Happiness essential
http://happinessessential.blogspot.com/2013/05/dr-anatolij-kljosov-o-poreklu-srba-rusa.html
DR ANATOLIJ KLJOSOV O POREKLU SRBA, RUSA I SLOVENA- za FBR
Biljana Živković
Dr Anatolij Aleksejevič Kljosov, geneaolog, prof. biologije
Harvardskog univerziteta i doktor hemijskih nauka, bivši prof. Moskovskog
državnog univerziteta o poreklu slovena, izvorištu arijevske rase, o DNK
geneaologiji, i tajni naših predaka iz Lepenskog Vira i Vinče
Preci
slovena bili su Arijevci!
Može se argumentovano zaključiti da trećina Srba, dve
trećine etničkih Rusa i trećina u Indiji, pripadaju istoj grupi, jer imaju
zajedničke arijevske pretke – kaže dr Anatolij Kljosov
Prof. dr Anatolij Kljosov biolog, hemičar, stekao je naučnu
slavu u svetu genetike, istorije, arheologije i svih onih naučnih disciplina
koje se bave drevnom prošlošću civilizacije. Uvaženi osnivač Ruske akademije
DNK-genealogije dao je odgovore na pitanja kojima se svet bavi od postanja: ko
smo, ko su naši preci?! Njegove
argumentovane DNK geneaološke tvrdnje nisu mogli da ospore ni najveći
protivnici. Teorija po kojoj je
Slovenskog rod najstariji na Vaseljeni, i kao takav je rasadnik i centar, pre svega, evropske civilizacije,
ali i svih drugih, potonjih, zvanično je priznata i od vrhunskih američkih i
japanskih univerziteta i instituta. Prema naučnoj analizi dr Kljosova – mi
Sloveni jesmo najstariji – direktni potomci arijevskog naroda. Na početku razgovora
sa čuvenim naučnikom pokušali smo da razjasnimo bit DNK geneaologije.
Vaša
teorija o DNK-genealogiji je od epohalnog značaja za istoriju, za nauku uopšte.
Šta je suština vaše teorije, koja je, postala čuvena u svetskoj nauci?
Epohalnost je u tome što ona na drugi način
posmatra istoriju čovečanstva. Dakle, ne samo posmatranje istorije čovečanstva
pre 100 godina, niti one od pre dva milenijuma, već i na istoriju od pre 10 –
15 hiljada godina, pa ako hoćete, i one od pre 100 hiljada godina. Pogled na istoriju
čoveka je DNK čoveka. DNK-geneaologija jeste jedinstven pogled na osnovu analize DNK čoveka, a samim tim i na istoriju
čovečanstva. To je naučni pogled na
istoriju čoveka (na osnovu DNK čoveka), zbog toga što je čovek živeo pre 100 hiljada godina, pre pedeset hiljada, pre
10 hiljada i sada živi. I svi oni iz pomenutih perioda su takođe imali DNK i
prenosili su ih kroz istoriju. U
DNK dolazi do neznatnih mutacija, a mutacije jesu pretvaranje jednog dela DNK u
drugi. Na primer, hromozom čoveka Y, sadrži desetine miliona nukleotida, a nukleotidi su jedinice DNK, deo hemijske
strukture DNK. I kao što se plastični polietilen sastoji iz molekula, tako DNK
ima lanac tih nukleotida. Ono što je interesantno, što je odavno u nauci
poznato: i mušakarac i žena imaju DNK, i kada se stvara novi život, novo biće,
zapravo se prepliću DNK lanci majke i DNK oca. Obrazuje se DNK lanac, kao
pletenica. I samo jedan hromozom se ne upliće, to je muški polni hromozom. Ženski
je, inače, x hromozom. Žena y hromozom samo prima, oplodnjom daje krv, hranu,
ali y hromozom ostaje takav kakav jeste. Y hromozom je uvek isti, on je
istovetan i kod pradede, dede, oca, sina, tako i pre pre 10 hiljada godina, i
nepromenjiv je od pojave čoveka. Ipsilon Y
hromozom nosi informacije.
Kakve
informacije?
Informacije
o našim dalekim precima. Šta je to DNK „informacija”? To su,
zapravo, informacije o mutacijama. Kod
bilo kog muškarca, postoji linija koja ide, (muški hromozom), od dalekih
predaka, i ta linija ne ide samo od 10-ak, ili stotine pokolenja, nego čak i 10
hiljada pokolenja. I samo
neznatne promene na Y hromozomu se vremenom akumuliraju. Ako uzmemo bilo kog
čoveka, recimo, Y hromozom Srbina Nikole Nikolajevića, kod njega su se, možda desile neke neznatne
promene, jer na matrici od deset miliona nukleotida, može da se desi bilo kakva
kombinacija promene. Ali, ako uzmemo moj Y hromozom i njegov Y hromozom i
uporedimo ih, izgledaju istovetno. Šta to znači? To znači da smo mi
rođaci, možda od pre 300, 500, 1000 godina. Što je dalji naš zajednički predak,
to je više razlika u rasporedu elemenata nukleotida. I kada se radi
kompjuterska obrada, kada dakle, u računar stavljamo te podatke, onda komjuter
pokazuje da je naš zajednički predak živeo, recimo, pre 1.500 ili 50 hiljada
godina. Prema tome se i određuje rod. Mi Sloveni pripadamo jednom rodu, a na
zemlji postoje različiti rodovi. Postoji 20 radova, iz 20 slika , kako to
zovemo u DNK geneaologiji. Afrikanci, recimo, imaju svoju sliku, Mongoli drugu,
Ugrofinci, još drugačiju sliku, zatim drugu sliku Kinezi i Korejanci. Mi Evropljani, zapadni ili istočni smo veoma
slični. Amerikanci i Indijci se razlikuju, takođe Aboridžani i Amerikanci su
različiti. U celoj Evropi je pet rodova, i u tih pet rodova, možemo posmatrati
koliko su oni među sibom bliski, ili koliko su daleko. Pomenimo arheološko nalazište Lepenski
Vir, mislim da bi trebalo sa nekog
skeleta da se uzme DNK. U tim drevnim nalazištima očuvan je DNK, on je ostao u
kostima. Treblo bi da se uradi geneološka analiza, upoređujući je sa Srbima. Zatim,
uporedimo DNK i nekog Petra Petrovića, da utvrdimo da li je on zaista u rodu sa
Srbima. I potom dokazati tu sličnost sa
DNK analizom skeleta iz Lepenskog Vira. DNK
odgovara na pitanje ko smo, sa kim smo rođaci, odakle su došli naši preci. Tako
se stvara geneaološka slika sveta.
Anatolij Kljosov i dr Božidar Mitrović
Ko su
bili Arijevci, gde su živeli?
Odgovor zavisi od toga šta podrazumevamo pod
Arijevcima. Neki istoričari određuju da su Arijevci oni koji su iz Evrope došli
u Indiju, pre 3.500 godina. Drugi tvrde da su to bili ljudi iz stepe, sa
prostora severno od Crnog mora, koji su, takođe otišli u Indiju. Treći, kao što
sam ja i moje kolege naučnici DNK geneaologije, tvrdimo da si i jedni i drugi i njihovi preci – Arijevci! Ispostavilo se da su, upravo, svi njihovi
preci – živeli u Srbiji. I ne samo u Srbiji, nego odavde do severa Poljske,
kuda su se naši prapreci kretali i prošli preko stepa, došavši u Indiju. Kada
mi, naučnici, govorimo da su Arijevci živeli u Srbiji, skeptici govore da to
nije moguće. Ali pošto DNK geneaologija analizira pretke, ona utvrđuje odakle
su došli ti ljudi. I zato što su
Arijevci, imali svoje arijevske pretke, praroditelje, mi vidimo da je DNK
istovetna kod ljudi u Srbiji, u Indiji.
Arijevci – to je ceo jedan rod, veliko pleme, koje ima određenu strukturu DNK.
Čim dajemo takvu definiciju Arijevaca, odmah je jasno ko su bili Arijevci i gde
su živeli. Pri takvom polaznom stavu, zaključuje se da su preci slovena bili
Arijevci. Može se argumentovano zaključiti da trećina Srba, dve trećine
etničkih Rusa i trećina u Indiji pripadaju istoj grupi, oni imaju zajedničke
pretke! Normalno, ona grupa koja živi u Indiji ima tamniju kožu, jer su se hiljadama godina sklapali brakovi sa lokalnim
stanovništvom. Da su, kojim slučajem, otišli u Afriku, bili bi crne puti. Pre
svega, kada govorimo o geneaologiji
mislimo na DNK strukturu. Zato se, recimo, u Srbiji ljudi iz planinskih krajeva
razlikuju od onih koji žive u ravnici, ovi s planinskih predela bili su stabilniji,
manje su se mešali, za razliku od ljudi iz ravnice. Ali DNK je jedna linija.
Arijevci su rod koji ima svoju istoriju, migracionu maršutu, odnosno puteve
seoba, svoju kulturu, religiju, svoju dinamiku u razvoju. Kada čitamo indijske Vede, mi vidimo mnoge
zajedničke elemente i za Indijce, i za Ruse. To su konkretni odrazi arijevske
prošlosti.
Šta
predstavlja haplotip Y1 – r1a1?
Jedinice
mere u DNK geneaologiji su haplogrupa ili haplotip. Kao što mi imamo
broj pasoša – to je haplotip, a slika na pasošu – je haplogrupa. Haplotip je broj cifara koji u pasošu pokazuje
strukturu DNK. A haplogrupa uopšteno r1a1 to je porodica. U jednoj
porodici struktura haplogrupe je slična. Dugačak je broj rasporeda elemenata
kod bilo kojeg muškarca, a kod drugih rođaka je, možda, samo jedan elmenat
različit. Ostali su identični. Kada se izučava DNK genealogija, izučava se po
haplogrupi, a po njoj se određuje haplotip.
Imali ste
prilike da posetite Vinču i Lepenski Vir. Kakav značaj ova nalazišta imaju za
nauku, a kakav za Srbe?
Značaj za nauku je ogroman! Nema mnogo
arheoloških nalazišta na svetu koji imaju takav značaj. To je centar savremene
civilizacije. Da bi se razumeo nastanak, izvor naše civilizicije treba shvatiti
arheologiju. Šta je arheologija iz mog ugla? To je materijalni znak ili skup
materijalnih znakova, a tih elemenata i interpretacija osnovnih izraza imaju i
Vinča i Lepenski Vir. Oni su među najstarijim u svetu. Činjenica je da su oba
nalazišta u Evropi, ali nepobitna je i njihova drevnost. Sa pozicije moje
profesije i kada bi se još pronašla DNK, mi bismo odmah pokazali i dokazali
neminovnu vezu između Lepenaca, Vinčanaca i savremenih Srba. Iako
pretpostavljamo da je reč o istoj DNK strukturi i da je ona identična sa
savremenim Srbima, odmah možemo da
kažemo da je netačna tvrdnja da su Srbi ovde došlu i 5. 6. 7. veku. Mnogo lakše će se utvrditi
drevnost istorije savremenih Srba. I činjenica da Srbi žive i živeli su oduvek
na svojoj zemlji. To bi oborilo novokomponovane izmišljene teorije nekih
drugih, koji pokušavaju da ospore autohtonost srpskom narodu! Zbog toga je ovaj
zaključak veoma važan za Srbe. U Lepenskom Viru me je oduševilo kada sam video
koliko, ti zaspali ljudi, imaju lep izraz lica. I tela. I
taj pravilan oblik lobanje.
Koliko su to bili lepi ljudi. Neki svetski arheolozi prema njihovom obliku
lobanje, i bez DNK analize, zaključili su da u Lepenskom Viru počivaju
slovenski preci – evropski tipovi, jer svi imaju sličnu konstituciju, i sličan,
nama Evropljanima, oblik lobanje. Ne liče ni na Kineze, ni na Korejance, niti na Amerikance, ni
Afrikance! Postavlja se pitanje, koji su oni rod Evropljana? Znamo da je 60
odsto stanovništva Evrope došlo mnogo kasnije na Stari Kontinent. A oni u Vinči
i Lepenskom Viru došli su pre više od 4. 500 godina. Dakle, u Vinči, svakako, ne mogu biti ni
Španci, ni Francuzi, nema tu mnogo mogućnosti i varijanti. Ogromna je
verovatnoća da su Vinčanci i Lepenci živeli srpski preci, da su Srbi njihovi
potomci. Smatram da SANU treba da bude najzainteresovaniji da se to utvrdi.
Takođe i srpska Vlada! Logično je da bi svaka odgovorna Vlada trebala da
bude motivisana za istinu o istoriji
svog naroda i zemlje. Njihova je obaveza da se nađu sredstva kako bi se
izvršila istraživanja koja su skupa. To je tehnički moguće!
Ukoliko
bi SANU odlučio da se započne sa istraživanjima, da li biste se Vi uključili
(budući da smo siromašna država) da pomognete u rasvetljavanju istine?
Želim da
pomognem, ali treba da postoji inicijativa
određenih institucija, Akademije. Dakle, inicijativa na maksimalno
profesionalnom nivou. Spreman sam da pomognem, sa velikim zadovoljstvom, budući
da je veoma malo naučnika u svetu koji mogu s preciznošću da odrede DNK, a još
manje onih koji umeju DNK da tumače. Srećom, ja sam jedan od tih malobrojnih
znanstvenika koji ima znanje i sposobnost. Ukoliko bi SANU bio ozbiljno
zainteresovan, rado bih se priključio srpskoj ekipi naučika.
Kako
komentarišete da dragocena arheološka nalazišta Vinča. Lepenski Vir – nisu pod
zaštitom UNESKO.
To je
velika nepravda i postavlja se pitanje zašto je to tako? Nije odgovor u tome da
su u UNESKO loši ili nezainteresovani ljudi! Neko mora u Srbiji da radi na tome
da UNESKO ubedi i da se pokrene zaštita. Mora iz Srbije neko legitiman to da
inicira. Čudim se kako niko nije došao na tu ideju. Ja sam spreman da
pružim svu svoju pomoć kao član Svetske
akademija nauka. Mi radimo zajedno sa UNESKOM, Rimskim klubom, a Frederiko
Major je sa mnom u jednoj od međunarodnih akademija. U tom smislu, mogu lično
da napišem pismo Svetskoj akademiji da se uključe i Vinča i Lepenski Vir, i
dobiju zaštićeni status od izuzetno
velikog značaja za svetsku kulturu i baštinu. Da li će do toga doći, da li će
ova nalazišta biti pod UNESKO zaštitom, zavisi od SANU!
Vi ste najveći živi stručnjak za haplogene i
geneaologiju!
Tako kažu. Bili smo u samom začetku tih
istraživanja kada smo pre više od pet godina pravili pionirske korake i
poduhvate. Počeli smo u akademskim, naučnim časopisima da objavljujemo
rezultate istraživanja, članke o DNK geneaologiji. Bilo je nekoliko članaka gde
sam pokušao da objasnim razvoj DNK geneaologije. Mi smo osnovali 2008. godine
Akademiju DNK Geneaologije u tri grada: Moskvi, Bostonu i Cikubi (veliki
japanski naučni centar). Objavljeno je na hiljade stranica i na stotina naših
članaka posvećenih DNK geneaologiji. Mi razmatramo suštinu geneaologije, i
njene zakonitosti. Nije bilo lako. Za
istinu i nauku uvek čovek mora da se bori. Katkad i da se žrtvuje. Kada god se
pojavi nešto novo u nauci, neizostavan je otpor određenih naučnih krugova. Neki
su negirali do te mere, da su smatrali da se uopšte ne treba baviti tom naukom.
To su bili ljudi koji su radili u redakcijama naučnih žurnala. Biolozi su
pružali najveći otpor. Nisu želeli ono što ne mogu da kontrolišu. U nauci vlada
jedno pravilo – nije važno samo otkriti. Važno je ubediti! Zbog toga smo
osnovali sopstveni naučni časopis. Objavljujemo najbolje i najbitnije
rezultate, studije, knjige i potom ih usmeravamo svuda po znanstvenom svetu.
Nedavno smo, Andrej Tjunjajev i ja, objavili studiju na preko 500 stranica
„Poreklo čoveka” koja je izazvala veliku pažnju u međunarodnoj naučnoj
javnosti. U Srbiji treba da se pojavi moja knjiga „Istorija Slovena”.
A.
Kljosov
Iz Vašeg
izlaganja sam shvatila da su Sloveni živeli pre 10 hiljada godina, da je
postojala njihova kultura, mnogo pre nego što su nastali indoevropski jezici.
Treba
prvo da odgovorimo šta su Sloveni, da bi se shvatilo ovo o čemu govorite. Ako
posmatramo iz ugla lingvistike, to su
oni narodi koji govore slovenskim jezicima. Svi oni nisu mogli da govore pre 10
hiljada godina slovenskim jezicima, jer ih tada nije bilo – tako tvrde
filolozi. Etnografi će tvrditi, da
Sloveni imaju svoju odeću, kulturu, pesmu, igru. Pre 10 hiljada godina
verovatno nije bilo ovakve odeće, ni folkolra. Treće određenje pojma slovena
jeste – da su sloveni određeni rod koji je imao svoje pretke. Ako ih shvatimo
kao veliki rod, ili nekoliko rodova možemo reći da oni imaju svoje duboke,
daleke korene, da su živeli pre 10. milenijuma i da su se razvijali u svom
kulturološkom, i jezičkom smislu. Kroz tih 10 hiljada godina je i nastalo ono
što danas Sloveni jesu. Apsolutno ne prihvatam teoriju da su Srbi (Sloveni)
došli na ove prostore u 5. 6. 7. veku, ili da Sloveni postoje tek od 5. 6.
veka!! Mora da se shvati da su u pitanju
veoma dugi procesi, i sve su to naši preci koje smo dužni da poštujemo. Oni
koji su zagovornici teorije da Sloveni postoje tek od 5. 6. veka – ne poštuju
svoje pretke. Niti sebe!
Koliko je
bitno za nas, za čovečanstvo, pa ako hoćete, i za svetske prilike, znati ko
smo, šta smo, gde su nam bili preci? Kome pripadamo?
Naravno, da je veoma važno. Evo, ja znam sve
svoje pretke od 1575. godine. Da sam vam
dao ovaj intervju pre 20 godina ja bih vam rekao, da svakako moji preci nisu
bili sovjetski ljudi. Jer, bilo je
uvreženo mišljenje da ono što je bilo posle 1918 – da to postoji, a ono pre 1918. u ruskoj istoriji
– više nije postojalo! Jer nije smelo da
postoji! Nauka mora da bude sposobna da da odgovore na najteža pitanja, da
odgovori na pitanja tajne dubine naših korena.
Kakvi su
Vaši utisci sa Međunarodne konferencije „Na izvorištu kulture i nauke”, u
Beogradu, na kojoj ste bili najistaknutiji izlagač.
FBR autor
Biljana Živković
Razgovarala
Biljana Živković
Prevood dr Božidar Mitrović
Biografija
Prof. dr
Anatolij Aleksejevič Kljosov je predsednik naučne konsultativne uprave
Međunarodnog genealoškog biroa, profesor je biologije Harvardskog univerziteta.
U SSSR je kao doktor hemijskih nauka,
dugo godina bio je profesor Moskovskog gdržavnog univerziteta. Za
istraživanja u oblasti biološke katalize dodeljena mu je nagrada Lenjinskog
komsomola (1978) i Državna nagrada SSSR (1984)… Osnivač je Ruske akademije
DNK-genealogije. Živi u Njutonu, u Masačusetsu.