FASCINIRAJUĆA BUDUĆNOST
Kad ste pročitali ovu priču, izmijenila se možda vaša slika svijeta. Konačno moraju dnevne novine donijeti bomastične članke, a dnevnici na TV-u najave. Ali čudnovato, još svijet ne primjećuje, što je Prof. Michael Fossel pronašao. Zašto? Zato što sve izgleda nemoguće, kao vizija iz znanstveno - fantasičnih filmova. K tome je ipak a) stvarnost i b) vrlo jednostavno. Prof. Fossel je liječnik, istraživač genetike, specijalizacija: starenje, jedan veseli, simpatični čovjek, sportaš, jogger. Ženu i svoje dvoje djece ponekad ne vidi danima - jedan fantastičan istraživač. U svom laboratoriju promatra ponovno i ponovno, sa elektronskim mikroskopom posljednju zagonetku čovječanstva, pramateriju bitka, stanice.
Također teške bolesti gube svoju strašnost. Ostajemo zdravi. Samo zubi ispadaju kao i prije.
Tisuću pitanja: zašto stare stanice? Zašto ima čovjek, npr. životni vijek od cca 75 godina, zašto ne 40 ili 1000? I? Zašto obolijevaju stanice, zašto se tijelo brani od prehlade, ali ne i od raka? Sada ima prof. Fossel odlučan odgovor. Bilo kada o njemu će se govoriti kao i o Albertu Einsteinu.
Odgovor je crvena kapica, telomer (grčki za dio kraja). One sjede kao jedan crveni šeširić na našim vijugama kromosoma. Dok smo mladi, šeširići su najveći. Tokom življenja postaju sve manji, mogu se usporediti quasi sa šibicom. Na kraju nestaju, započinje smrt. Kromosomi nisu više zaštićeni, pravilno se krute. To je smrt.
Što treba biti u tom otkriću tako dobro?
Jedan otpadni produkt smušenog istraživača genetičara, ništa drugo ili?
Ovdje započinje drugi dio rada Prof. Fossela i njegovih kolega - i točno ovdje počinje nemoguća pretpostavka.
Postoji jedan enzim (bjelančevina, izlaslanik materije) koji radi nešto prekrasno. On ravnomjerno zaustvlja trošenje crvenih zaštitnih kapica. Daje naredbu crvenoj kapi, ponovo se izgradi. To se dogodi, i život ide dalje. Svaki čovjek ima taj enzim u sebi, ali on djeluje samo jednom, kad izgrađuje telomere, kapice, i tada se gasi, nestaje.
Kada ćemo moći koristiti besmrtnost ?
Prof. Fossel - vjerovatno u slijedećoj godini počinje kliničko testiranje na ljudima. Davat će se injekcijama. Jedna doza dovoljno. Trebala bi koštati cca 1000 - 1500 eura. Još radi Prof. Fossel na tome da enzim nadogradi, ali tako da budr robustan kao prirodni.
Zašto nas ne napravi besmrtnima?
Još jedna šprica, još 400 godina.
Prof. Fossel: - Enzim ekstremno produžuje život, drži nas iznutra i izvana mladima, ali ne zadržava djelovanje na glavicu. Smrt neće biti pobijeđena.
Ovo genetsko otkriće također pobijeđuje rak.
To ide tako: Ponovno se ušprica enzim. On se obrušava na zloćudne stanice. On raspoznaje kancerozne stanice, što imaju posebno velike kapice. Enzim odstranjuje kapice, stanice su nezaštićene i ugibaju. Rak je nestao. Jedna varijanta: enzim je predstrožno ušprican. Čim se ocrta stanica, odn. pojavi stanica sa posebno velikom crvenom kapicom, biti će od strane enzima odmah ubijena. Djeluje kao cjepivo protiv karcinoma.
Možemo li se na supermozak Prof. Fossela osloniti? Da. Istraživači na cijelom glubusu rade u istom pravcu, na KLJUČU ŽIVOTA, na kromosomima. Oni su 0,001 mm majušni. Citat jednog istraživača iz Max - Planck - instituta u Rostocku (James Vanpel, Amerikanac): "Ne postoji nikakav dokaz, za granice u ljudskom iščekivanju".
NEUE REVUE promatra istraživanje Prof. Fossela i njegovih kolega. Uskoro kad enzim, koji naš život produžuje, bude umjetno proizveden i uđe u produkciju, izvijestit ćemo vas.
Pitanje prof. Fosselu: Hoćete li vas Vaš vlastiti život sa vašim enzimom produžiti?
Odgovor: Da. Prof. ima 46 godina. Slijedeće pitanje: Može li nas enzim pomladiti?
Bit ćemo 420 godina stari, izgleda kao sa 30.
Mala crvena stvar (skica) to je to. Jedna malena kapica na našim životnim vijugama. U istjecanju našeg života, postaje sve manja i manja. Kad se istroši moramo umrijeti. Sada senzacija: nauka može raspadanje crvene kapice zaustaviti, skoro zaustaviti, sa senzacionalnim Telomerasa - enzimom. Naš život sagorijeva sporije, pogledaj DNA gore na skici.
Gospodin supermozak. Ovaj profesor (46) je izbrisao posljednju veliku zagonetku, BESMRTNOST.
Opis skice:
Mi vidimo smrtnost. U našim stanicama: kromosomi (iz DNA lanca) crvene kapice, Telomere, prolaze, tj. troše se - sa njima i naš život.
Opis slike:
Prof. dr. med. Michael Fossel (46, oženjen, otac dvoje djece) je studirao u Stanfordu medicinu i neurobiologiju. On je liječnik, istražuje i predaje na Michiganskom držanom univerzitetu, USA. Specijalno područje: genetika is tarost.
Opis male slike:
Stanford University, USA. Ovdje predaju i uče znamenite glave našeg vremena. Iza starih zidina (slika) nosioci 20 Nobelovih nagrada, aktualno, Prof. Osheroff, Nobelova nagrada za fiziku 1996. godine.
Želimo li mi uopće biti tako stari? Pretpostavka je postala stvarnost. Prof. Michael Fossel sa poznatog Stanford Univerziteta vodi čovječanstvo u jednu novu nepostojeću epohu. Nećemo biti besmrtni, ali možemo 300, dapače 400 godina biti stari - i pri tome ostati mladi. NEUE REVUE.
Odgovor: Ne, on ne vryaća sat unatrag, on ga samo usporava. Kurioziteno, ali zubi ipak ispadaju.
Prije 44 godine otkrio je prof James Dewey i F. H. Crick lanac DNA, tada senzacionalno. Dobili su Nobelovu nagradu. Danas prodiru istraživači u majušne temeljne nosioce života. I neće ostati kako je bilo. Dogodit će se: ženit ćemo se mladi sa 150 ili 200 godina, mazit ćemo naše pra pra pra unuke i mi ćemo sami moći odlučiti kad je dosta. Vječna vizija postaje stvarnost.
Michael Reese
TEKST PRIREDIO: Prof. dr. sc. Damir Buković, Zagreb
Izvor: Članak "Wir werden 420 Jahre alt - und sehen aus wie 30"