Marina Baračić
1. Svakoga dana, svakom je čovjeku udijeljeno jednako vrijeme, od 24 sata, s po 60 minuta u svakom satu. Dakle, svi ljudi imaju jednake vremenske odrednice za start u organizaciju sebe, stjecanje navika i razvitak u odrazu usvojenih, naučenih, primljenih znanja, kao poticaja za osobno razmišljanje i inicijativu o sebi i svojim perspektivama. Kako ste se organizirali u “prosječnom radnom danu” kao jedinici vremena, jer je poznato da je “dan smanjena slika života” i onako kako nam je profiliran dan, tako se postupno formira profil života, s nakupinama “plusa” ili “minusa”, u rezultatima. Naime, psiholozi nas poučavaju da je potrebno dan podijeliti u tri temeljna dijela: osam sati rada, osam sati odmora, rekreacije, zabave, i osam sati aktivnog zdravog sna. Može li taj model uspješno funkcionirati u suvremenosti, da bi se postigli rezultati slični vašem primjeru?
• Na početku bih svakako htjela naglasiti kako tokom studija za mene nije postojao nekakav tipičan radni dan. Organizacija dana je varirala ovisno o obvezama koje je tog određenog dana bilo potrebno ispuniti. Općenito gledajući, nisam tip osobe koji puno planira i organizira tj. čak i onda kad planiram stvari, ne gledam na nastali plan fiksno, već ga shvaćam kao „grubi predložak“ koji se u hodu mijenja. Ono što volim je određivanje prioriteta – što može i smije sačekati, a što ne. Što se tiče nacrta „osam sati rada, osam sati odmora, rekreacije, zabave, i osam sati aktivnog zdravog sna“, zapravo se možda jedino pridržavam 8 sati zdravog sna. 8 sati rada i 8 sati odmora, rekreacije i zabave je prema mojem iskustvu u studentskim danima bilo nerealno. Tada je u pojedinom danu prevladavalo više sati rada ili pak posve suprotno,odmor i rekreacija. Sada, kad sam u radnom odnosu situacija se promijenila i nastojim balansirati te dvije stvari. Često mi to polazi za rukom, ali ne uvijek.
2. Kratak osvrt, molimo, na vaše djetinjstvo, školovanje do fakulteta, stečene navike i odluku da izaberete studij koji ste završili s najboljim rezultatom u akademskoj godini, ‘10./’11.
• Rođena sam u Puli, ali sam cijeli period života do odlaska na fakultet provela u Pazinu, živeći s roditeljima, starijim bratom te djedom i bakom. Osnovnoškolske i srednjoškolske dane pamtim kao bezbrižne. U tom razdoblju nisam morala izdvajati previše vremena na učenje, ali sam svakodnevno savjesno obavljala zadatke koji su mi učitelji/profesori dodjeljivali. Pazin je mala sredina, ali sa svime što je djetetu potrebno za kvalitetno odrastanje. Naravno, kako je vrijeme prolazilo moji apetiti u pogledu sadržaja i novih iskustva su rasli, u malenom gradu postajalo mi je pomalo „tijesno“. Zapravo je to igralo veliku ulogu prilikom odabira fakulteta, barem što se tiče mjesta studiranja. Naime, nisam bila pouzdano sigurna što želim studirati, ali sam znala da želim da to bude u Zagrebu. Htjela sam osjetiti kakav je život u velikom gradu i pokušati se snaći daleko od obitelji, osamostaliti se, na neki način. Na studiranje nisam gledala samo kao na priliku za obrazovanje, već i kao na učenje životu. Kako sam oduvijek bila osoba širokih pogleda i interesa, odluka o tome što ću studirati nije bila očita. Želje su bile raznolike, od veterine, preko kemije do psihologije ili sociologije. Nekoliko mjeseci prije završetka srednje škole odluka je pala na Grafički fakultet. Ponajviše jer se radilo o fakultetu čije je područje naučavanja vezano uz vizualnost (a oduvijek me zanimalo crtanje i fotografija), ali istodobno uključuje i kemiju, fiziku i sl. Doživjela sam ga multidisciplinarno, sličnog sebi. Narednih pet godina je pokazalo da sam se u takvom okruženju dobro snašla.
3. Da li ste rano, već u srednjoj školi, osjetili afinitet za pretpostavke vrijednosti koje Vam je studij pružio?
• Moji interesi nikada nisu bili usko usmjereni. Oduvijek mi se sviđao princip „renesansnog čovjeka“. Prilikom odabira studija privukla me multidisciplinarnost koju je nudio, spoj tehnologije i umjetnosti tj. vođenje računa o estetici kao o i tehničkoj izvedivosti konkretne ideje, što u konačnici rezultira primjenjivim rješenjem.
4. Da li ste se tokom studiranja bavili sportom i da li ste možda imali kakav hobi?
• Tokom studiranja se nisam aktivno bavila sportom, ali sam uvijek nastojala pronaći vremena za fizičku aktivnost, bilo kroz trčanje, aerobik ili rekreativno igranje badmintona s prijateljima. Kako sam ranije i napomenula, zanimaju me crtanje i fotografija, pa sam i za to uvijek odvajala određeni dio svog dana. Ponekad se to uklapalo i u zadatke koji su mi bili zadani unutar pojedinog kolegija na fakultetu, pa se zapravo radilo o spoju ugodnog s korisnim.
5. Koliko puta ste izlazili na ispite?
• Na ispite sam u 99% slučajeva izlazila samo jednom i nisam ih odgađala. Ako sam ispit prijavila za određeni datum onda sam tada i izašla, makar se osjećala nespremnom. Vjerojatno bi situacija bila drugačija da sam studirala prema starom programu. Ovako, bilo kakvo odugovlačenje i izbjegavanje, za mene nije imalo smisla jer sam htjela izbjeći dodatne troškove koje bi to donosilo.
6. Da li ste za vrijeme studija živjeli s roditeljima ili u domu/podstanarstvu-samostalno ili s cimerima?
• Prve tri godine studija sam prema vlastitom odabiru živjela u stanu s cimericom. Nakon toga sam otišla živjeti u studentski dom, gdje sam „dočekala“ diplomu. Život u stanu pružao mi je slobodu i potreban mir za učenje i izvršavanje zadataka vezanih uz fakultet, ali je jednako tako podrazumijevao i neke dodatne obaveze vezane uz njegovo održavanje. Studentski dom je nosio manje odgovornosti, ali i prilagođavanje znatno manjem životnom prostoru i većem broju ljudi s kojima se on dijeli. Treba svakako spomenuti i brojna nova poznanstva i druženja koja iz toga proizlaze. I jedno i drugo razdoblje smatram izrazito pozitivnim iskustvima, ne bih mijenjala nijedno, jer mi je svako značajno pridonijelo na svoj način.
7. Financiranje tijekom studija... da li ste imali podršku u obitelji ili možda sami brinuli o nekom?
• Podrška obitelji je bila tu, kako u psihičkom tako i u financijskom pogledu. Spomenula sam već kako sam prve tri godine studija provela živeći u iznajmljenom stanu, što nije bilo jeftino. To je nešto što mi roditelji nisu bili dužni pružiti, osobito jer sam izravno dobila smještaj u studentskom domu, ali smo zajedno tako odlučili. Moj doprinos u cijeloj priči je bila studentska stipendija i povremeni sitni prihodi. Naravno, nakon odlaska u studentski dom, životni troškovi su mi bitno opali, te sam ih bila u stanju, gotovo u potpunosti, sama pokrivati.
8. Recept uspjeha?
• Nemamo svi jednaka polazišta, kao ni sposobnosti, ali ono što u svakom slučaju pomaže je definiranje ciljeva. Kada znamo čemu težimo i što nam je glavni cilj, lakše do njega i stižemo. Naravno, nepredviđene situacije se uvijek dogadjaju. Osjećam se sretnom osobom kojoj je život pružio sve preduvjete potrebne za ostvarenje sebe kao osobe. Ljubav, potpora bližnjih i vjera, samo su neki od njih. Htjela bih pripomenuti da se definirani ciljevi ne moraju nužno odnositi na ostvarenje titule, prosjek ocjena ili funkciju koju bismo htjeli obnašati u nekoj kompaniji, već mogu biti usmjereni prema tome u kakvu se osobu želimo oblikovati i na što će nam se svakodnevni život svoditi.
9. Da sada tek počinjete studij, da li bi sebi postavili cilj 5,0 ili bi dozvolili i niži prosjek?
• Prosjek 5,0 mi nikad ni nije bio cilj. Da, htjela sam odraditi studij što je moguće bolje, pokazati se doraslom zadatku, ali prosjek je tu bio nešto sporedno. Ocjene nikad nisam „ganjala“, htjela sam samo zadržati stipendiju koju sam zaradila na temelju ranga na prijemnom ispitu, a za to mi nakon što sam je dobila nije bio potreban prosjek, već samo davanje godine u roku. Lijepe ocjene u indeksu su dobra stvar, ali bitnije mi je ono što nakon njih ostaje meni i drugima.
10. Kako je izgledao Vaš privatni život, izlasci, mladenačke ljubavi, druženje s kolegicama i kolegama?
• Pa nije se bitno razlikovao od tipičnog studentskog privatnog života. Bilo je vremena za izlaske, koncerte i druženja na različitim lokacijama. Posebno mi se tokom boravka u Zagrebu svidjelo to što je ponuda bila šarolika, a i uvijek su nailazili novi zanimljivi ljudi. Također, što se tiče kulture, bilo je prilike za odlazak na izložbe renomiranih, ali i anonimnih umjetnika, u kazalište i sl. Mladenačke ljubavi nisu izostale, neke su završile više, a neke malo manje „slavno“. Učenje i obavljanje obveza uz fakultet, nisu nikakva prepreka za aktivan društveni život. Dapače, najbolje funkcioniraju „u paru“.
11. Da li mislite da ste nešto propustili (“napucavajući prosjek”)?
• Nikako, jer ni nisam "napucavala prosjek". Studirala sam najbolje što sam znala, a eto prosjek se dogodio.
12. Lekcija koju ćete pamtiti cijeloga života? Što se tiče same fotografije ili crteža, imate li možda koji autorski uradak koji bi smomogli izložiti u galeriji?
• Nema neke konkretne lekcije koju ću pamtiti. Cijeli je studij jedna lijepa lekcija. Pritom ne mislim samo na onaj dio koji se tiče predavanja, učenja i ispita, nego na cjelokupno iskustvo promjene životne sredine, upoznavanje novih ljudi, raznolik društveni život, put prema osamostaljenju...
13. Da li ste ponosni na sebe i koji je vaš slijedeći korak?
• Radije bih rekla da sam zadovoljna nego ponosna. Moji roditelji su ponosni. Ne smatram da sam postigla ništa izvanredno čime bih se trebala ponositi, ali sam zadovoljna time kako sam se nosila sa studijem i svime što mi je život donio u tom vremenu. Prije dobivanja diplome, već sam stupila u radni odnos koji još uvijek traje. Posao je u struci, tako da su moja trenutačna pozornost kao i budući koraci usmjereni prema rješavanju zadataka i problema s kojima se susrećem u svakodnevnom radu, kao i na daljnje stručno usavršavanje.
14. I Vaša poruka, molim, studentskoj populaciji najprije svojega donedavnog fakulteta:
• Moja poruka je ona „ofucana“ o tome kako studentski dani brzo prođu. Stvarno je tako. Nastojite iskoristiti ovo vrijeme pred vama na čim produktivniji način. Razvijajte svoja znanja i vještine, koristite prilike za suradnje s privredom i istraživački rad koji vam se kao studentu nudi. Radite na sebi. Vi ste ti koji morate pokazati inicijativu, pa makar se osjećali nedovoljno sposobnima za neke projekte i zadatke. Na greškama se uči, a i u ovom su vam studentskom razdoblju one i dopuštene. Uz sve to, puno druženja, zabave i akcije! Dobre ideje se često javljaju na neočekivanim mjestima i u neočekivanim uvjetima.