U Parku velikana
hrvatskog prirodoslovlja
i tehnike, u
dvorištu zagrebačkog Tehničkog
muzeja nalazi se
i postav spomenika naših velikana.
To su
redom: Faust Vrančić
Ivan Krstitelj
Rabljanin
Ruđer Bošković
Oton Kučera
Ferdinand Kovačević
David Schwarz
Franjo Hanaman i
Slavoljub Penkala
Među navedenim slavnim imenima nalazimo ime Franje Hanamana (Drinovci,
30. lipanj 1878., - Zagreb, 23. siječanj
1941.), čovjeka koji je u povijesti tehnike zabilježen kao jedan od dvojice
izumitelja metalne niti za električnu
žarulju (uz dr. Aleksandera Justa, Bremen, 12.4.1874. - Budimpešta, 30.svibanj
1937.). Patentirana je davne 1903.godine. I dok smo danas suočeni s mnogim
inovacijama na području rasvjetne tehnike, pojava Hanamanove žarulje s
volframovom niti, predstavljala je pravu prekretnicu u pogledu pouzdanosti i
trajnosti. Dotadašnje su električne žarulje koristile ugljenu nit i bile mnogo
manje trajne. Nekoliko godina nakon izuma (1909./1910.) za vrijeme boravka u
SAD tvrtka General Electric Co. otkupljuje ovaj njegov patent.
Nakon završetka osnovnog školovanja,
Franjo Hanaman od 1895. studira u Beču na Tehničkoj visokoj škloli na Kemijskom
odjelu i 1899. diplomira s odličnim ocjenama. Iz veoma zanimljivog životopisa
Franje Hanamana, vidi se da je nakon kraćeg rada u domovini, bio primljen kao
asistent kod svog profesora Vortmana na katedri analitičke kemije. Stjecajem
okolnosti, drugi asistent profesora Vortmana bio je upravo mladi Aleksander Just!
Njihova zajednička želja bila je da se poboljša rad električne žarulje koja je
tada koristila nepouzdanu ugljenu nit.
Nakon brojnih su pokusa zaključili da volfram po njihovim mišljenjima –
najbolje zadovoljava. Naime, svi do tada korišteni materijali nisu davali
dovoljno dobre rezultate! A nije ih bilo malo:
karbonizirani pamuk, karton, svila, magnezijev oksid, pločica kaolina
ili npr.osmij. Ipak su najbolje rezultate uspjeli dobiti Hanaman i Just
koristeći volfram! Osim toga, oni su uspjeli patentirati način dobivanja žarne
niti debljine 0,02 milimetra! Bila je to onovijeka tehnološka pobjeda jer su
nove žarulje koje su imale spomenutu nit mogle svijetliti 400 sati!
Kao što to obično biva, iako je vrijednost Hanamanova i Justova patenta
prepoznata, novčana nagrada uvijek teško i presporo ide! Ipak, u Budimpešti je
Hanamanu uspjelo nagovoriti poduzetnike na početak uspješne serijske
proizvodnje. Hanaman i Just su uspjeli i dan-danas u Budimpešti postoji
tvornica Tungsram koja je koristila njihov patent proizvodnje. Tada je patent
bio registriran u trinaest zemalja!
Franjo Hanaman se nakon raspada
Austro-Ugarske monarhije vraća u domovinu i mnogo i vrijedno radi. Dolazi u
Zagreb i osniva nove tvrtke. Primjerice, bio je član uprave Jugoslavenske industrije
ulja i boja iz koje su kasnije nastale naše poznate tvornice Chromos i
Zvijezda.
F. Hanaman bio je rektor Tehničke
visoke škole u Zagrebu, a uz njegovu svesrdnu brigu i nastojanja ova visoka
škola 31. kolovoza 1926. prerasta u Tehnički fakultet, dok je Hanaman imenovan prodekanom za nastavu. On je uveo
predmet Metalurgija i Anorganska kemijska tehnologija i predavao ga sve do
smrti. Povrh toga, 1939. godine osnovao je Odsjek za rudarstvo i metalurgiju na
Tehničkom fakultetu.
Franjo Hanaman koji se pročuo kao
odličan praktičar i vrsni pedagog umire naglo 23. siječnja 1941. godine zbog
komplikacija nakon operacije žuči.