Gordana Beus je bila ličnost koja je umjela osjetiti tugu svake osobe uz sebe i odmah joj se pridružiti da bi dubinom i širinom svojih osjećanja obodrila vitalne snage osobe koja tuguje i pomogla joj se izbaviti iz toga teškoga stanja. To je bio Njezin dragocjeni dar kojim je uspješno vraćala osmjeh na lica mnogih oko sebe i širila obrzorja nade i vjere u boljitak, svakoga novog dana.
Bila je velika dama hrvatskoga jezika,posebno i dubrovačkoga govora,što je ustrajno njegovala svojom poezijom,čija je tematika zrcaiila vedrinom i duhom domoljubnog ponosa kao osobite vrste nadahnuća za nove uzlaze u pjesničkom izrazu i nastajanju bogata opusa.
Svojim pedagoškim profilom umijela je postupno poticati i razvijati ljubav za jezik, za književnost i za polet u izrazu niza generacija mladih naraštaja koji su ,kasnije kao zrele ličnosti, uvijek ostavljale u sebi i svojim životnim obzorjima,m jesto za njegovanje umjetnosti riječi i govora.
Ritam Gordaninih pjesama je često podsjećao na ritam narodne poezije.
Dobila je zbirke pjesama u Zagrebu i u Dubrovniku.
Bila je ponosna na svojega supruga, pomorca, kapetana duge plovidbe,s kojim je imala prigodu oploviti mnoge krajeve svijeta,da bi u sumi iskustava,sve jače isticala svoju pripadnost rodnoj Hrvatskoj,napose svojem zavičajnom Dubrovniku.
Gordana Beus Delija je svojim obilatim literaranim radom,godinama obogatila Tribinu za kulturu i znanost Collegium Hergešić,vrijednostima koje bi i Profeosra Ivu Hergešića,čije ime nosi poznata i utjecajna Tribina,učinilo ponosnim.
Hvala gospodji Gordani Beus Delija na prinosu ugledu i utjecaju Tribine za kulturu i znanost Collegium Hergešić.