Muzej baštinjene kulture u svetokriškom dvorcu svojim postavom čuva
spomen na povijesne velikane koji su nakanom i djelom dosljedno i kreativno
ispovijedali dobrohotnost i istinsko domoljublje.
Usprkos neuklonjivim
prijetnjama i raznorodnim nedaćama stoljećina su branili lokalne i nacionalne interese i
krijepili napredak iskustvom i širinom vidika. Usprkos neuklonjivim obvezama
prema bečkom dvoru bili su brižni gospodari na svojim imanjima i u suradnji s
pukom njegovali kulturu življenja koja je održavala i unapredivala
gospodarstvo. Bilo je to moguće razumnom podjelom posla pri čemu su žene
preuzimale odgovornost za organizaciju lokalnih poslova, dok su muževi bili usmjereni na obranu od
neprijatelja i zaštitu nacionalnih interesa u komunikaciji s
dvorom. U to doba svima je bilo znano da "žena drži tri ugla kuće". Samo u zimsko doba organizarali bi se
balovi na kojima su se stvarala nova poznanstva, uživalo u glazbi, plesu i čavrljanju i tada su dame svih dobi
bile odjenute u raskošne krinoline.
Znanje je bilo temelj gospodarskog opstanka i napretka
život
na imanjima trebalo je mudro planirati, rasporediti ljude i svekoliku proizvodnju
da bude dovoljno plodova i vina, stoke, ribe i peradi za opskrbu žitelja i
tržnica, da bude dovoljno zanatlija i pomagača za sve vrste poslova na
imanjima, da bude svekolikih alata za obradu polja i vinograda, za sječu i
obradu drva, za gradnju i izradu svakodnevnih potrebština, da bude dovoljno
konja za vuču i prijevoz, dovoljno kočija, štala, žitnica i podruma, zdenaca i
ledenica.
Trebalo je biti vrlo
sposoban i organiziran gospodar da se uz sve staleške obveze i državne poslove
osigura potreban prihod za gradnju i opremaanje dvoraca, za uređenje perivoja i ribnjaka, za
održavanje sakralnih objekata i upravnih gradskih palača, za školovanje brojnih nasljednika.
Odgojem se prenosilo
generacijama skupljano iskustvo, stjecalo se potrebno komunikacijsko, kulturno,
političko, pravno i praktično znanje, razvijale su se razne vještine i
potencijali, učilo se odgovorno gospodariti, poštovati naslijeđeno i vlastitim
doprinosom obogaćivati baštinjeno.
Za vodenje dobrog
gospodarstva redovito se tiskala poučna literatura. U obiteljskoj biblioteci
danas izloženoj u dvorskom muzeju nalaze se gospodarski priručnici iz prve
polovine 18. stoljeća. Osim brojnih savjeta priručnici poučavaju kako
kvantitativnom analizom sjetve i uroda provjeriti isplativost sadnje pojedinih
žitarica. Premda tiskani u Leipzigu te priručnike su koristili brižni gopodari
u Hrvatskoj, što svjedoči o svrhovitoj povezanosti tadašnje odgovorne elite na
europskom tlu. Odrastanjem na velikaškim imanjima uz društvene običaje
prihvaćale su se i staleške obveze prema žiteljima na imanju, prema domovini i
prema caru. Upravo kultura, sposobnost i odgovornost tih gospodara učinila ih
je dostojnima državnih funkcija i društvenog ugleda, a dvorcima koje
su izgradili dalo je
smisao i sjaj - razlog da budu čuvani ne samo kao graditeljska baština nego kao
spomenici kulture odgovornog življenja skrbnih graditelja i gospodara.
Agresivno i zarazno
širenje liberalnih ideja već u 17. stoljeću prepoznato je kao prijetnja
odgovornom gospodarstvu. Priljepčiva obijest zapadnih velikaša počela je
zatirati brižnost. Tu pošast valjalo je spriječiti. Kao
zaštitu od pritiska obijesne
mode, koja se širila Europom pod utjecajem francuskog dvora i poticala velikaše da se natječu u rastrošnom i razuzdanom
životu, carica Eleonora utemeljila je 1678.
godine odličje Križ zvijezde (Sternkreuz Orden) uz geslo Salus et gloria (Zdravlje i slava) za
uzorne velikašice koje skrbno gospodare, njeguju zdrave odnose i dobročinstva
na imanjima, vode krepostan život uz skromnost i štovanje Svetog Križa. Odličje se dijelilo u Beču uz
upozorenje Adel verpflichtet (Plemenitaštvo obvezuje) i izvedbu moteta koji je Haydn skladao za tu prigodu. Svetokriškim dvorcem upravljale su dvije
gospodarice nagradene odličjem Križ zvijezde: Ana Marija r. Drašković i Henrieta Schlippenbach r.
Sermage. Danas su u dvorskom muzeju izložene
kopije njihovih portreta, pozlaćena sadrena bista grofice
Drašković te notni zapis Haydnove skladbe pri dodjeli
odličja.
Svetokriški dvorac dobio je svoj današnji oblik zaslugom grofice Ane Marije Drašković kad je nakon smrti supruga Keglevića stupila u nvi brak. Uzornim ponašanjem i
razboritim poslovanjem Ana Marija je uživala osobito poštovanje među velikašima Zagreba i Beča. Ne čudi da su njezina djeca u obitelji odgojem stekla i razvila zapažene vrline i sposobnosti, o kojima piše
Oršić u „Uspomenama”. Mlada kći, pjesnikinja Katarina udala
se 1763. godine za baruna Franju Patačića (1738.-1776.), kojeg su današnji
Varaždinci promovirali u „grofa od pinte”. Za miraz je Katarina dobila dvorac
Popovec, no suprug je ubrzo nakon vjenčanja taj dvorac prodao. Katarinine
pjesme i dnevnik svjedoče iskrenu ljubav supruge i neizmjernu bol majke kojoj
je sudbina otela sedmero od osmero rodene djece. Odraslu dob doživjela samo kći
Eleonora, udana za Bartola Patačića, Eleonora je majčin kanconjer predala stricu biskupu Adamu. Duhovno ozračje obitelji u kojoj je Eleonora odgojena nazire se i
iz činjenice da
je utemeljila zakladu
za pomoć siromašnima
i predsjedala udrugom «Varaždinska
dobročinstva složnost».
U dva navrata Eleonora je poduprla
akciju svog ujaka dr. Josipa
Sermagea u prikupljanju knjižnog
fonda za Sveučilišnu
knjižnicu, prvo darom od 648 naslova (906 svezaka, 1818. god.), a zatim posmrtnom ostavštinom 784 naslova (1778 svezaka, 1834. god.) obiteljske biblioteke.
Dominique Jurić
objedinila je sjećanje na doba proslavljenih svetokriških velikašica na vitraju
za najstariji dio današnjeg dvorca koji potsjeća da je za zdravlje i slavu
imanja ("Salus et gloria") presudno brižno gospodarsvo, dok
domoljublje čuva domovinu "Arte et marte".Nadahnut srkbnim i
kreativnim stanovnicama dvorca Velimir Trnski stvorio je niz slika u spomen na
graditeljicu groficu Anu Mariju Valpurgu, njezinu mladu kćerku, pjesnikinju
Katarinu te supruga starije kćeri Josipe Ivana Nepomuka Sermagea, nasljednika
dvorca.
Vremeplov je lutajući
svetokriškim dvorcem otkrio da je povijesna uloga žena mnogo veća od one o
kojoj govore profesionalni povjesničari.