Gradsko kazalište ŽAR PTICA
http://zar-ptica.hr/o-nama/rijec-ravnatelja/
U lipnju 2002. godine došao sam u Žar pticu na audiciju za predstavu Čudesni svijet brojeva u režiji gostujućeg redatelja iz Bugarske, Sunnyja Suninskog. Tako je započelo moje životno i profesionalno putovanje s kazalištem Žar ptica. Nakon nekoliko predstava koje sam odigrao kao vanjski suradnik, u rujnu 2003. u GK Žar ptica zaposlio sam se kao glumac.
U proteklih trinaest godina sudjelujem u trideset i dvije predstave. Godišnje igram u prosjeku oko 170 izvedbi, što je do danas sveukupno više od 2200 odigranih predstava.
Imam veliku sreću i privilegij baviti se svojim pozivom u ugodnom okruženju i visokoprofesionalnim uvjetima, sa sjajnim suradnicima. Neprocjenjivo je iskustvo raditi s kolegama iz ansambla i gostujućim glumcima raznih generacija i iz raznih kazališta.
Danas, kada su gostovanja glumaca u drugim kazalištima prava rijetkost, malo se njih može pohvaliti da su stajali na sceni uz Špiru Guberinu, Anu Karić, Branku Cvitković, Editu Majić, Suzanu Nikolić, Otokara Levaja, Krunu Šarića, Vilija Matulu, Đimija Jurčeca, Ljubomira Zečevića, Asju Todorović i mnoge druge sjajne kolege. To iskustvo igre, ali i druženja i zajedničkih putovanja, zaista nema cijenu.
O kazalištu sam učio na sceni ali i iza nje, u garderobama, hodnicima, u krojačnici, u propagandi, od istinski velikih scenografa, kostimografa, skladatelja, stolara, krojača, majstora scene i rasvjete, kao i ostalih majstora svoje struke. Danas promatram mlađe, krasne ljude i glumce koji u Žar ptici stječu prva iskustva i na njih prenosim “mudrosti” starijih kolega.
Zašto sam se prijavio na natječaj za ravnatelja? Upravo i najviše zbog njih: zbog mladih talentiranih glumaca, redatelja, scenografa, kostimografa, skladatelja. Danas je toliko malo mjesta gdje mogu pokazati svoj talent i znanje.
U svakom glumcu, onom iskonskom, koji svoj posao smatra pozivom, krije se neka iskra da stvara, da utječe na nastanak predstave više nego što to može iz pozicije glumca. Svjestan sam da je posao ravnatelja vrlo zahtjevan i da se na dnevnoj osnovi sastoji od mnogo obveza koje nemaju izravne veze s činom umjetničkog stvaranja. Ali onaj preostali dio, mogućnost da se pruži prilika onima koji to zaslužuju, pa čak da se nekima omogući da ostanu u svojoj struci, vrijedi truda i vremena.
Želio bih da Žar ptica ostane mjesto dobrih, i još boljih, predstava, pune dvorane, zadovoljnih suradnika i plaćenih računa.
Želim Vam puno sreće i uspjeha i veselim se novim susretima!
S poštovanjem Vaš
Drago Utješanović
ravnatelj Gradskog kazališta Žar ptica
ANSAMBL
http://zar-ptica.hr/ansambl/
Hans Christian Andersen
"MALA SIRENA"
http://zar-ptica.hr/repertoar/mala-sirena/
MALA SIRENA - Gradsko kazalište "Žar ptica"
https://www.youtube.com/watch?v=xyae8NM5VWM
Igraju: Sanja Crljen, Zoran Pribičević, Berislav Tomičić, Petra Vukelić, Gorana Marin, Vesna Ravenšćak Lozić, Petar Atanasoski, Marko Hergešić, Paola Slavica, Stanislav Kovačić
O PREDSTAVI
Tamo daleko na morskoj pučini voda je modra poput najljepšeg različka, a čista i bistra kao najčišće staklo; ali je i duboka, dublja nego što bilo koje sidro može dosegnuti. Nemojte misliti da tamo nema ničega osim pustog bijelog pijeska: ne, jer dolje raste najčudnije drveće i bilje. Male i velike ribe kreću se kroz granje, baš kao što kod nas ptice lete zrakom. Tamo, na morskom dnu postoji kraljevstvo u kojem stoluje kralj Neptun, vladar sirena i svih morskih stvorenja. Kralj Neptun je udovac već mnogo godina i ima tri kćeri. Tri morske sirene. Tri ljepotice. Najmlađa od njih zove se Ariana, ali svi je od milja zovu Mala Sirena, zato što je ljupka i razigrana. Koža joj je kao latica ruže, oči plave poput najdubljeg mora. No, kao i ostale sirene, njezine sestre, umjesto nogu ima riblji rep. A glas! O, kakav tek glas Ariana ima! Toliko lijepo pjeva da se cijelo morsko prostranstvo divi njeznim pjesmama.
Ariana je oduvijek voljela maštati i sanjati. Granice morskog kraljevstva za nju su bile preuske i silno je željela nešto više, nešto veće i čarobnije. Sanjala je o tome da upozna vanjski svijet. Najveća radost bila joj je slušati priče o tom nepoznatom svijetu, o zelenim livadama, plavom nebu i šumama, o brodovima i gradovima, ljudima i životinjama. Njezin najbolji prijatelj dupin Fabio nije razumio tu njezinu očaranost. Malo je od toga i strepio, jer se bojao da će izgubiti svoju prijateljicu.
Jednog dana Ariani se pružila prilika da ode na morsku površinu i sve je bilo ljepše nego što je mogla zamisliti. Ugledala je brod i na njemu – njega. Leopolda. Princa kopnenog kraljevstva. Ariana se odmah silno zaljubila. Nikad se prije nije tako osjećala. Znala je da njezino srce pripada njemu. I kada je Leopoldu nakon brodoloma spasila život, Ariana je odlučila – učinit će sve da postane čovjek i da kopneni svijet postane njezin dom. Uputila se na opasno putovanje koje je zahtijevalo veliku hrabrost i veliku žrtvu, putovanje s kojeg možda nema povratka.
Hoće li Ariana uspjeti ostvariti svoje snove? Hoće li sve biti točno onako kako je zamišljala i željela? To ćemo vidjeti. Pratit ćemo Arianu na njezinom putovanju i uz nju ćemo mnogo toga naučiti. Uvjerit ćemo se kako je važno biti hrabar, imati dobro i plemenito srce i kako je važno slijediti svoje snove, ali isto tako shvatit ćemo kako je najvažnije vjerovati u sebe, u snagu u nama samima i ljepotu u našim srcima