Francuzi okupirali Dubrovnik da spriječe njegov pad u ruske ruke – 1806.
https://povijest.hr/nadanasnjidan/francuzi-okupirali-dubrovnik-da-sprijece-njegov-pad-u-ruske-ruke-1806/
Dubrovčani su francuskoj vojsci otvorili vrata grada i u Dubrovnik je ušlo oko 1.000 Napoleonovih vojnika
Požunskim mirom 1805. godine, između Habsburške Monarhije i Francuske, svu Dalmaciju i Boku Kotorsku dobivaju Francuzi, a jedino je teritorij Dubrovačke Republike ostao samostalan. Pojavom Napoleona s jedne, a slabljenjem Osmanskog Carstva s druge strane, Dubrovačka Republika više nije bila sigurna u ustaljenom sustavu zaštite. Nakon što je Napoleonova vojska ušla u Dalmaciju, nastavila je napredovati prema jugu, s namjerom zauzimanja Boke Kotorske. Međutim, Rusko Carstvo želi zauzeti strateški položaj na Balkanu koji bi ograničio francusko širenje. Zato su poslali flotu na čelu s admiralom Senjavinom, koji je zauzeo Boku Kotorsku, preduhitrivši Francuze.
Neutralna Dubrovačka Republika time se našla ukliještena između dvije velike sile. Sa sjevera su napredovali Francuzi, a s juga je ruska flota nastojala proširiti svoju vlast na Dubrovnik, započevši akciju blokiranjem dubrovačke i gruške luke. Senat Dubrovačke Republike odlučio je prihvatiti Francuze. Otvorili su francuskoj vojsci 27. svibnja 1806. godine vrata grada i u Dubrovnik je ušlo oko 1.000 Napoleonovih vojnika, predvođenih generalom Jacquesom Lauristonom.
Rusi nisu bez borbe odustali od Dubrovnika. Započeli su bombardiranje grada s mora, a njihovi saveznici Crnogorci napali su kopneni teritorij Republike. Francuska vojska doista je pružila Dubrovniku zaštitu. Naravno, učinila je to da bi zaštitila svoje interese, a uz to gradu je nametnula namete za izdržavanje vojske koji su financijski potpuno iscrpili Republiku.
Dubrovačka vlada mislila je da će francuski vojnici ostati u gradu samo privremeno, radi pružanja zaštite. U tome su se prevarili. Francuzi nisu napuštali Dubrovnik, nego su, dvije godine kasnije, ukinuli Republiku i uključili njen teritorij u sastav Francuskog Carstva.
Dubrovačka trilogija
http://jaimamsanucionica.weebly.com/uploads/4/3/3/1/43319547/dubrovacka_trilogija_-i._vojnovic_tekst.pdf
Ova tri struka lovorike, pelina i vrijesa OCU MOME za života darovana, — sada, na svetu Mu ploču polažem, — da u hladu čempresa na Mihajlu ne uvehnu.
PRÉLUDE Kad Te ja gledam, kako skromno ližeš raspetom Gradu prebijene hridi, bojnu pak pjenu kako s usta dižeš, pučino bludna, — da Te b'jeg ne stidi! — onda se sjećam, Mandaljeno, tebe, svete kad noge ničice si prala topeć ih suzam, e da spasiš sebe. Mir bi tad s tobom, jer je pred Njim opala oluja strasti, s kê si čast otara. Gr'ješnica al vječna, što je valom zovu, i sada hini, laživica stara! Čuj! ... dok na hridi njezin cjelov pljuska, zeleni ponor buči pr'jetnju novu! Vrh grada mjesec pluta kano ljuska. — — — — — — — — — — — — — —
Ivo Vojnović: NA TARACI
https://www.youtube.com/watch?v=044dTAlb2Kk
Premijera održana u parku Umjetničke škole 2009. godine na 60. Dubrovačkim ljetnim igrama Ivo Vojnović NA TARACI Redatelj: JOŠKO JUVANČIĆ Scenograf: IVICA PRLENDER Kostimografkinje: IKA ŠKOMRLJ, DIANA KOSEC BOUREK Suradnica kostimografkinja: ELVIRA ULIP Koreograf: MILJENKO VIKIĆ Skladateljica: PAOLA DRAŽIĆ ZEKIĆ Asistentica redatelja: JASNA JUKIĆ Asistentica scenografa: PETRA HELD Inspicijentica: KAĆA CAREVIĆ Šaptačica: IVANA LJEPOTICA Festivalski dramski ansambl: Gospar Lukša, vlastelin dubrovački: TONKO LONZA Gospar Niko, njegov brat: MIŠE MARTINOVIĆ Gospođa Mare, njegova sestra: MILKA PODRUG KOKOTOVIĆ Ida, njihova rodica: SRĐANA ŠIMUNOVIĆ Barunica Lidija: NATAŠA DANGUBIĆ Gospođa Slave: IZMIRA BRAUTOVIĆ Emica, njezina kći: FRANKA KLARIĆ Gospođa Lukre: JASNA JUKIĆ Ore, njezina kći: KARLA BRBIĆ Jelka, njihova prijateljica: ANA KRALJEVIĆ Gospođa Klara: MARIJA KOHN Dum Marin: PERO KVRGIĆ Grof Hans: FRANE PERIŠIN Barun Josip Lasić: NIKŠA KUŠELJ Marko pl. Tudizić: MARO MARTINOVIĆ Vuko, Konavljanin: NIKŠA BUTIJER Vica, djevojka u gospara Lukše: PERICA MARTINOVIĆ Ivo Vojnović: Dubrovačka trilogija Snimka: VSP VIDEO (2009. godina) Napisana između 1900. i 1902., Dubrovačka trilogija po mnogim obilježjima predstavlja jedno od najznačajnijih i najboljih dramskih djela hrvatske moderne, a u cjelokupnu pogledu na hrvatsku dramu neprijeporno je antologijsko ostvarenje. Najprvo je 1900. objavljen i izveden njezin drugi dio - Suton, dok je djelo u integralnom obliku objavljeno prvi put 1902. Na kazališnoj praizvedbi (Zagreb, 28. Travnja 1903.) djelo je nosilo naziv Suton, pri čemu se drugi dio trilogije zvao Sjene. Kasnije se, međutim, autor i kod kazališnih izvedaba opredijelio za naslov identičan prvotisku: dakle, Dubrovačka trilogija koju sačinjavaju tri jednočinke - Allons enfants, Suton, i Na taraci. Radnja trilogije zbiva se u Dubrovniku, a proteže se zapravo čitavim devetnaestim stoljećem, premda je autor za svaki dramolet točno odredio godinu, a prvom čak i točan dan zbivanja. Tako se Allons enfants događa 27. svibnja 1806. na dan ulaska Napoleonovih četa u Grad-republiku što znači i njen pad, Suton se zbiva 1832., a Na taraci 1900. Po svim je obilježjima Dubrovačka trilogija modernističko djelo simbolističkih poetoloških značajka koje izrazito pretežu nad ponekim ostatkom tragova autorova ranijeg naturalizma (Ekvinocijo). Modernistička obilježja ovog triptiha očituju se prvenstveno u njegovoj arhitektonici, tj. kompoziciji: sazdan je od tri jednočinke, a noviji povjesničari i teoretičari drame jednodušnog su mišljenja da je upravo jednočina drama karakteristična za razdoblje moderne, koje, već i prije razmeđa stoljeća, nastoji zgusnutim oblikom punim napetosti sažeti dramsku kompoziciju u kratku, jednočinu formu. Začetnik takve forme je švedski dramatik August Strindberg Gospođicom Julijom još 1878., a sljedbenike će uskoro naći i u drugim europskim književnostima (Maurice Maeterlinck, Hugo von Hofmannsthal, Arthur Schnitzler, Anton Pavlovič Čehov, Oscar Wilde). U žanrovskom je pogledu Dubrovačka trilogija povijesna drama. Nastala očito na crti nacionalne povijesne tragedije 19. st. (D. Demeter, M. Bogović, F. Marković i A. Tresić Pavičić), interpretacijom jednog odsječka hrvatskih historijskih gibanja, ona je u našu povijesnu dramu unijela posve nove vrijednosti. Dotadanji stih zamijenjen je prozom, radnja i gotovo svi likovi realistički su uvjerljivi, a interpretacija povijesnih zbivanja vjerodostojna. Na zasadama tradicije, Vojnović je Dubrovačkom trilogijom stvorio povijesnu dramu modernističkih obilježja koja je pokazala kako se sudbina države (što je uglavnom bilo I tematsko središte ovog žanra u našem 19. st.) i njezinih stanovnika može iskazati suvremenim književnim i scenskim sredstvima. Prema predgovoru Nikole Batušića Dubrovačkoj trilogiji, Zagreb, 1996
Na taraci (Ivo Vojnović,Dubrovačka trilogija, 3.dio)
https://www.wattpad.com/358023117-ivo-vojnovi%C4%87-dubrova%C4%8Dka-trilogija-trilogije-dio
Durovačka Trilogija SUTON
https://www.youtube.com/watch?v=xdLS1am0oTo
Иво Војновић - СУТОН Улоге: Паулина Манов Ана Бретшнајдер Душанка Стојановић Ксенија Јовановић Милан Михаиловић Лепомир Ивковић Петар Михаиловић Стела Ћетковић Владан Живковић Драматизација: Мелина Пота - Кољевић Редитељ: Анђелка Николић
Stevan Hristić - Tri svite iz opere "Suton" (Three suites from opera "The Dusk")
https://www.youtube.com/watch?v=WNuBLh4R2zA
Composer: Stevan Hristić (1885-1958) Opera composed in 1925. Three suites composed in 1953-1954. Performed by Orchestra of Belgrade Opera in 1958. Conductor: Stevan Hristić I svita - Maskerate 00:00 II svita: 1. Romansa 08:35 2. Menuet 12:10 3. Romaneska 14:55 III svita 18:20