Ena Begović
15.8.2000 - 15.8.2020.
Dva desetljeća od odlaska
https://www.biografija.com/ena-begovic/
Ena Begović je hrvatska filmska i kazališna glumica rođena je u Trpnju na Pelješcu 8.7.1960. godine. U hrvatskoj je kinematografiji znana kao jedna od najljepših glumica koju su krasile senzualnost i velika karizma. Premda je očekivala uspješnu filmsku karijeru, ipak je njezina kazališna karijera više došla do izražaja te joj je donijela brojne nagrade i neviđen uspjeh. Uspješnu glumačku karijeru prekinuta je tragična smrt 15.8.2000. godine.
Obrazovanje
Nakon završene osnovne škole s odličnim uspjehom, Ena je upisala gimnaziju u Dubrovniku. Nakon toga preselila se u Zagreb i upisala Pravni fakultet.
Na kraju je ipak upisala Akademiju dramskih umjetnosti na kojoj je diplomirala 1983. godine te se u potpunosti posvetila kazalištu, iako je prvotno mislila graditi filmsku karijeru.
Privatni život
Ena je prvo dijete roditelja Nikole i Terezije, a ime je dobila po baki Mandaljeni. Njezin je otac bio predsjednik mjesnog odbora i činovnik, a majka je radila kao prodavačica na kiosku. Ena je često isticala kako ima dobar odnos s roditeljima, a nakon što joj je otac umro, 1989. godine, sve više je bila privržena majci za koju je isticala da joj je i najbolja prijateljica.
Prijatelji iz djetinjstva Enu pamte kao veselu i živu djevojčicu koja je dugu plavu kosu plela u pletenice i uvijek je nosila hlače. Uživala je u samoći i čitanju knjiga.
Tijekom obrazovanja u Dubrovniku gdje je pohađala gimnaziju, Ena je boravila u učeničkom domu. Nakon tri godine, u domu joj se pridružila u mlađa sestra Mia s kojom je dijelila sobu. Nije voljela pozornost i u školu bi uvijek išla okolnim putem, samo da ne bude primjećena na Stradunu. U pubertetu se ponašala buntovno, a pred sam kraj školovanja ona i Mia su bile izbačene iz doma te su nastavile živjeti u Dubrovniku kao podstanarke. Već je tada njezin umjetnički talent dolazio do izražaja, a posebice je bila poznata po recitiranju. Još na početku školovanja priključila se lokalnom studentskom kazalištu “Lero”.
Kada je završila gimnaziju, preselila se u Zagreb gdje je nastavila obrazovanje na Pravnom fakultetu. Njezina sestra Mia također je upisala studij u Zagrebu i njih su dvije zajedno živjele s trećom cimericom – Alkom Vuicom. U tom ju je periodu susreo redatelj Ljubiša Ristić koji ju je ujedno i nagovarao da upiše Akademiju dramskih umjetnosti, no Ena je uporno govorila da ne želi biti glumica. Ljubiša Ristić ponudio joj je ulogu u njegovom filmu “Ivan Goran Kovačić” u kojemu je glavnu ulogu imao Rade Šerbedžija koji je uspio Enu nagovoriti da upiše Akademiju ističući kako se takav talent ne smije zapostavljati. Tako je Ena upisala Akademiju dramskih umjetnosti, a glumački angažmani sve su se više nizali.
Ena je bila u desetogodišnjoj ljubavnoj vezi s poduzetnikom Josipom Radeljakom. Par se vjenčao u lipnju 2000. godine, a već u srpnju rođena je njihova kći Lana.
Iste je godine tragično i okončala svoj život te je u majčinskim danima uživala svega 45 dana. Naime, poginula je u prometnoj nesreći koja se dogodila na Braču 15.8. Nesreća se dogodila tako što je Ena sa svojom obitelji krenula na ručak kod Radeljakove prijateljice, a za volanom je upravljao Radeljakov sin iz prvog braka, Leo, koji je promašio kuću i nastavio voziti uskim i strmim ulicama. Leo se zakačio za kamen, a uz to je razbio svjetlo za maglu te je Josip Radeljak inzistirao da on nastavi voziti. Nakon toga obojica su izašli iz automobila koji je počeo kliziti unatrag te je na koncu završio u provaliji. U svemu tomu Ena je ispala iz auta i zadobila frakturu lubanje kao i ozljede mozga koje su dovele do smrti. Nakon ove tragične smrti Josip i njegov sin Leo prisustvovali su brojnim suđenjima koje se okončalo tako što je Leo Radeljak oslobođen krivnje, a za nesreću je bio kriv neispravan mjenjač u automobilu.
Ena je i prije ove nesreće imala neopisiv strah od automobila i aviona, a zbog tog je straha posjetila i psihijatra. Uz to, u svojoj je prošlosti imala loša iskustva s vožnjom. Naime, u lipnju 1996. godine skrivila je prometnu nesreću u kojoj je tragično stradao vozač motocikla Fatmir Maniri. S Enom je u automobilu bio glumac Đorđe Kukuljica koji je nakon nesreće proveo tri tjedna u komi, a nakon što se probudio morao je ponovo učiti hodati i govoriti. Za tu je nesreću Ena Begović bila kažnjena s tri godine uvjetne kazne, no veća joj je kazna bio šok kroz koji je prošla, kao i trauma koja joj je ostala za cijeli život.
Posao
Svoju je glumačku karijeru Ena Begović započela već s 18 godina tako što je kao maturantica statirala u filmu “Okupacija u 26 slika” redatelja Lordana Zafranovića 1978. godine. U tom se filmu Ena pojavila gola čime je zasjenila ostale glumce i privukla zanimanje publike. Nakon toga njezina je glumačka karijera krenula uzlaznom putanjom te je svoje prve zapaženije uloge ostvarila tri godine kasnije, u filmu “Piknik u topoli” te u filmu “Pad Italije” u kojemu je ostvarila lik Veronike. Iste je godine ostvarila i svoju prvu televizijsku ulogu u “Nepokorenom gradu”.
Milicu je glumila 1982. godine u filmu “Idemo dalje”, a iste je godine glumila i u filmu “Hoću živjeti”. Iduće je godine filmsku ulogu ostvarila u “Bobiju”, dok je tri godine kasnije glumila u filmu “Veštica”. 1987. godine odigrala je ulogu Višnje u filmu “Kraljeva završnica”, a godinu dana kasnije dobila je veliku ulogu barunice Castelli u kultnim “Glembajevima”. Iste godine, 1988. glumila je u filmu “Balkan ekspres 2” u kojemu je glumila Danku, kao i u seriji “Zagrljaj”.
1990. godine utjelovila je lik Fride u “Karneval, anđeo i prah”, a gospođu Sky glumila je iste godine u filmu “Fatal Sky”, kao i u seriji “Tražim srodnu dušu”.
1991. godine glumila je u dva filma: “Djevojčica sa šibicama” i u “Čarugi”, a u televizijskoj seriji “Sarajevske priče” u glumila je doktoricu.
U filmu “Ne zaboravi me” ostvarila je ulogu 1996. godine, a iste je godine glumila Anu u “Chamchatki”. Ulogu Hele Martinić ostvarila je u filmu “Treća žena” već iduće godine, 1998., glumila je u filmu “Tri muškarca Melite Žganjer”. Te je godine glumila i u “Agoniji”, a 1999. godine utjelovila je lik Mirte Mesog u filmu “Četverored”.
Kazališna karijera Ene Begović praćena je brojnijim priznanjima i nagradama, za razliku od filmske i televizijske. Njezina prva kazališna uloga bila je “Ajaksai” u režiji Vlade Habuneka. U brojnim je predstavama odigrala glavne uloge, a neke od tih uloga su: Desdemona, barunica Castelli, kontesa Nera, Ana Karenjina i brojne druge.
Najveća postignuća
Ena Begović vjerovala je da će ostvariti zavidnu filmsku karijeru, no kazališne su joj daske donijele brojnija i vrjednija priznanja. Tako je 16 godina bila prvakinja Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a u tom je periodu odigrala više od 20 glavnih uloga.
Na pulskom Festivalu igranog filma 1988. godine dobila je nagradu Zlatna arena za epizodnu žensku ulogu u filmu “Glembajevi” za ulogu barunice Castelli, no ovu je nagradu odbila smatrajući ulogu glavnom, a ne sporednom. Uz to, Ena je isticala kako joj je ovo jedna od najdražih uloga. Devet godina nakon odbijanja ove nagrade, ponovno ju je dobila no ovaj put za ulogu u filmu “Treća žena”.
Ipak, i danas je Ena Begović svima u lijepom sjećanju po zavidnom glumačkom talentu, romantičnoj i nježnoj duši te svevremenskoj ljepoti. Upravo zbog toga njezin je prijatelj Jakov Sedlar film “Ena” posvetio upravo ovoj istoimenoj i dragoj glumici.
Autor: S.I.
Domaci film - Agonija
https://www.youtube.com/watch?v=sSXwFuaMPI8
Agonija film
http://hrfilm.hr/baza_film.php?id=16
Godina proizvodnje: 1998
Trajanje: 92 minute
Tehnika: digital BETA prebačen na 35mm, boja
Filmski rod: Igrani film
Režija: Sedlar, Jakov
Produkcija:Patria film
Hrvatska radiotelevizija
Snimatelj:Kursar Karmelo
Sinopsis:
Osiromašena barunica Laura Lenbach radi kao modistica, a njezin suprug, bivši austro-ugarski časnik barun Lenbach, u novoj jugoslavenskoj državi osuđivan kao mađarski špijun, neuspješno trguje konjima te se odaje pijančevanju i kockanju. Kako bi podmirio kartaške dugove iznuđuje novac od Laure i njezina ljubavnika, odvjetnika Križovca, bliskog s beogradskom političkom kremom. Križovec, ima strastvenu erotsku vezu s navodnom ruskom groficom Georgijevnom, koja istovremeno ljubuje s drugom navodnom ruskom plemkinjom. Taj erotski trokut odnosno četverokut uskoro dolazi do usijanja...
Uloge: Ena Begović (Laura), Božidar Alić (barun
Lenbach),Sven Medvešek (Križovec), Nives Ivanković (Izabela Georgijevna), Zoja Odak (Izabelina ljubavnica), Tarik Filipović (inspektor), Špiro Guberina (stari general) i dr.
Zemlja proizvodnje:
Republika Hrvatska
Scenarij: Georgij Paro, Jakov Sedlar (prema drami U agoniji Miroslava Krleže)
Glazba:Arsen Dedić
Montaža:Zdravko Borko, Ivica Drnić
Scenografija:Željko Senečić
Kostimografija:Ruta Knežević
Komentar:Sedlarova adaptacija klasične Krležine drame glembajevskog ciklusa obiluje eksplicitnim erotizmom koji uključuje i dobrodošlu lezbijsku interakciju, no uglavnom ne pridonosi intrigantnijem čitanju Krležina teksta, s obzirom da erotsko-seksualni dodaci dominantno imaju tek dekorativnu funkciju. Film je snimljen na elektronici i potom prebačen na 35mm filmsku vrpcu, a svakako ide u gornji kvalitativni dom Sedlarova opusa.