bi moj trogodišnji unuk i svako dijete u SAD,
mogli živjeti u održivom, pravednom i mirnom svijetu, i da bi svako dijete, bez
obzira na to da li odrasta u Bocwani, Boliviji, Izraelu, Palestini,….. imalo
jednake mogućnosti. Mi, danas živimo u
visokointegriranom svijetu, svijetu velike međusobne povezanosti, i svi se
moramo uključiti u njegovo oblikovanje, u uvjete razvitka. To je
cilj kojem sam, nakon 1981.godine, posvetio svoj život.
U brojnim interviewima koje ste dali nakon knjige „Ispovijed ekonomskog
razarača”, tvrdite da su ljudi koji su radili kao ekonomski razarači, prvi stvorili
stvarni “globalni imperij”koordinacijom s “krovnom silom”?
- Da, tako. Prvi globalni imperij
koji je stvoren bez primarnog angažiranja vojske. Radili smo na mnogo
različitih načina. Najprije,kada bi identificirali neku zemlju “trećeg svijeta”
koja je posjedovala krucijalne resurse, kao što je,primjerice, nafta, nastupili bismo s ambicijom da se
zemlja s takvim resursima zaduži kod MMF-a i Svjetske banke, sestrinske
organizacije, Fonda, a pri tomu, novac nikada ne bi odlazio toj zemlji, nego
velikim korporacijama, realizatorima infrastrukturnih projekata, kakvi su elektrane,prometnice,
industrijski sustavi. Novac kojim se zemlja zadužuje, u pravilu odlazi s jedne
strane, nekolicini familija u toj zemlji (kojima donosi veliko bogatstvo) i ide
korporacijama, a nikada ne donosi dobro većini ljudi, koji u tom procesu
osiromaše u tolikoj mjeri, da ne mogu plaćati ni troškove za struju, ili kupovati benzin, da bi vozili kola autocestama
koje se od tog novca izgrade. A, industrijski sustavi, postrojenja, ne zapošljavaju
mnogo ljudi.Istodobno, zemlja se optereti dugovima koje ne može vratiti, a to
je “naš trenutak”, onaj koji čekamo kao
temelj naših aktivnosti.. Tada se mi vraćamo u tu zemlju i kažemo: „Budući da ne
možete vratiti dugove, vi ćete, po cijeni koju mi odredimo (a to je vrlo niska,često
simbolična cijena, koja ne odgovara tržišnoj), prodati našim kompanijama svoje
izvore nafte, najprofitabilnija poduzeća, izvore vode i mineralnih bogatstava.
I mi ćemo ih tada eksploatirati, bez obveze da poštujemo bilo kakve zakone o
zaštiti okoliša, prirodne sredine. Mi ne dopuštamo da rad tih kompanija uvjetujete
bilo kakvim ekološkim zakonskim
ograničenjima. Ili:“dopustite nam da ustrojimo vojnu bazu na vašem području “.
Kako ste vi postali ekonomski razarač?
- Kada sam završio Poslovnu školu, na Bostonskom sveučilištu, bio sam
regrutiran od National Security Agency, najveće nacionalne agencije toga
profila i, rekao bih, najtajnovitije organizacije. Premda ljudi misle da je CIA
veća, NSA je mnogo,mnogo veća,ili je to bila u vrijeme kada sam ja radio za
agenciju. I to je tajna organizacija, o kojoj nema podataka, oni su skriveni od
javnosti, u smislu, da znamo mnogo činjenica o organizaciji kakva je Centralna
informacijska agencija ali,s druge strane,saznanja o NSA počivaju na glasinama.Tvrdi
se da NSA radi samo na kriptografiji: kodiranju i dekodiranju poruka, ali,
uistinu, svi znamo da su u agenciji ljudi koji slušaju naše telefonske
razgovore. To je podatak koji se prije nekoliko godina službeno pojavio. Ali,
bez obzira na te podatke, NSA ostaje tajnom
organizacijom.
Prošao sam niz testova, vrlo zahtjevnih testova, testova detektora laži,
psiholoških testova, tijekom posljednje godine koju sam proveo na Collegeu.I
treba reći da su me identificirali kao iznimno dobar potencijal za „ekonomskog
razarača“. Oni su također identificirali i slabosti u mojem karakteru, koje su
im omogućile da me relativno lako vrbuju,da me uvuku u taj posao. Mislim
da su te slabosti općenite, ili bar dominantne,a predstavljaju tri najopasnije “droge”
naše kulture: novac, moć i seks. Rijetki su oni koji nemaju slabost prema barem
jednoj od njih, a ja sam, u to svoje doba, imao prema sve tri.
Zatim sam se pridružio mirovnim snagama, a za to sam bio podržan od Agencije
za nacionalnu sigurnost. Proveo sam tri godine u Ecvadoru, živeći s autohtonim
narodima u Amazoni i Andama, s ljudima koji su u to vrijeme počinjali borbu s
naftnim korporacijama. U stvari, najveće ekološke zakonske tužbe u povijesti svijeta,
podnijeli su ovi narodi u borbi protiv naftnih korporacija kakve su Teksaco,
Shewron.
Dok sam još bio u mirovnim postrojbama, bio sam doveden i regrutiran u američku
privatnu korporaciju Chas. T. Main, konsultantsku firmu iz Bostona, koja je
imala oko 2.000 zaposlenih.Radi se o slabo profiliranoj firmi koja je stvarno
obavljala veliki broj poslova, koje sam bio definirao kao poslove plaćenog
ekonomskog razarača, sam se uspio do vrha
– svojim ne malim zaslugama i talentom za taj posao uspio sam postati vodećim
ekonomistom. Dakle, NSA me je regrutirala, intervjuirala i prepustila ovoj
privatnoj korporaciji u čiji se rad više nije miješala, što,nesumnjivo,
predstavlja pametan pristup sustavu u
kojem se privatna kompanija pojavljuje na sceni da bi korumpirala dužnosnike i
visoke političare u nekoj zemlji.Ako bi,bilo što krenulo nepovoljno, u smislu otkrivanja
ovih poslova, sva krivica bi pala na privatnu industriju, a ne na vladu “krovne
sile”.
Navodjenje zemalja na velike dugove, u dužničko ropstvo, omogućavao je sustav
koji funkcionira u slijedećoj shemi: najprije nastupaju plaćeni ekonomski razarači,
ako mi ne uspijemo vrbovati šefove vlada ili predsjednike država, za naše
ciljeve, na scenu stupaju oni koje nazivamo„šakali“: ljudi zaduženi za poslove
svrgavanja vlada ili ljudi koji uklanjaju lidere država u koje želimo prodrijeti
s ambicijom preuzimanja njihovih prirodnih resursa i bogatstava, preuzimanja
privrede. Šakali, također dolaze iz privatne industrije i nisu kadar CIA-e.
Zahvaljujući filmovima i pričama, kada se govori o ovakvim pojavama i
procesima, svi imamo sliku J. Bonda, tajnog vladinog agenta 007, unajmljenog
od vlade, s dopuštenjem svih vrsta
akcije i egzekucije, ali, po mojim spoznajama, i iz iskustva, mogu reći da
stvari ne store baš tako. Ove poslove obavljaju privatni konsultanti, koji su
uvježbani raditi taj posao. Poznavao sam, i još uvijek poznajem, ljude koji se
bave tim poslom. Ali u nekim slučajevima ni „šakali“ nisu mogli obaviti svoj dio posla. Takav je bio slučaj sa
Saddamom Husseinom, u Iraku. I, tek onda šaljemo vojsku. Vojska je, dakle, posljednje
sredstvo.
Putovali ste diljem svijeta : u Afriku, Aziju, Evropu, Latinsku Ameriku i na
Srednji Istok. Da li se posao ekonomskog razarača, na svim ovim kontinentima, u
zemljama, gradovima, odvijao po shemi koji ste opisali?
- Da. Moj posao je bio isti: pokušati
preuzeti prirodne i ljudske resurse u tim zemljama, za potrebe američkih
korporacija i imperijalne politike. U tu svrhu, mehanizmi zaduživanja kod MMF-a
i Svjetske Banke, bili su, u pravilu,uvijek primjenjivani. I tek u nekoliko
slučajeva nisam uspio uvjeriti lidere zemalja, da resurse svoje zemlje stave na
raspolaganje. U svojim knjigama govorio sam o tome kako nisam bio u stanju korumpirati demokratski izabranog predsjednika Ecvadora, Jaime
Roldosa i panamskog predsjednika Omara Torrijosa. Njih nisam uspio ubijediti da
stave svoje zemlje u poziciju koju smo za njih predvidjeli. I Roldos i Torrijos,
su stradali. CIA je podržala „šakale“ da to urade, zato što se ova dvojica predsjednika nisu mogla korumpirati, podmititi
i ucijeniti na bilo koji način.
Recite nam nešto više o čovjeku s kojim ste uspostavili blizak odnos i
postali prijatelj – Omaru Torrijosu.Da li vas je njegova smrt motivirala da
iznesete svoja iskustva ekonomskog razarača?
- Divim se Omaru Torrijosu,predsjedniku
Paname.Moj posao je bio da ga korumpiram.Da ga navedem da radi u skladu s našim
interesima: da promijeni politički kurs koji je zastupao i da radi protivno
izbornim obećanjima koja je dao narodu Paname. Ono što u takvim situacijama
kažete jeste: „Vidite: ako igrate našu igru, ja ću se pobrinuti da vi i vaša
obitelj budete vrlo,vrlo bogati“.Ali Torrijos se nije dao korumpirati. Rekao mi
je: „Nije mi potreban vaš novac, Juanito“. Zvao me je Juanito i uvijek smo
razgovarali na španjolskom. „Nije mi potreban vaš novac: imam dobru kuću, dobra
kola, dovoljno srebra.“ Onda sam mu ja naznačio da ga kurs ispunjavanja
predizbornih obećanja vodi putem kojim su išli Allende u Chileu, Arbenz u
Gvatemali i Lumumba u Kongu.
I on je nakon toga završio rečenicu koju je bio započeo: „Da, Huanito, ja imam
sve što mi je potrebno, ali ja moram uraditi
ono što je potrebno mome narodu:
moram ih osloboditi . A da bi bili
slobodni, Panamski kanal mora biti u njihovim rukama. Ono što je meni potrebno
i što je potrebno zemljama Latinske Amerike, jeste, da nas SAD prestanu eksploatirati “.
Bio sam iznenađen takvim odgovorom. S jedne strane sam osjetio divljenje prema
takvom moralnom integritetu, prema njegovoj nekorumpiranosti, a s druge, osjetio
sam se nelagodno kao profesionalac čija je zadaća bila uvjeriti ga da pristane. I što je glavno: znao sam da će
mu tim nepristajanjem život biti u opasnosti – šakali će ga ili zbaciti s vlasti
ili ukloniti.I bio sam ganut tom brigom za interese naroda. Moja uznemirenost
zbog sudbine Omara Torrijosa pokazala se opravdanom. Torrijos je navodno
poginuo u avionskoj nesreći dok se vozio svojim privatnim avionom. Bio sam
šokiran i uznemiren. Proveo sam mnogo vremena u razgovorima s ovim čovjekom kojemu
sam se divio zbog njegove karizmatičnosti, hrabrosti i nacionalnog ponosa. On
je bio nacionalno orijentiran u smislu
da je želio najbolje za svoj narod. I nisam ga mogao korumpirati. Sve sam
pokušao. Baš sve metode koje sam znao i nijedna nije polučila rezultate.
I predsjednik Ekvadora, Roldos je stradao na isti način: u navodnoj
avionskoj nesreći u svojem privatnom avionu.
- Da, Roldos je smaknut u svibnju,1981.godine. Kada je Roldos poginuo, Torrijos
je okupio svoju obitelj i rekao im: „Ja sam, vjerojatno, slijedeći, ali sam
spreman otići.Vratili smo Panamski kanal
i moja misija je okončana.“ Bio je upravo potpisao ugovor s J. Carterom, o
vraćanju Panamskog kanala u ruke Panamaca. U to vrijeme mi je govorio o snu
koji ga je proganjao, o tome da se nalazi u avionu koji udara u planinu. I dva
mjeseca nakon onoga što se dogodilo Roldosu, isto se dogodilo Torrijosu.
Nažalost, Torrijos je bio zamijenjen Manuelom Noriegom, koji mu je bio
suprotnost – postao je simbol za korupciju i dekadenciju. Na kraju, 1989. godine,
“krovna sila” je napala Panamu, nakon čega je vlast bila vraćena predtorrijoskoj
oligarhiji – “lutkama na koncu”,u režiji inicijatora globalizacije,”krovne sile
svijeta”, od vremena kada se Panama odvojila od Columbije, pa do Torrijosova
razdoblja.
Ipak, slučajno, sam postao dobar prijatelj s kćerkom Jamie Roldosa, Martom,
koja je sada istaknuta političarka u Ecvadoru. Kada je njezin otac ubijen,
imala je 17 godina, a sada je u četrdesetim. Vrlo je ugodna ličnost, i mogu
reći da je to jedno od prijateljstava u kojima uživate i zbog kojih vam je
osobito drago.
Kako ste odlučili objaviti svoja iskustva ekonomskog razarača?
- Kada sam 1981.godine, nakon deset godina, prestao s poslom ekonomskog razarača, počeo sam pisati o
svojim iskustvima i pokušao sam kontaktirati i s drugim ekonomskim razaračima i
šakalima, da bih uvrstio i njihove životne priče. Zauzvrat sam počeo dobijati
prijetnje anonimnim telefonskim pozivima..A tada me je na večeru pozvao predsjednik
kompanije Stone & Webster, i na tom prvom sastanku, spomenuo je neke od
knjiga koje sam napisao o domorocima,pa rekao – „To je lijepo, to je u redu,
nastavite se baviti svojim neprofitnim radom. Mi to odobravamo, ali nikada
nećete pisati o ovoj industriji, zar ne? Za uzvrat ćemo vam platiti pola milijuna
dolara“. Bio mi je ponuđen mito. Ja sam, prihvatio mito, od pola milijuna
dolara. To se naziva legalnim mitom, ali to je u stvari bilo mito, i dano mi je
pod uvjetom da ne napišem knjigu.
Prijetnju sam primio
ozbiljno. Vidio sam što „šakali“ mogu uraditi. I veći dio novca sam uložio da
olakšam svoju savijest: ustrojavao sam neprofitne organizacije: Pachamama
Alliance i Clean Mounatains; knjigu nisam napisao. A onda se dogodio 11. rujna.
Bio sam u Amazoni s narodom Shuar, kojem sam pomagao glede jednog zajedničkog projekta. Kada sam se
vratio u New York, otišao sam na mjesto događaja i dugo gledao u strašnu rupu,
koja je još uvijek tinjala; osjećao se miris izgorjelog mesa. Tada sam shvatio
da moram napisati knjigu; da više nema oklijevanja, da moram reći što sam sve radio, da bi američki narod
shvatio zašto tako mnogo ljudi u svijetu njeguje gnjev prema nama, zašto su
mnogi narodi toliko frustrirani. Znao sam da moram preuzeti odgovornost za ono što se dogodilo
11.rujna, da moram pokazati američkom
narodu što SAD kao “krovna sila” može sve raditi u svijetu. Ali, ovoga puta
nisam nikome rekao što radim. Izolirao sam se od drugih, i tako, u
prilično složenim uvjetima, uspio napisati knjigu.Konačno, knjiga je dospjela u
ruke dobrog managera u New Yorku,koji ju je poslao izdavačima. Tada je moj
rukopis postao najbolja “sigurnosna polica”, jer „šakali“ znaju, ako bi mi se
bilo što dogodilo, knjiga će se prodati u mnogo većem broju nego što je do sada
prodata. A knjiga je prodata u više od milijun primjeraka, prevedena je na 30 jezika. Ako bih bio maknut, prodaja knjige
bi narasla i više od dva puta, a to je ono što šakali najmanje žele.
To je vaš odgovor onima koji se nakon stanja šoka, izazvanog čitanjem vaše
knjige, nanovo pitaju kako to da ste preživjeli objavljivanje?
- Baš tako. Knjiga je najbolje osiguranje. Napišite sve što ćete reći i
uraditi, predajte izdavačima i onda nastupite u javnosti. I stavite do znanja
da će vaš nestanak, ili vaša likvidacija samo povećati prodaju. Potrebno je i
neke informacije držati u rezervi, i staviti do znanja da bi i one, nakon
nekakvog „nesretnog“ slučaja u kojem bi vi stradali, bile dostupne javnosti.
Da, to je moja metoda i ja sam još uvijek
živ, što potvrđuje da ova metoda ima učinkovitost,da djeluje.
U svojoj drugoj knjizi, Tajna povijest američkog imperija (2007) i
Hoodwinked (2009), iznosite iskustva drugih „ekonomskih razarača“ i „šakala“.
Što možete reći o ovoj knjizi i koja od tih iskustava držite najviše
otkrivalačkim?
Knjigom Tajna povijest SAD, želio
sam povezati razdoblje u kojem sam radio
kao „ekonomski razarač“, koje je trajalo između 1971. i 1981. godine, s
današnjim. Ova knjiga povezuje i objašnjava događaje koji se odigravaju, a
pokazuju pravo lice agresivne, koruptivne korporativne globalizacije, koja je
mnoge zemlje i narode odvela u propast. Uspostavljena je tiranija koja je
dovela svijet do točke u kojoj će se ili nešto promijeniti, ili sve otići dovraga.
U tom smislu neka zbivanja su ohrabrujuća; primjerice u Latinskoj Americi, gde
se odigrala zapanjujuća revolucija koja je postala simbol otpora i njegova
učinka. U svojoj knjizi Hoodwinked, objašnjavam zašto su se urušila svjetska
financijska tržišta i što nam je potrebno uraditi da bi se stanje oporavilo.
Važno je shvatiti uzroke zbog kojih je došlo do krize. U razdoblju od
sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a osobito od osamdesetih, stvorili smo
mutanta: virusni oblik kapitalizma. To je vrsta kapitalizma, razvijena u vrijeme
Reagana i Freedmana, koji su uveli razarajuću formulu kao ekonomsku
teorijsko-praktičnu matricu: jedini cilj poslovanja je maksimizacija profita,
bez obzira na socijalne i ekološke troškove, deregulacija poslovanja i ukidanje
propisa, imperativ sveopće privatizacije i pretvaranje države u “privjesak” privatnog korporativnog biznisa.
Radi se o mutantnom obliku kapitalizma, za koji mislim da je izrabljivački
oblik, jer je otvorena “pandorina kutija” iz koje su izišla mnogovrsna zla
i stvorena je neodrživa, nestabilna, nepravedna situacija u vrlo opasnom svijetu.
Pljačkaški sustav je stvorio nestabilnu, neodrživu, nepravednu situaciju i
opasan svijet s Barunima iz Wall Streeta, ljudima poput Jacka Welcha,
negdašnjega izvršnog direktora General Electrica . Sustavna i institucionalna
prepletenost omogućava da se događaji odvijaju u tom smjeru: budući da održavam
predavanja u poslovnim školama i MBA programu, poznato mi je da je Mr Welch,
slavljen kao idol uspješnosti, I nakon što je otpustio četvrtinu zaposlenih.
Podržani medijsko-institucionalnom političkom i ekonomskom infrastrukturom, ovi
izrabljivači,baruni i dalje omogućavaju da se kancerogeni sustav širi. Ne radi
se ni o kakvom ekonomskom sustavu, nego o jednom pljačkaškom pohodu kojim se
oduzimaju prava i prirodna dobra, prirodna sredina i resursi, ljudima i državama
diljem svijeta.
I u knjizi Hoodwinked, nastavio sam s onim čime sam započeo u The
Secret History of the American Empire: Economic Hit Men, Jackals, and the Truth
about Global Corruption – traganjem za rješenjima koja mogu uvjetovati obrat ovakve
situacije. Ovo mora prestati i
preokret je neizbježan. SAD, multinacionalne korporacije, MMF i Svjetska
banka, kreirale su taj monstruozni sistem. Nije ovdje riječ ni o kakvom
modelu.Prepoznajete situaciju u kojoj 5% svjetskog stanovništva koje živi u SAD,
ima više od 25% svjetskih resursa, dok, u istodobno, 60% svjetske populacije
živi na rubu opstanka, gladuje ili umire od gladi. To, ponavljam, nije model
nego strašan poraz. I sada se taj i takav model pokušava nametati Indiji,
Africi, Latinskoj Americi, gde je, uslijed svega, situacija postala neodrživa.
To se mora izmijeniti. Hoodwinked i Tajna povijest američkog imperita, govore o
toj promjeni. Ove knjige nastoje nadahnuti mislioce na razumijevanje stanja, a
to je da ljudi, u vašoj zemlji, ljudi u mojoj zemlji, da svi ljudi na svijetu,
trebaju nastojati, stvarati i zahtijevati
mnogo bolji svijet.
Kako uopće formirati težnje i očekivanja u kontekstu vladajućeg duha
mediokriteta?
- Oni koji znaju kako “čitati između redova” trebaju pomoći drugima, da učine isto. Vodeći svjetski mediji
– novine, časopisi, izdavačke kuće, televizije, radio-postaje – jesu u
vlasništvu velikih međunarodnih korporacija i ove korporacije se ne plaše
manipulirati informacijama koje pružaju. Korporatokracija – sprega političke
moći i velikog biznisa – ne bi mogla opstati bez tih manipulacija, niti
nekoliko mjeseci.
U djelovanju treba imati punu svijest da vlade nisu te koje imaju moć, nego su
to korporacije.Ni predsjednik SAD nema mnogo vlasti. Velike korporacije
kontroliraju medije i osiguravaju mnogo novca za izborne kampanje.
Male zemlje, moraju stati na vlastite noge. Moraju više ovisiti o samima sebi i ne smiju ulaziti u velike
dugove.Ako je zemlja visoko zadužena, pokazuje da zemlju vode korumpirani lideri
i u tom slučaju odbijte vraćati dugove kao što je to učinio Ecvador. Zadužene
zemlje trebaju odbijati plaćati dugove
koji su im sistemski nametnuti i generirani.
Trebalo bi se povezati s drugima,da ne bismo dozvolili da naš Planet
bude mjesto dobro samo za nekolicinu najbogatijih,najmoćnijh ljudi, nego dom za
sva ljudska bića. Potrebno je umrežiti se i brinuti za Planet, a i planetarnu dobrobit
čovječanstva s već milijardama duša.
Mislite li da su zbivanja u povijesti SAD, kao što su ubojstvo Johna
F.Kennedyja, Martina Luthera Kinga, Roberta F. Kennedyja, rušenje Svjetskog
trgovinskog centra, 11.rujna,povezana na unutarnji način, da otkrivaju sve, kao
dio iste matrice, koja ne dopušta da se planovi i ciljevi moći, koja razgranato
djeluje iza scene, ugroze?
- Ni trena nisam vjerovao da nam je
priopćena istina, o bilo kojem od događaja koje navodite, i o tome sam pisao
nedavno u testovima u Huffington post i drugim. Kennedy se konfrontirao s velikim
korporacijama kakva je US Steel, također i s CIA-om, kada je odbio podrži
akciju u Zaljevu svinja i invaziju na Cubu. Korporativna Amerika, CIA i
Pentagon, postali su jaki protivnici Johna F Kennedyja i zato se njegovo ubojstvo
moglo predvidjeti, a nakon toga i ubojstvo njegova brata Roberta, koji je bio
upoznat sa svim tim događajima, a i Martina Luthera Kinga.
Izbjegavate govoriti o postojanju međunarodne zavjere i umjesto toga
govorite o ulozi korporatokracije. Da li mislite da možemo izbjeći zamku koju
postavlja korporatokracija?
- Cilj korporatokracije jest maksimizacija profita, bez obzira na
konsekvence. Ta ideja,da korporacije nisu nizašto odgovorne, osim za postizanje
maksimalnog profita, je nezdrava, ali to je ideja koja vodi korporacije.
Mi,obični ljudi, ipak imamo veliku moć,bilo da živimo u maloj zemlji, Americi
ili Kongu. Imamo moć, ali moramo naučiti kako je upotrebljavati. Mi, u SAD, moramo
biti svjesni da je tržište demokratsko,da velike korporacije imaju moć samo
zato što mi kupujemo njihove proizvode.To je jedini razlog njihovog postojanja.
Ako, primjerice, odbijemo kupiti Niké proizvode zato što ih proizvode robovi u
Indoneziji, i pošaljemo pismo Niké korporaciji u kojem im kažemo da je to
razlog zbog kojeg ne želimo više kupovati
njihove proizvode, i to isto učini veliki broj osviještenih ljudi, ova korporacija
će morati promijeniti uvjete poslovanja
ili će ostati bez posla. Mi, u Americi, ustali smo, svojedobno, protiv
aparthejda u Južnoj Africi: bojkotirali smo kompanije koje su ga podržavale, i
one su odustale od aparthejda. I ima mnogo, mnogo takvih primjera. Zato se
nadam da možemo stvari okrenuti, jer ova imperija, ova tajna imperija je ekonomska imperija. Kao ekonomsku imperiju
možemo je uvijek poraziti, i to samo ako smo svjesni da kad god kupimo neki
proizvod mi zapravo - glasujemo.
Rekli ste da se svatko ima priliku uzdići na višu razinu svijesti, ali kako, ako smo zaokupljeni
medijskom propagandom kakva postoji u suvremenosti…..
- Pogledajte, što se zbiva. Mislim
da je ohrabrujuće da prvi put u ljudskoj povijesti svi na Planetu mogu
razgovarati sa svakim, s malim izuzetcima. Čak i duboko u Amazoni i na visokoj
Himalaji, ljudi koriste satelitske telefone i internet, tako, po prvi put, mi doista
razgovaramo jedni s drugima. Uprkos činjenici da su meinstream mediji u
vlasništvu velikih korporacija i pod njihovom kontrolom, postoje mnogi alternativni
mediji: internet, mobilni telefoni, svi ti radio-programi, magazini, blogovi.
Imamo prigode izraziti se, kako nikada ranije nismo mogli. Kada je otkriven
Guttenbergov tisak, iznenadno, jedan takav medij nije bio više samo u rukama
crkve koja je do tada sve kontrolirala, jer su samo svećenici do tada
mogli pisati I umnožavati
tekstove. Iznenadno Guttenbergova presa je mnogima dala mogućnost da mogu pisati i umnožavati,širiti sadržaje tekstova. A
danas: internet, mobilni telefoni, e-mailovi, blogovi… Zato sam optimist…….
A i suvremena Amerika je svoj razvitak unaprijedila
mottom: “PARTNER, A NE PATRON”,I to je kvalitetan novum u ime vrijednosti u ukupnom procesu razvitka, u
dinamičnim kretanjima čovječanstva u suvremenosti,uzlazom….
The Norwegian Nobel Committee
…….. has decided that the Nobel Peace
Prize for 2009. is to be awarded to President Barack Obama for his
extraordinary efforts to strengthen international diplomacy and cooperation
between peoples. The Committee has attached special importance to Obama's
vision of and work for a world without nuclear weapons.
Obama has as President created a new
climate in international politics. Multilateral diplomacy has regained a
central position, with emphasis on the role that the United Nations and other
international institutions can play. Dialogue and negotiations are preferred as
instruments for resolving even the most difficult international conflicts. The
vision of a world free from nuclear arms has powerfully stimulated disarmament
and arms control negotiations. Thanks to Obama's initiative, the USA is now
playing a more constructive role in meeting the great climatic challenges the
world is confronting. Democracy and human rights are to be strengthened.
Only very rarely has a person to the
same extent as Obama captured the world's attention and given its people hope
for a better future. His diplomacy is founded in the concept that those who are
to lead the world must do so on the basis of values and attitudes that are
shared by the majority of the world's population.
For 108 years, the Norwegian Nobel
Committee has sought to stimulate precisely that international policy and those
attitudes for which Obama is now the world's leading spokesman. The Committee
endorses Obama's appeal that "Now is the time for all of us to take our
share of responsibility for a global response to global challenges."
Oslo, October 9,
2009
.