Onomad je najrječitiji hrvatski političar za govor američkog predsjednuka na ovogodišnjem zasjedanju Generalne skupštine UN rekao, da je „na crti očekivanja; da je predsjednik ponovio slogan iz svoje kampanje 'Amerika First', ali je naglasio i suradnju (SAD) s drugim državama, pa i u okviru Ujedinjenih naroda; da je najavio otvaranje prema multilateralnim organizacijama i globalnom upravljanju, ali da je spreman ostvarivati napore u rješavanju velikih globalnih izazova zajedno s drugima“.
Takva ocjena je izrečena, iako je govor američkog predsjednika bio neobičan i dosad nečuven; iako je Predsjednik rekao: „Ja ću uvijek stavljati Ameriku ispred svega, upravo kao što ćete i vi, predvodnici svojih zemalja, uvijek stavljati i trebate uvijek stavljati svoje zemlje ispred svega. (I will always put America first, just like you, as the leaders of your countries will always, and should always, put your countries first.) Predsjednik je za to dobio snažan pljesak.
Predsjednik je usto naglasio, da su mamutski multinacionalni trgovinski sporazumi, neodgovorna međunarodna sudišta i snažna globalna birokracija ukinuli milijune radnih mjesta i uništili tisuće tvornica, pri čemu je srednji stalež zaboravljen i ostavljen na cjedilu. (And our great middle class, once the bedrock of American prosperity, was forgotten and left behind, but they are forgotten no more and they will never be forgotten again.) Pravi način rješavanja svjetskih problema predsjednik Trump vidi u bilateralnoj suradnju suverenih država u okviru novih, preuređenih Ujedinjenih naroda.
Neobičnost govora predsjednika Trumpa vidi se po čestoj uporabi nekih riječi i po izostavljanju drugih riječi omiljenih eurozonskim i hrvatskim političarima. Predsjednik je riječ „suverenost“ uporabio 21 put; riječ „narod“ (nation) izvan izraza „Ujedinjeni narodi“ izustio je 52 puta, a dodatno tomu englesku inačicu za narod „people“ (puk, lat. populus) ravno 50 puta. Usto, riječ „zemlja“ (country) izrekao je 29 puta. Predsjednik nije uporabio izraz „ljudska prava“, ali je rabio izraz „prava građana“ i naglašavao potrebu poštivanja čovjekove naravi, čovjekova dostojanstva i vladavine prava. Riječ „ulaganje“ (u mir) uporabio je jednom, a riječ „ulog“ (samih sebe, u bolju sudbinu, u zdravlje) triput. Uporabio je izraz isusovca Pierrea Teilharda de Chardina (1881.-1955.) „stanje čovjeka“ (human condition ili la condition humaine). Predsjednik nije spominjao omiljenu liberalističku riječ „reforma“, a ni riječi „tržište“ i „korporacija“. Riječ „kapital“ uporabio je samo jednom i to u izrazu „ljudski kapital“.
Osim pristupnog dijela Predsjednikov govor imao je tri tematska dijela. U prvom dijelu Predsjednik iznosi svoju zamisao o ulozi države. Srednji dio bio je posvećen najvećim tekućim pitanjima geopolitike, koja uznemiruju svijet i ugrožavaju mir naroda svijeta (Sjeverna Koreja, Afganistan, Iran i Venezuela). Taj dio Predsjednikova govora bio je očekivan, ali je Predsjednik i ta pitanja utkao u svoju viziju posvemašnje suradnje suverenih država. Predsjednik je iznenadio svijet zamislima o potrebi novog načina brige za izbjeglice te o stvaranju novih, učinkovitih i štedljivih Ujedinjenih naroda. Predsjednik je na kraju govorio o potrebu buđenja naroda svijeta.
U samom pozdravu Predsjednik kaže, da se kao predstavnik američkog naroda obraća narodima svijeta. On naglašava do on nije izabran da preuzme vlast, nego da vlast preda američkom narodu. Predsjednik umjesto izraza „nacionalna država“ (nation-state) rabi snažniju riječ „suverenost“ naroda. Za Predsjednika su suverenost, zaštita i procvat jedinačnih naroda temelji uspostave i održavanja svjetskog mira. Po njemu, ta tri stupa mira omogućuju suradnju među državama. Predsjednik čak smatra da suradnje među narodima koja će jamčiti svjetski mir nema bez suverenosti, zaštite (sigurnosti) i procvata naroda. Pouzdana suradnja među državama može se uspostaviti, samo ako su narodi suvereni i zaštićeni te ako žive u blagostanju. Od nesuverenih, nezaštićenih i siromašnih naroda ne može se i ne treba očekivati suradnju.
Po Trumpu, SAD ne kane ubuduće nametati drugim narodima univerzalnu ideologiju. Dosad je Amerika i sebi na propast nemetala svim narodima ideologiju liberalizma. „Nas će usmjeravati rezultati, a ne ideologije!“ Narodi ne trebaju imati istu kulturu, istu političku baštinu pa ni isti sustav vladavine. Međutim, svaka se država treba držati dviju suverenih zadaća: poštivanja probitaka vlastitog naroda i poštivanja prava drugih suverenih država. Na toj plemenitoj zamisli može počivati suradnja i uspjeh naroda. Snažni, suvereni narodi dopuštaju drukčijim državama s različitim vrijednostima i kulturom ne samo da postoje jedne uz druge, nego i da zajedno rade na osnovi međusobnog poštivanja. Snažni, suvereni narodi dopuštaju svojim ljudima da svoju budućnost uzmu u svoje ruke i da nadziru svoju sudbinu. Snažne, suverene države dopuštaju pojedincima da napreduju do punine života kakav je Bog namijenio ljudima. (Isus iz Nazareta je govorio, da je „došao da svi imaju život i da ga imaju u punini“.)
Nova Trumpova zamisao o nacionalnoj državi suverenog naroda u nepomirljivoj je opreci s liberalističkim univerzalizmom, koji su promicali demokratski predsjednici Wilson, Roosevelt, Clinton i Obama te kakav sadašnja njemačka politika nameće članicama Europske unije. Trump očito ima u vidu zamisao o suverenosti naroda koju je imao Abraham Lincoln, koji je pod cijenu građanskog rata od 13 izvornih američkih kolonija napravio jaku, suverenu državu. Suverenost se izgrađuje iznutra, a vanjsko priznanje ona dobiva poslije i to na temelju unutarnje suverenosti. Sad je i u SAD suveren kapital, a ne narod. Jaki republikanski predsjednici (Eisenhower, Nixon i Reagan) svi su odreda bili odani suradnji među državama i nastojali čim prije okončati ratove, koje su naslijedili, posebice Korejski rat (Eisenhower), Vijetnamski rat (Nixon) i Hladni rat (Reagan). Pod suverenosti kapitala dosad je propadao i američki naroda, a ne samo hrvatski, mađarski, egipatski ili filipinski.
Treći tematski dio svojeg govora predsjednik Trump je počeo spomenom izreke Johna Adamsa, drugog predsjednika SAD i jednog od njihovih utemeljitelja, koji je rekao da je ishod revolucije bio odlučen i prije nego što je ona počela. Američki narod se bio probudio i shvatio da je narod. Američki ustav počinje riječima „Mi narod“. Amerika se probudila kad su ljudi pogledali oko sebe i vidjeli da su narod. Otad je Amerika bila najjača sila dobra u povijesti svijeta, koja je branila suverenost, sigurnost i napredak naroda.
Predsjednik Trump SAD želi i zaziva novo buđenje svih naroda te oživljavanje njihova nadahnuća, njihova ponosa, njihova pučanstva i njihova domoljublja. Kad smo prošli put doživjeli to, da iz Bruxellesa, Washingtona ili New Yorka dolazi poziv na „domoljublje“? Trump poručuje svim narodima da budu spremni za dom. Za Trumpa je nedvojbeno to, da nas sad povijest pita, jesmo li dorasli sadašnjim prijetnjama i izazovima. Po Trumpu, ljudi će odgovoriti obnovom volje, ponovnim otkrićem odlučnosti i preporodom predanosti. Ljudi trebaju potući neprijatelje čovječanstva i osloboditi mogućnosti samog Života.
Trump vidi svjetlo nade u ponosnim, neovisnim narodima, koji će prigrliti svoje zadaće, tražiti prijateljstvo, poštivati druge i koji će naći zajedništvo u općem interesu za sve – u budućnosti dostojanstva i mira za sve narode naše čarobne Zemlje. Po Trumpu, to je istinsko viđenje ujedinjenih naroda, drevna želja svakog naroda i najdublja žudnja koja živi u svakoj nepovredljivoj duši. Trump kaže, da poslanje i poruka svijetu treba biti: „Boriti se zajedno, žrtvovati se zajedno i držati se zajedno za mir, slobodu, pravdu, obitelj, čovječanstvo i za Boga koji nas je sve stvorio“.
Govor koji je izgovorio predsjednik Trump 19. rujna 2017. godine nije se očekivalo.
Meni se ipak čini da Govor predsjednika SAD Donalda Trumpa nije bio samo ekspresija i „čin vjere“. U čemu su smisao i namisao Trumpova govora, koji u sebi ima sastojke obrane i zaštite, koja se najbolje postiže i čuva zajedništvom?