Katarina Pažur
1. Svakoga dana, svakom je čovjeku udijeljeno jednako vrijeme, od 24 sata, s po 60 minuta u svakom satu. Dakle, svi ljudi imaju jednake vremenske odrednice za start u organizaciju sebe, stjecanje navika i razvitak u odrazu usvojenih, naučenih, primljenih znanja, kao poticaja za osobno razmišljanje i inicijativu o sebi i svojim perspektivama. Kako ste se organizirali u “prosječnom radnom danu” kao jedinici vremena, jer je poznato da je “dan smanjena slika života” i onako kako nam je profiliran dan, tako se postupno formira profil života, s nakupinama “plusa” ili “minusa”, u rezultatima. Naime, psiholozi nas poučavaju da je potrebno dan podijeliti u tri temeljna dijela: osam sati rada, osam sati odmora, rekreacije, zabave, i osam sati aktivnog zdravog sna. Može li taj model uspješno funkcionirati u suvremenosti, da bi se postigli rezultati slični vašem primjeru?
• Osobno smatram da nije moguće svakodnevno strogo poštivati ovaj idealizirani režim „prosječnog dana“, no mislim da bi mu trebalo što više težiti, za što je naravno potrebna dobra organizacija vremena i samodisciplina. Po meni je spavanje od 8 sati dnevno važna stvar i nastojala sam nekako uvijek ispuniti tu kvotu. Ako bi mi obveze i „ukrale“ koji sat spavanja, znala sam to nadoknaditi u popodnevnim satima kako se ostatak dana koncentracija ne bi otela umoru. Naravno, ne mislim tu na cjelodnevno izležavanje, već na maksimalno sat-dva korisnog odmora nakon kojeg bi bila svježija za ostatak obveza. No raspored rada i rekreacije malo je teže poštivati u tom omjeru. Naime, dnevno sam u prosjeku 6 sati prisustvovala predavanjima i seminarima koje sam redovito pohađala, a uz to je uvijek bilo potrebno izraditi i neki projekt, seminar ili pak učiti za kolokvije, tako da je na te aktivnosti otpalo još nekoliko sati, ovisno o tome kako se poklopio raspored. Usprkos tome, važno mi je bilo u svakom danu odvojiti i dio vremena za sportske aktivnosti, društvene igre s prijateljima ili neki drugi oblik rekreacije i razbibrige. Osim toga, bila sam uključena u dosta izvannastavnih aktivnosti na Fakultetu koje su mi također ispunjavale dan. No ono što svakako moram napomenuti jest da mi te obveze zapravo nisu teško padale jer ako čovjek studira ono što voli i što ga zanima, tada mu i to predstavlja neki oblik odmora i zabave.
2. Kratak osvrt, molimo, na vaše djetinjstvo, školovanje do fakulteta, stečene navike i odluku da izaberete studij koji ste završili s najboljim rezultatom u akademskoj godini, ‘10./’11
• Rođena sam u šesteročlanoj obitelji koju čine tata Stjepan, mama Zorica, stariji brat Tomislav, te mlađe sestre Jelena i Ana. Djetinjstvo sam provela u Novom Marofu gdje sam pohađala osnovnu školu. S obzirom na svoj natjecateljski duh još od osnovne škole sudjelovala sam na raznim natjecanjima u znanju, ali također i iz atletike koju sam počela aktivno trenirati u 4. razredu osnovne škole na poziv Atletskog kluba Varaždin.
Nakon osnovne škole upisujem prirodoslovno-matematički smjer Prve gimnazije u Varaždinu, gdje sam također nastavila sa spomenutim aktivnostima te mi je na kraju srednjoškolskog obrazovanja dodijeljena nagrada kao najboljoj maturantici i najboljoj sportašici generacije 2005/06.
Moram priznati da do samog kraja srednjoškolskog obrazovanja nisam znala koji ću fakultet upisati jer sam imala raznolike interese i bilo mi je teško odlučiti se za samo jedan studij. Fakultet organizacije i informatike mi u početku nije bio na listi prioriteta, no nakon detaljnijeg proučavanja programa različitih fakulteta izbor je ipak pao na njega. Prvenstveno zato što mi se preddiplomski studij smjera 'Poslovni sustavi' učinio dosta zanimljivim jer, zbog svoje interdisciplinarnosti, obuhvaća više područja koja me zanimaju. Drugi razlog jest lokacija Fakulteta u gradu Varaždinu koji sam jako zavoljela tijekom srednjoškolskog obrazovanja i koji mi puno više odgovara za život od nekih većih gradova. A nije zanemariva ni činjenica da sam zbog uspjeha u srednjoj školi ostvarila pravo na izravan upis na FOI, bez polaganja prijemnog ispita. Sve u svemu, danas nakon pet godina studiranja definitivno mogu reći da nisam pogriješila u svom izboru!
3. Da li ste već rano,u srednjoj školi, osjetili afinitet za pretpostavke, vrijednosti koje Vam je studij pružio? Možete li nam reći kako je sport, kojim ste se aktivno bavili utjecao na Vaš akademski život?
• Teško je reći da li sam već tijekom srednje škole osjetila afinitet za pretpostavke i vrijednosti koje mi je studij pružio, samo ću reći da je srednjoškolsko obrazovanje bilo bogato iskustvo samo za sebe i da je sigurno imalo utjecaja i na moje afinitete tijekom studija.
A sport je svakako imao utjecaja, ne samo na moj akademski život, nego i općenito. Prije svega, naučio me disciplini, odgovornosti, upornosti i borbenosti za koje smatram da su potrebne za uspjeh na svim životnim područjima. Konkretno, moja je disciplina trčanje na srednje pruge i s obzirom da je to individualan sport na neki način sam shvatila i to da se u životu moram osloniti ponajprije sama na sebe. Iako se danas sportom više ne bavim aktivno, rekreativno je gotovo svakodnevno prisutan u mojim aktivnostima.
4. Koliko dugo ste studirali?
• Studirala sam 5 godina (3 godine preddiplomski + 2 godine diplomski studij), studij sam upisala 2006. godine, a diplomirala sam 7.7.2011. godine.
5. Koliko puta ste izlazili na ispite?
• Iskreno, nijednom. Naime, na FOI-ju je veoma dobro organizirano kontinuirano praćenje studenata, što znači da je redovitim radom tijekom semestra i izlaskom na kolokvije moguće sve kolegije kolokvirati i na taj način na kraju semestra samo upisati ocjenu. Na taj način položila sam ukupno 44 predmeta tijekom preddiplomskog i 19 tijekom diplomskog studija.
6. Da li ste za vrijeme studija živjeli s roditeljima ili u domu/podstanarstvu-samostalno ili s cimerima?
• Za vrijeme cijelog studija živjela sam u Studentskom domu u Varaždinu, i u jednokrevetnoj sobi i u dvokrevetnoj s cimericom, ovisi kako koje godine. No osim toga, jedan semestar provela sam na studentskoj razmjeni u Grazu u okviru Erasmus programa, gdje sam stanovala u stanu s još šestero studenata različitih nacionalnosti.
7. Molim Vas nam opišete kako je bilo živjeti s osobama drugih sredina, s obzirom na jezik, kulturu itd., te što mislite o tom načinu studija?
• Jednostavno mi je teško u par rečenica opisati doživljaj studiranja i suživota s osobama iz drugih kultura. Mislim da nema studenta koji je sudjelovao u razmjeni studenata i požalio. Dapače, većina njih ne stane na jednoj razmjeni. Tako je i meni nakon prvotnog Erasmus iskustva međunarodna aktivnost postala jako važna, ne samo u vidu sudjelovanja u raznim oblicima razmjene, nego i poticanju većeg broja studenata da se i sami uključe u programe razmjene. Osobno sam sudjelovala u ljetnoj školi u Pekingu, te na studentskoj konferenciji u Orlandu na Floridi i mogu reći da je to jedno nezaboravno akademsko iskustvo koje osim učenja i stjecanja novih znanja uključuje također i stjecanje novih prijateljstava, upoznavanje drugih kultura i sl. Nažalost, u našem društvu ta svijest još uvijek nije dovoljno razvijena i kod studentske populacije kao da postoji neka „kočnica“ i određen strah prema takvom iskustvu. No mislim da se situacija polako mijenja i vjerujem da će i naši studenti postati malo odvažniji i skloniji uključivanju u međunarodne aktivnosti.
8. Financiranje tijekom studija... da li ste imali podršku u obitelji ili možda sami brinuli o nekom?
• Podršku obitelji sam uvijek imala, u svakom pogledu, pa tako i financijski na početku studija. No od druge godine studija održavala sam demonstrature na matematičkim kolegijima na fakultetu i bila korisnica raznih stipendija koje su bile dostatne za pokrivanje svih studentskih troškova života, a od kojih je posljednja u nizu Top stipendija za top studente, osvojena ove godine. No svaka dobivena stipendija nije bila samo financijska pomoć, već na neki način nagrada i priznanje za sav uloženi trud, jednako kao i poticaj za daljnji rad.
9. Recept uspjeha?
• Vjerujem da je pojam 'uspjeh' za svakog pojedinca individualan. No ako mislite samo na akademski uspjeh, rekla bih da je tu najvažnije, kao što sam uvodno već spomenula, studirati ono što čovjek voli i što ga uistinu zanima jer će tada i odrađivanje obveza biti zanimljivije i lakše. Osim toga, za svaki uspjeh potrebno je imati određeni cilj koji je realan. Možda čak i nije dobro postavljati neke velike ciljeve, nego manje, parcijalne, koji dovode do konačnog cilja. Za mene je to bilo odraditi svaki kolokvij, svaki seminar, svaku aktivnost na fakultetu najbolje što znam i mogu, a uspjeh je došao kao posljedica toga. Smatram da akademski uspjeh nije odraz samo inteligencije, već prvenstveno truda, marljivosti, volje i dobre organizacije vremena.
10. Da sada tek počinjete studij ,da li biste sebi postavili cilj 5,0 ili bi dozvolili i niži prosjek?
• Na neki način sam dala odgovor na ovo pitanje i u prošlom pitanju. Dakle, postaviti si cilj 5.0 na samom početku studiranja nije realno, jer bi lako moglo doći do razočaranja. To može biti eventualno želja, ali nikako cilj koji se mora pod svaku cijenu postići.
11. Da li mislite da ste nešto propustili (“napucavajući prosjek”)?
• Apsolutno ne mislim da sam išta propustila. Naime, studij je bio moj odabir, a isto tako i 'napucavanje prosjeka', odnosno marljiv rad tijekom 5 godina studija. Obično se uz raznorazne uspjehe veže i riječ 'odricanje', s čime se zapravo ne slažem. Svatko odabire svoj način života i ako je nekome draže pročitati knjigu ili napisati seminarski rad umjesto igranja igrica ili cjelodnevnog sjedenja na kavama, ne mislim da je to ikakvo odricanje. Naravno, u svemu tome je važno pronaći određenu ravnotežu, dovoljno vremena i za druženja, izlaske, sport, i sl. Zapravo bih se usudila reći da sam aktivnim studiranjem puno toga dodatnog dobila, a ne se nečeg odrekla.
12. Što vam se najviše dojmilo na studiju? Lekcija koju ćete pamtiti cijeloga života?
• Teško mi je izdvojiti nešto što me se posebno dojmilo, bilo je u 5 godina puno lijepih, zabavnih, pozitivnih i poučnih događaja. Naravno, bilo je i onih negativnih, ali iz svakog se dalo ponešto naučiti i mogu reći da je lekcija koju ću pamtiti cijelog života – studiranje!
13. Da li ste ponosni na sebe i koji je vaš slijedeći korak?
• Voljela bih nastaviti obrazovanje i upisati doktorski studij, no isto tako i početi raditi na fakultetu. Vjerujem da će se, uz malo strpljenja, to uskoro i ostvariti. Osobno mogu reći da sam zadovoljna, a nadam se da su moji bližnji ti koji su ponosni na mene.
14. I Vaša poruka, molim, studentskoj populaciji najprije svojega donedavnog fakulteta:
• Studentskoj populaciji bih poručila samo kratko da uživaju u svojim studentskim danima i iskoriste mogućnosti koje im se pružaju, jer jednog dana kada završe studij mnogi će sigurno poželjeti – ponovno studirati!