Gospodin Miro Novak, pobjednik 'parskog' turnira 'Janka Bonda' u Puli, 1. svibnja, 2018.
Poštovani gospodine Novak,
Srdačno Vas pozdravljamo uz čestitke na prošlogodišnjoj pobjedi u 'parskom' turniru 'Janka Bonda' u Puli, s gospodinom Bojanom Ambrožom.
Za portal Collegium Hergešić, molimo Vas za mogućnost kratkoga razgovora,malo kasnije u odnosu na vrijeme Vaše pobjede, ali dragocjeno, prije novoga parskog turnira 'Janka Bonda', ove 2019.
Zahvaljujemo Vam na pažnji i odgovorima.
Kada ste prepoznali u sebi izazov bridža kao igre 'vašega života'…….U kojoj ste dobi startali s pristupom bridžu ? …………Što Vam bridž znači……,da li pridonosi Vašim osobnim vrlinama, svojstvima, razvitku ličnosti i koji je raspon prednosti koje osjećate u sustavnom bavljenju bridžom …..
Da li ste poznavali gospodju Janku Bonda,veliku svjetsku damu bridža i socijalnih ugodjaja uz bridž ….
Da li ćete i ove 2019.nastupiti na tom 'parskom' turniru 'Janka Bonda'u Puli?
Hvala Vam na pažnji gospodine Novak i detaljnim odgovorima.
Gospodin Miro Novak:
'Izvinjavam se što Vam odgovaram malo kasno, ali bilo je puno posla, a za vikend imali smo zakjučak slovenačke bridž lige.
Bridžom sam se počeo baviti....uff, daleko je to nazad, mislim da 1983. godine.
Moj najbolji prijatelj Damjan Lipužič, koji je već imao puno iskustva s kartama (tarok, preferans...), obavijestio me, da ima početni tečaj bridža na elektro - fakultetu. On ga je već posjećivao, a onda smo napravili malo reklame u našem društvu i upisalo se nas oko 10
….. Odmah smo vidjeli, da je to super- igra, a i vrijeme, posle turnira, provodili smo veoma zauzeto, složno...hmm. Mi smo brzo postali partneri i cilj nam je bio, da budemo toliko dobri da nas prime u Bridž - klub Ljubljana.
U to vrijeme u klubu je bilo dosta članova. Pored top igrača Jemc, Križman, Protega, Ralca, Žagar, bilo je tu i mnogo drugih, koji su bili stvarno dobri kartaši.
Ako usporedjujem s današnjim vremenom, kvalitet igre bio je mnogo viši.
Sjećam se, da smo trebali čekati skoro punu godinu, da napravimo više od 50% u klubu. To dostignuće smo normalno proslavili na odličnoj večeri i to je za nas bio veliki dan. Kad smo počeli posjećivati i turnire u okolini, upoznali smo puno novih prijatelja iz svih dijelova bivše zemlje i to prijateljstvo još traje.
Na turnir u Puli smo došli prvi put kad Verudela još nije bila do kraja izgradjena. Odmah nam se svidjelo. A kako i ne bi? Nočni piknici na plaži, gitara, dobro društvo i puno smjeha.
Ljudi kažu, kako je bridž kompleksna igra.
To je istina, ali ja to razumijem na svoj način.
Ono što je za mene bitno, to je vrijeme poslije turnira. Ako se to vrijeme ne izkoristi, onda kompleksnost odpada.
Pitate me, kako bridž doprinosi mojim osobnim vrlinama, svojstvima i razvitku ličnosti.
Ovdje se moram malo uozbiljiti.
Čini mi se bitan odnos do partnera. Taj odnos je 'zrcalo' i u njemu možete vidjeti kakav ste čovjek.
Ono što ja vidim, nikako mi se ne svidja. Kao primer: očekujem, da mi bolji partner oprašta moje greške, a u isto vrijeme ja slabijem ne opraštam. E, to tako ne ide! Ne znam, da li mogu puno popraviti kvalitet igre u mojoj dobi, ali na ovom području imam još puno rezerve. Ako bih mogao tu da napredujem, to bi sigurno doprinijelo meni kao čovjeku i bilo bi daleko vrijednije od nekog 1. mjesta na nekom turniru, negdje,
Gospodju Janku Bonda sam poznavao više iz vidjenja, valjda smo popili neku kavu ujutro zajedno.
Sjećam je se kao iznimno ljubazne osobe, uvijek dobre volje, a najviše se sjećam što je bila stalno nasmijana, Krasan osmijeh.
Pobjeda na turniru koji nosi Njeno ime nam je svakako čast. Zato dolazimo ove godine opet u Pulu.
Želim sve najbolje portalu Collegium Hergešić i čitateljima!'