Glorija, Ranka Marinkovića
http://www.gavella.hr/predstave/arhiva_predstava/glorija
Petnaest godina nakon praizvedbe na sceni zagrebačkog HNK, Marinkovićeva drama Glorija, je izvedena na sceni zagrebačkoga Dramskoga kazališta Gavella
Praizvedbu je 29.prosinca,1955.bio ostvario kazališni mag Bojan Stupica s Mirom Stupica u naslovnoj ulozi, te Jozom Petričićem kao Don Zanom,Juricom Dijakovićem u ulozi Don Jere,Emilom Kutijerom kao Floki Fleche, Amandom Alligerom u ulozi Biskupa,Gizelom Huml kao Ženom koja moli…..
Na sceni HNK je to bila jedna žarka,sočna,žestoka predstava, koja je punila gledalište i svaku izvedbu nudila kao svojevrsnu svečanost u Thaliinu hramu.
Glorija na sceni Kazališta Gavella, u režiji Božidara Violića unijela je u Marinkovićevo djelo nove dimenzije. Od premijere,20.ožujka,1970,do ljeta 1976..godine izvedena je 80 puta i pouzdano razvila spektar psiholoških nijansi likova koji su se svojim razvojnim putovima kretali kao pod „kupolom“ koja ovija njihovu muku,njihov jad i slojeve težine.
Ljubica Jović je bila sestra Magdalena,Glorija, Božidar Boban Don Jere, Pero Kvrgić Don Zane, Josip Marotti Floki Fleche, Vesna Smiljanić Žena koja moli, Mladen Šerment crkvenjak Toma..
Tu predstavu uzorne kreativno-interpretativne razine svih protagonista izvanredno ujednačenih ekspresivnih snaga bio je 1975.godine preuzeo urednik Dramskoga programa HRT Borislav Mrkšić koji je priredio, s vrsnom ekipom TV Zagreb, medijsku prilagodbu kazališne izvedbe i upriličio suptilno nijansiranu introspektivnu ekspresiju nebrojenih momenata i stanja koja su nastajala u dramaturškoj ponudi Marinkovićeva remek-djela.
Kazališna scenografija Miše Račića i kostimi po nacrtima Jasne Novak,našli su u tv-adaptaciji predstave afirmaciju zgusnutih komornih ugodjaja niza scena koje su tvorile veliku dramsko-umjetničku potku kao izvor snažno izoštrenog kreativnoga nerva svakoga od protagonista čija su ostvarenja stvorila galeriju scensko-umjetničkih veličina.
Izvedbu tv-adaptacije kazališne predstave Marinkovićeve Glorije iz zagrebačkoga Kazališta Gavella, ponudio je I. program HRT u utorak, 20. siječnja,2015. kasnih sati, na prijelazu datuma…
Božidar Boban je velemajstorski nijansirao mijene stanja,raspoloženja, igru ideja i vizija koje su njegova Don Jeru ambiciozno nosile u suradnju,udruženih snaga s cirkuskom artisticom Glorijom, za koju je vezao svoju viziju čudotvornih zbivanja u crkvi i okupljanja puka………dvije mlade duše se prožimaju ljubavlju, svaka na svoj način i iz svojega motrišta, što otežava i usloževa psihološki profil svake od njih, a time i njihov odnos čini obilato, slojevito složenim, uzlazno teškim…
Raspon doživljajno - izričajnih nijansi Božidara Bobana kao Don Jere je ilustrirao potpun volumen afirmacije Marinkovićeva junaka, što je bilo poticajnom konstantom za kreaciju Glorije u suptilnom i emocionalno pažljivo njegovanom iskazu Ljubice Jović
Glorija Ljubice Jović je gotovo introvertirana, pa su scene njezinih erupcija utoliko snažnije i gotovo fizički bolne.
Maestralna kreacija Vesne Smiljanić u ulozi Žene koja moli, bila je dramaturško-psihološki moćna snaga kontrapunkta crkvenjaku Tomi koju je osobitim smislom za scensko-izražajnu komiku ostvario Mladen Šerment prvak Kazališta Gavella. Šerment stvara komične situacije i obrate u poigravanju logičnim ponudama misaone linije, izričajnim cezurama u govorenoj rečenici iz koje niču asocijacije koje zadivljuju ponudom duhovitoga smisla i spontano nastajućih asocijativnih rojeva s komičnim začinma gotovo svake scene koju tvori.
Pero Kvrgić je scensko-umjetnička dragocjenost Hrvatskoga glumišta nizom desetljeća i kreacija koje stvara u meditativno -ekspresivnom spektru tkanom za sebe, u tišini svoje radne sobe,kao osobita laboratorija, iz kojega izlaze remek-djela kazališnoga velikana koji je,u dosluhu s redateljem Božidarom Violićem, ugodjajima psihološke detekcije kojom Dom Zane otkriva i obasjava unutarnje pokretačke slojeve, motivacijske struje Don Jere što akcelerira dinamiku u nastajućim i rastućim odnosima Don Jere i Glorije,do kulminacije i loma u dinamičnoj krivulji parabole.
Josip Marotti je scensko-izražajna riznica za potpun intenzitet stanja, u svakom od izabranih smjerova umjetničko- ekspresivnoga kromatskoga retuša.
Dinamika i vizualna afirmacija svakoga značajnoga momenta u razvoju lika i izrazu bitnom za dramaturške odnose likova,svakoga ponaosob i svih skupa,bila je povjerena snimateljskoj ekipi koju je antologijski predvodio Tihomor Marelj, kao glavni kamerman u tom davnom tv-projektu velike Dramske redakcije TV Zagreb, 1975.koju su svojim jakim osobnostima činili spomenuti urednik Borislav Mrkšić,Zora Dirnbach,Vlado Gotovac, Ivo Štivičić…utkani u 'Zlatno doba'razvitka i ostvarenja dramsko-umjetničkoga programa i kvalitetom bogate produkcije TV Zagreb,osobito kasnih šezdesetih i sedamdesetih godina XX.stoljeća.