Autor: admin
Datum objave: 27.06.2020
Share


EMA DEROSSI-BJELAJAC (1926.- 2020.): Očuvala je Čakavski sabor u najtežim vremenima

Suživot i bogatstvo demokratskog i humanističkog prožimanja hrvatskog, slovenskog i talijanskog autohtonog kulturnog stvaralaštva, kao i njihova otvorenost prema evropskim civilizacijskim strujanjima, smatramo našom značajnom komparativnom prednošću

EMA DEROSSI-BJELAJAC (1926.- 2020.): Očuvala je Čakavski sabor u najtežim vremenima

https://www.glasistre.hr/kultura/ema-derossi-bjelajac-1926-2020-ocuvala-je-cakavski-sabor-u-najtezim-vremenima-6511


U Zagrebu je u subotu, 20. lipnja 2020., u 95. godini života preminula Ema Derossi-Bjelajac, hrvatska političarka i predsjednica Čakavskog sabora od 1986. do 1990. Rođena je u Štrmcu kraj Labina, 3. svibnja 1926. Osnovnu školu je polazila u Nedešćini i Labinu. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata uključila se u partizanski pokret.

Od 1943. bila je članica Kotarskog komiteta SKOJ-a i NOO labinskog kotara te surađivala u pulskom Okružnom propagandnom odjelu. Kraj rata dočekala je u partizanskoj tiskari, smještenoj na rubu sela Veselici na Labinštini, u kojoj su tiskana partizanska glasila Hrvatski list i La nostra lotta. Nakon rata, radila je u agitpropu Općinskoga komiteta KPH za Istru te bila članicom pulskoga Gradskog komiteta KPH (1946. – 1948.) i Biroa Oblasnoga komiteta KPH za Rijeku (1948. – 1953.).


Završila je Višu političku školu Đuro Đaković 1951. u Beogradu i Visoku upravnu školu 1959. u Zagrebu. Od 1953. do 1959. bila je glavna urednica Glasa Istre i direktorica riječkoga izdavačkog poduzeća "Otokar Keršovani". Također je bila članicom CK SKJ (1964.–1969.) i Izvršnoga komiteta CK SKH (1969.–1974.), predsjednicom Sveučilišne organizacije SK Zagreb (1968.–1970.), članicom Predsjedništva Gradskoga komiteta SKH Zagreb (1980.– 1982.).

Nekoliko puta bila je zastupnicom u Hrvatskom saboru i njegovom potpredsjednicom (1978.–1982.). Za članicu Predsjedništva SR Hrvatske izabrana je 1982., dužnost je njegove predsjednice obavljala od prosinca 1985. do svibnja 1986., kada odlazi u mirovinu.

Osim političke, ostvarila je i znanstvenu karijeru. Magistrirala je na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upravno-političkom temom (1965.). Na zagrebačkoj Visokoj upravnoj školi izabrana je za asistenticu (1959.) i docenticu (1966.), a na Pravnome fakultetu predavala je na katedri nauka o upravi (1968. – 1974.). Radovima s područja upravnih znanosti surađivala je u raznim zbornicima i časopisima. Političke radove tiskala je u časopisima Žena, Naše teme, Pogledi i zbornicima Idejni osnovi socijalističkog samoupravljanja i Učešće žena u procesima društvenog odlučivanja. Autorica je knjiga: "Teritorijalne promjene u Hrvatskoj (1962-1968)", i "Samoupravne interesne zajednice i društvene djelatnosti" (Beograd, 1975.).

Nakon 21. sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu (1971.), Ema Derossi Bjelajac bila je jedan od nosilaca politike kojom su u Hrvatskoj prekinuti demokratski procesi. Ali je nakon Hrvatskoga proljeća, tijekom političkih racija, progona i suđenja 1972. godine, odigrala prevažnu ulogu u očuvanju Čakavskoga sabora. Na zajedničkome sastanku Predsjedništva i Glavnoga odbora Čakavskoga sabora, održanom u Rijeci 24. siječnja 1972., pod predsjedanjem tadašnjeg predsjednika Čakavskog sabora književnika Mirka Božića, kao članica pravovjernoga dijela CK SKH, dala je pozitivnu političku ocjenu Čakavskoga sabora i njegove djelatnosti (u svjetlu 21. sjednice Predsjedništva SKJ i 23. sjednice CK SKH), te prijedlog da se Čakavski sabor još više razgrana i razvije. Od 1986. do 1990. Ema Derossi Bjelajac obnašala je dužnost predsjednice Čakavskog sabora. Na izbornoj Skupštini Čakavskoga sabora u Puli, 19. siječnja 1991. godine, koja se odvijala u trenutcima intenzivnih previranja u političkome i javnome životu Republike Hrvatske u kojoj Domovinski rat samo što nije započeo, u sažetome, racionalnom i iznimno temeljitom uvodnom izlaganju, koje djeluje gotovo "proročki", predsjednica Predsjedništva Čakavskoga sabora Ema Derossi-Bjelajac naglašava tri bitne programske odrednice Čakavskog sabora. Prva je odrednica upravo "znanstveno utemeljenje sveukupne djelatnosti na valorizaciji kulturne i povijesne baštine Istre, njenih otoka i Kvarnerskog primorja, te obnova njihovih kulturnih vrijednosti kao integralnog dijela kulturnog i povijesnog nasljeđa Hrvatske".

Drugu programsku i operativnu okomicu Čakavskoga sabora Derossi je formulirala ovako: "Suživot i bogatstvo demokratskog i humanističkog prožimanja hrvatskog, slovenskog i talijanskog autohtonog kulturnog stvaralaštva, kao i njihova otvorenost prema evropskim civilizacijskim strujanjima, smatramo našom značajnom komparativnom prednošću. Težeći europskim standardima u shvaćanju i prakticiranju interkulturalizma, Čakavski sabor pridonosi razvoju i obogaćivanju kulture međunacionalnih odnosa na ovim prostorima".

O trećoj programskoj odrednici, za koju predsjednica Derossi tvrdi kako proizlazi iz prvih dviju (naime: iz zavičajnosti i višekulturalnosti/interkulturalnosti), govori se kao o pojavi koju "možemo označiti pojmom kulturnog regionalizma u njegovom suvremenom značenju". Pritom se precizira kako se Sabor ustrajno, od samih svojih početaka, rukovodi "suvremenim demokratskim stremljenjima koja se protive unifikatorskim obrascima koji potiskuju povijesno uvjetovane kulturne posebnosti, ali i svakoj samodovoljnosti koja degenerira u provincijalizam".

Nakon raspravljanja izvještaja o ostvarenju programa u prethodnom razdoblju (1988. – 1990.) i smjernica za naredne četiri godine, Skupština je izabrala novo Predsjedništvo i Tajništvo.

Ispraćaj pokojnice bit će u ponedjeljak 29. lipnja 2020. godine u 12,30 sati u krematoriju na Mirogoju.

 

 

31
Kategorije: Fenomeni
Developed by LELOO. All rights reserved.