26 09 2013 - New
York
http://www.predsjednik.hr/26092013-
Govor predsjednika Josipovića na 68. zasjedanju Opće
skupštine UN-a
Gospodine predsjedniče,
Prvo mi dopustite da Vam čestitam, g. predsjedniče, na
izboru na ovaj važan položaj i izrazim svoje povjerenje u Vaše vodstvo.
Veliko mi je zadovoljstvo obratiti se ovoj Skupštini sada po
prvi put kao predsjednik najnovije države članice EU-a.
Naša je rasprava ove godine usredotočena na pitanje od
ogromne važnosti za budućnost našeg planeta – na program rada za razvoj nakon
2015. godine. Ali prije nego Vam izložim svoja viđenja te glavne teme, želio
bih Vam predstaviti svoja razmišljanja o jednom širem shvaćanju održivosti.
Teško je, ako ne i nemoguće, nagovijestiti održivi razvoj, a da se pritom ne
dotaknemo jednog od njegovih bitnih preduvjeta – mira i sigurnosti.
Kao svjetska zajednica i dalje smo svjedoci, godinu za
godinom, mnoštva smrtonosnih i dugotrajnih međunarodnih kriza, kao i novih i
tek nastalih prijetnji i sukoba. Trenutna sigurnosna i humanitarna katastrofa u
Siriji sa svim njezinim štetnim utjecajima i potencijalom za destabilizaciju
regije nam je, naravno, ponajprije na umu.
Žalosni smo zbog ogromnog gubitka ljudskih života koji je
rezultat tog sukoba. Posebno zgroženi i zabrinuti zbog nalaza i zaključaka
izvješća misije UN-a o korištenju kemijskog oružja u području Ghoute 21.
kolovoza.
Hrvatska najoštrije osuđuje uporabu kemijskog oružja.
Međunarodna zajednica mora osigurati da takvi zločini ne ostanu nekažnjeni te
da počinitelji ovih i drugih zločina odgovaraju.
Pozdravljamo Američko-ruski okvir [za uklanjanje sirijskog
kemijskog oružja] od 14. rujna 2013. godine. Prioritet sada mora biti
osiguranje njegove brze i pune provedbe, počevši s procesom u Vijeću sigurnosti
i najskorije moguće donošenje relevantne rezolucije Vijeća.
Ujedinjeni su narodi osnovani u vrijeme kad je svijet
izlazio iz razdoblja koje je svjedočilo najgore strahote 20. stoljeća.
Zapravo, UN je izgrađen upravo zbog toga da bi osigurao kako
se te strahote više neće ponoviti. I dok možemo raspravljati, pa često i
raspravljamo, o ukupnoj uspješnosti UN-a u osiguranju međunarodnog mira, važno
je da gradimo na lekcijama naučenima kako iz prošlih uspjeha tako i pogrešaka.
Dopustite
mi da ovdje istaknem jedan takav prošli uspjeh. U siječnju ove godine
bila je 15. obljetnica završetka mandata UNTAES-a u Hrvatskoj. On se smatra
jednom od najuspješnijih mirovnih operacija u povijesti UN-a.
Ova je misija mogla mirnim putem potvrditi neovisnost,
suverenost i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske i utrti put
normalizaciji odnosa i suradnji u regiji.
Tijekom proteklih 20 godina Hrvatska je prevalila dug i
zahtjevan put od zemlje koja je na svom teritoriju imala nekoliko mirovnih
misija UN-a do zemlje koja danas daje svoj doprinos održavanju mira.
Danas smo odlučni nastaviti sudjelovati u mnogim sadašnjim
mirovnim operacijama i misijama potpore mira širom svijeta.
Ove se godine isto tako navršava 20 godina od osnutka
Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Dobro je poznato da se Hrvatska od samog
početka zalagala za osnutak MKSJ-a.
Svesrdno
smo podržavali čvrstu odlučnost međunarodne zajednice da konačno, jednom za
svagda, prekine kulturu nekažnjavanja koja je tako dugo pratila ratove i
oružane sukobe.
Uspostava
privremenih kaznenih sudova promijenila je izgled međunarodnog kaznenog
pravosuđa i utrla put potpuno novom sustavu, na čijem je čelu Međunarodni
kazneni sud. Osnutak Međunarodnog kaznenog suda 1998. može se smatrati jednim
od najvažnijih civilizacijskih postignuća prošloga stoljeća te početkom nove
ere odgovornosti.
To je
razlog zašto pozivamo one zemlje koje još nisu odlučile prihvatiti Rimski
statut da to učine što je prije moguće.
Naše nas
vlastito iskustvo uči da mir često dolazi uz visoku cijenu. Održavanje mira
često zahtijeva dugoročan i sveobuhvatan angažman međunarodne zajednice.
UN je
priznao tu činjenicu osnutkom Komisije za izgradnju mira (Peacebuilding
Commission – PBC) 2005. godine, cilj koje je usmjeriti i zadržati pozornost i
napore međunarodne zajednice u zemljama koje izlaze iz sukoba.
Hrvatska
se već neko vrijeme zanima za izgradnju mira i sudjeluje u tim naporima. To je
dodatno naglašeno našim gorkim iskustvom u nedavnoj povijesti. Hrvatska je od
samog početka aktivno sudjelovala u radu Komisije za izgradnju mira (PBC) i
dala mu doprinos.
U PBC-u
koncentrirali smo se na tri različita područja koja se ipak međusobno
pojačavaju – jačanje sigurnosti, poticanje društvenog i gospodarskog
prosperiteta i promicanje ljudskih prava i ravnopravnosti spolova.
Na
primjer, kao trenutna predsjedateljica PBC-a i u skladu s Akcijskim planom
PBC-a za 2013. Hrvatska je u lipnju ove godine organizirala zajednički sastanak
PBC-a i UN Global Compact o važnoj temi „Poslovanje za izgradnju mira“.
Tijekom
današnjeg dana, Hrvatska je, kao predsjedateljica PBC-a, i u suradnji s UN
WOMEN, organizirala ministarski sastanak na temu ekonomsko osnaživanje žena u
procesu izgradnje mira.
Na ovom
je sastanku naglašena ključna uloga žena u procesima izgradnje mira i činjenica
da je osnaživanje i jačanje položaja žena u gospodarstvu bitno za ostvarenje
prava žena i za postizanje širih ciljeva razvoja.
Po našemu
mišljenju, napredak na području sigurnosti, razvoja, vladavine prava i ljudskih
prava mora ići ruku pod ruku. Posebno bismo željeli naglasiti ključnu važnost
vladavine prava za izgradnju mira nakon sukoba, čime se postiže trajan mir i
održivi razvoj.
Hrvatska,
sa svoje strane, nastavlja put promicanja otvorene i pluralističke demokracije
kao najboljeg jamca očuvanja ljudskih prava svojih građana. Vjerujemo da se
demokraciji treba pristupati holistički.
Ljudska i
manjinska prava, vladavina prava, dobra vlast i borba protiv korupcije svojstveni
su demokratskim vrijednostima.
Demokracija
– to nisu samo građanska i politička prava; ona se ne koncentrira samo na
slobodne i pravedne izbore nego i na gospodarska, socijalna i kulturna prava.
Hrvatska
će i dalje tražiti pridržavanje standardima ljudskih prava širom svijeta. Posebno
podupiremo ukidanje smrtne kazne, provedbu politika usmjerenih uklanjanju
diskriminacije, djelotvornu i punu zaštitu prava djeteta i ostvarenje prava
osoba s invaliditetom.
Isto tako
nećemo štedjeti truda u podizanju svijesti o važnosti poštivanja i poboljšanja
prava žena i manjina.
Hrvatska
potpuno podupire stožernu ulogu Ujedinjenih naroda i njegovih mehanizama
vezanih za ljudska prava, napose Vijeća za ljudska prava.
Zbog toga
je Hrvatska podnijela kandidaturu za članstvo u Vijeću za ljudska prava za
razdoblje od 2017. do 2019. godine, ostajući predana davanju aktivnog i bitnog
doprinosa aktivnostima i naporima ovoga važnog UN-ova tijela.
Na polju
sigurnosti smatramo da je prioritet svjetske sigurnosti sprečavanje širenja
oružja za masovno uništenje, napose onim akterima koji nisu države.
Hrvatska
vjeruje da je uspješno neširenje moguće postići samo kombinacijom marljivog
rada na nacionalnoj razini i najširom mogućom međunarodnom suradnjom.
Čvrsto
vjerujemo da je pridržavanje multilateralnim ugovorima o neširenju oružja, kao
i sudjelovanje u neformalnim inicijativama vezanim uz neširenje, prijeko
potreban dio napora koji se čine u pogledu neširenja.
Najnovija
događanja u Siriji strašan su podsjetnik i upozorenje kako je važno da se svi
pridržavaju svih međunarodnih sporazuma o neširenju.
Hrvatska
je također vrlo zabrinuta zbog problema nekontrolirana širenja pješačkog i
lakog oružja i njegova pretjerana gomilanja. Vjerujemo da to oružje predstavlja
veliki rizik za stabilnost i sigurnost mnogih slabih i krhkih područja širom
svijeta.
Veliki
korak na tom polju uspješan je dovršetak i otvaranje na potpis međunarodnog
Ugovora o trgovini oružjem, jedinstveno sastavljenog dokumenta koji uspostavlja
pravila i kriterije za trgovinu konvencionalnim oružjem.
Hrvatska,
kao izvorna država potpisnica, željela bi se priključiti onima koji traže hitno
i opće pridržavanje odredbama ovog međunarodnog ugovora i njegovo brzo stupanje
na snagu.
Danas
svjedočimo širom svijeta kako je strašan broj ljudskih žrtava u oružanim
sukobima i ratovima. U svakoj humanitarnoj krizi, oni koji plaćaju najveću
cijenu sukoba su civili, napose žene i djeca.
Odajemo
priznanje naporima UN-a i drugih međunarodnih donatora usmjerenima na
ublažavanje patnji civila, a mi dajemo svoj doprinos u okviru svojih
mogućnosti.
Kako smo
i sâmi bili korisnici pomoći, naučili smo da odnos između donatora i korisnika
pomoći može biti učinkovit i djelotvoran samo ako se temelji na jednakopravnom
partnerstvu, obostranom poštivanju i razumijevanju. Razvojna suradnja je proces
u više razina u kojemu sve strane mogu nešto naučiti i dalje napredovati.
Hrvatska
će i dalje svoje donatorske aktivnosti koncentrirati na pitanja vezana za spol
i djecu, na zdravlje majki i sprečavanja smrtnosti djece mlađe od pet godina
kao i na povećanje obrazovanja djevojčica.
Stvarajući
preduvjete za program rada za razvoj nakon 2015., mi ćemo se kao svjetska
zajednica i dalje suočavati s mnogim izazovima, od kojih sam neke upravo
spomenuo. Sastanak na vrhu Rio+20 dao nam je važan smjer glede postavljanja
ciljeva i multilateralne arhitekture nužne za njihovu primjenu.
U tom
smislu izražavamo svoje zadovoljstvo osnutkom Političkog foruma na visokoj
razini, za koji se nadamo da će biti odskočna daska za uspostavu ojačane
institucionalne arhitekture za održivi razvoj.
Znanstvenici
nas upozoravaju da ćemo uskoro trebati dva planeta da bismo održali korak s
rastom koji pokreće potrošnja, a koji je potreban da bi se održalo naše stalno
rastuće stanovništvo.
Iako se
slažemo da je potreban transformativni pomak prema održivijem razvoju, ostaje
pitanje kako da se to postigne.
Ključ je
u znanju.
Sučelje
znanosti i politike, koje se tako često naglašavalo tijekom priprema za
Sastanak na vrhu Rio+20 i koje je uključeno u viziju Budućnost koju želimo,
ključna je karika prema tim inovativnim rješenjima.
Da bi se
postigla održiva budućnost, potrebna nam je istodobna baza koja se sastoji od
jakih institucija, solidarnosti, pravde i socijalnog razvoja, s ciljanijim
pristupom marginaliziranim skupinama, uključujući osnaživanje žena, kao i veće
poštivanje okoliša i inovativnog rasta.
Hrvatska
pozdravlja već široko prihvaćeno mišljenje da obrazovanje predstavlja jedan od
glavnih temeljnih komponenti svakoga društva i da je ključan pokretač razvoja. Ponosan
sam što predstavljam zemlju koja je među državama zagovarateljima Svjetske
inicijative „Obrazovanje je prvo“.
Hrvatska
je potpuno predana poduprijeti ovu inicijativu i koristim ovu prigodu da
pozovem i druge da se priključe našim naporima kako bi se ostvarili ciljevi ove
inicijative.
Prvog
srpnja 2013., prije nešto više od dva i pol mjeseca, Hrvatska je postala 28.
država članica Europske unije.
Jedan od
glavnih razloga zašto je moja zemlja nastojala da postane punopravna članica
Europske unije bio je da nama i budućim naraštajima osigura sigurnu,
demokratsku i stabilnu budućnost. Hrvatska čvrsto vjeruje da je proširenje EU-a
jedna od najuspješnijih i najproduktivnijih politika EU-a.
Zbog toga
vjerujemo da se europski projekt ne smije i ne može zaustaviti na našim
granicama.
Čvrsto
vjerujemo u stratešku važnost politike proširenja EU-a. Ona se mora nastaviti u
pogledu svih zemalja Zapadnoga Balkana, na temelju njihovih individualnih
postignuća, kao najbolja opcija za dugoročnu stabilnost te regije.
Snažno
podupiremo sve zemlje u našemu susjedstvu u njihovim stremljenjima. I vjerujemo
da će njihovi napori usmjereni na njihovo buduće članstvo u Europskoj uniji
biti uspješni.
Važno je
shvatiti da pomirba i suradnja postaju novi standard regionalne politike i u
tom pogledu pozdravljamo čvršću suradnju među zemljama Jugoistočne Europe, kako
bilateralno tako i u okviru regionalnih organizacija i inicijativa.
Prije no
što zaključim, želio bih načeti pitanje reforme UN-a.
Vjerujemo
da postoji potreba za istinskom reformom postojećih struktura i mehanizama UN-a
ako UN želi postići svoje ambiciozne ciljeve te da se treba ojačati sposobnost
UN-a da se sučeljava s novim izazovima.
Prvo je
reforma Vijeća sigurnosti UN-a. Hrvatska odaje priznanje ustrajnoj predanosti
država članica u pregovaračkom procesu koji traje i vjeruje da bi i u ovom
slučaju šire razumijevanje održivosti trebalo pronaći svoje mjesto.
Ali
reforma Vijeća ne smije imati negativan učinak na njegovu sposobnost da obavlja
svoje glavne dužnosti i ispunjava prvenstvene odgovornosti.
Proširenje
Vijeća čvrsto je povezano s reformom njegovih metoda rada, dok nastavak prava
veta pet stalnih članica i dalje izaziva brojna pitanja.
To je
razlog zašto reforma treba biti sveobuhvatna.
To
rekavši, stav je Hrvatske da se proširenje treba dogoditi i u kategoriji
stalnih i u kategoriji nestalnih država članica, pri čemu dodatno mjesto treba
rezervirati za skupinu država Istočne Europe u kategoriji nestalnih članica. To
bi primjerenije odražavalo stvarnost međunarodnih odnosa u 21. stoljeću.
Kao
članica ECOSOC-a namjeravamo nastaviti zagovarati jaču i učinkovitiju ulogu
toga glavnog tijela u pronalaženju rješenja za najznačajnije socijalne i
ekonomske izazove našega vremena.
Opća
skupština i ECOSOC isto bi tako trebali naći načina kako zajednički raditi i
uzajamno se pomagati dok razmatraju kompleksnu temu održiva razvoja.
Unutar
svog širokog mandata, Opća skupština UN-a ipak ostaje središnje mjesto svih
naših rasprava. Hrvatska pozdravlja što se ovogodišnja rasprava usredotočuje na
program rada za razvoj nakon 2015. godine.
Naposljetku
želio bih naglasiti kako smo svi svjesni globalnih izazova s kojima smo danas
suočeni.
Kao
svjetska zajednica, u traženju održivih rješenja, preuzeli smo čvrste obveze na
prošlogodišnjoj konferenciji Rio+20 i trebat ćemo i dalje preuzimati obveze
kako nastavljamo s programom rada za razdoblje nakon 2015. godine.
Da bi se
sve to postiglo, bit će nam potrebno ojačati stara i stvoriti nova partnerstva,
kako među vladama tako i između vlada i civilnog društva i drugih ključnih
zainteresiranih strana.
U tome,
prema našem uvjerenju, Ujedinjeni narodi i njegove institucije nude najbolju
priliku da se pomogne udovoljiti tim očekivanjima. Kao države članice
iskoristimo najbolje što možemo ono što nam Ujedinjeni narodi nude.
Hvala Vam, gospodine predsjedniče.