Godinama su u Prvoj gimnaziji djelovali eminentni profesori i svojim utjecajem profilirali generacije učenika,koji su na stazi svojih života,profesionalnog djelovanja i svjetonazora nosili snažne vrijedne biljege svojih profesora,ne samo kao izvora obrazovanja nego i odgoja, često i vrijednijega od obrazovanja.
Gospodja Profesorica Rozsi Vaništa je predavala engleski i francuski jezik pridonoseći znanjem i duhom koji je unijela, mnogim kvalitetnim izborima zvanja u kreiranju životnih opredjeljenja brojnih učenika iz svih generacija kojima je bila posvećena.
I kada se nakon pretežitoga dijela života, generacije - sada već umirovljenika, sjećaju s poletom mladenačkih odraza ličnosti osobite profesorice kakva je bila Rozsi Vaništa, koja je svoju ovozemaljsku propusnicu vratila prije dva desetljeća, Hommage u Muzeju Mimara, u četvrtak,29.svibnja,2014. u podne, je tek znak kolektivnoga poštovanja niza generacija nekadašnjih učenika Prve gimnazije, uvaženoj, štovanoj i voljenoj profesorici.
Hommage a Prof. Rozsi (Roži) Vaništa
(27.veljače,1994. - 27.veljače,2014.)
Dva desetljeća od odlaska!
Bila je nepresušan izvor energije, topline, dobrote i duha
Mlada dama (plemenita značenja pojma-dama), došla je u Prvu gimnaziju kao profesorica engleskoga i francuskog jezika, s erudicijom, raskošima oštroumnih hitrih opaski i stilom kojim je upotpunjavala obilja duhovnih i duhovitih emanacija, osvajala svakim korakom, u svakoj prigodi i svakim smjerom svoje posvećene pažnje.
Gospodja Vaništa je bila vrstan zabavan lapidaran pripovjedač, velemajstorski slušatelj, s umijećem posvemašnjeg pripadanja svakom svojem sugovorniku, s odjekom kao da samo dotičnom sugovorniku pripada i samo njega, cijelim bićem, prati u susretu i razgovoru.
Ta vrlina je pridonosila izoštrenosti opažaja do mikronskih detalja, koje je automatizmom duhovne akumulacije pretvarala u raskoši duhovitih objekcija, izvanredno ponudjenih metafora i funkcionalno osobitih, hipom aktualnih pošalica, u ime sjajnoga ugodjaja koji je stvarao široke prostore punoj pažnji i uspješnoj suradnji šarmantne profesorice i gotovo zanesenih učenika.
Gospodja Rozsi je bila završila madjarsku klasičnu gimnaziju kao visokokvalitetnu podlogu za svoj studij engleskoga i francuskog jezika i književnosti.
U ljubavi, na zajedničkoj stazi s mladim slikarom Josipom Vaništa, kao mladi par, su putovali Europom tih ranih pedesetih godina XX. stoljeća i kada je gospodja Vaništa stigla iz velikih središta Londona i Pariza, u Zagreb i ušla u svoje razrede, k svojim učenicima, Prve realne gimnazije, unijela je, cijelim svojim bićem, duh Europe u razrede i duše, te slavne zagrebačke škole.
Bilo je to vrijeme u kojemu su profesorice nosile gotovo uniformirane kute kao zaštitu odjeći, a profesori pažljivo održavana odijela, jer su njihove plaće, tradicionalno niske, pa su supruge brižno skrbile o punom dostojanstvu izgleda svojih muževa, uglednih profesora koji su bili, temeljnim značajkama svojih osobnosti, svi redom - gospoda.
Gospodja Vaništa je izabirala i odijevala tkanine i boje koje su plijenile pozornost i pridonosile poletu s pogledom u zamišljanu budućnost osobito učenica....
Bilo je to doba profesora vrsnih znalaca svoje struke, skrbnoga odnosa spram učenika i uvažavanja njihovih mladih osobnosti, osjetljivih u godinama razvitka i prepoznavanja samih sebe i svojih afiniteta.
Gospodja Rozsi Vaništa je u nastavničkom timu bila ličnost osobita sjaja, duha sa stilom i fino cizeliranim stavovima, kao vezivnim tkivom u nastajanju relacije profesor - učenik.
Bila je voljena i nazaboravna profesorica koju su generacije učenika, kasnije, u godinama svojeg razvitka i postignuća u različitim profilima izabranih struka, i dosega u radu, čuvale kao prijateljicu i uvijek dragu, nadahnjujuću sugovornicu u svakoj javnoj i inoj zgodi susretanja.
Kapital je to, imati u presudnim godinama razvitka,obrazovanja i odgoja (jednako važnoga kao što su i programi obrazovanja) ličnost životne sočnosti, pedagoške dotjeranosti, ležerno ponudjenoga autoriteta znanja, s duhovitim začinom kao stalnim ukrasom u svakom duhovnom obroku, iz sata u sat, danomično, svih presudno važnih srednjoškolskih godina.
Sjećanje,uz odraz bogate ličnosti i poštovanje takvoj profesorici je trajno, kao što je i velikom umjetniku kazališne ili koncertne scene, trajno, kao „vječni plamen“ koji pokreće biće i čini ga obasjanim energijom i stilom primljenim u presudno doba osobnoga razvitka i izbora smjernica za profesionalne putove, kao što se, u dinamičnom vrijenju mladih duša - srednjoškolaca, uvijek zbiva.
Stoga je osobito sjećanje na gospodju profesoricu Rozsi Vaništa,uz puna dva desetljeća njezina ovozemaljskog odlaska, jače, većega odraza u duhu svakoga od njezinih nekadašnjih učenika, iz generacija kojima je, kao vrstan i osobit profesor bila pripadala i ugradjivala se u njihova bića.
Hvala takvoj profesorici kao uzoru i poticaju generacijama profesora,do danas, u ime dobrobiti i nadahnuća generacija učenika svakoga novog naraštaja.
Dr.sc.Slobodan Elezović, prof. (Zagreb,svibnja,2014.)
Muzej Mimara, Rooseveltov trg,5
četvrtak 29.svibnja, 12.00 sati
PROGRAM,
učenici Prve gimnazije i Daria Auguštin,Klasična gimnazija
1. J. Morel : Sonatina, 1. stavak - Katarina FILIPAN (gitara)
2. G. Fauré: Le papillon et la fleur - Daria AUGUŠTAN (sopran) , Ivo Mrvelj (klavir)
3. W. Shakespeare : As you like it - Igor Fresl, Julijan Kralj
4. A. Piazzolla: Libertango - Kristina TOMAŠEVIĆ (harmonika), Dorotea CORELJ (klarinet)
5. E. Grieg: Peer Gynt (ulomak iz In The Hall Of The Mountain King) - Filip SEVER (violončelo), Sara ŠTIVČEVIĆ (violončelo)
6. J. Prévert : Le cancre- Grga Cipek, Filip Sever
7. Y. Tiersen : Le moulin (skladba iz filma Amélie) - Josipa PETROV-MARUŠIĆ (klavir)
8. Zaz : La pluie - Josipa Vuletić , Gabrijela Brigljević (klavir)
9. W. Shakespeare : Hamlet, To be or not to be - Filip Gojšić
10. J. Morel : Sonatina, 3.stavak - Katarina FILIPAN (gitara)
11. J. Prévert: Un petit mendiant -Grga Cipek, Filip Sever
12. F. Obradors: El vito - Daria AUGUŠTAN (sopran) , Ivo Mrvelj (klavir)
13. Games of Thrones - Filip SEVER (violončelo) , Sara ŠTIVČEVIĆ (violončelo)
14. W. Shakespeare : Sonet 18 - Shall I compare thee to a summer's day?
Ivan Kaliterna, Petar Hromatko, Karlo Krstanović
15. F. Chopin : Valcer broj 19 u a-molu posthumnog opusa - Goran Ružić (klavir)
16. J. Prévert : Les enfants qui s'aiment - Grga Cipek, Filip Sever
17. G. Bizet: Carmen (Habanera) - Kristina TOMAŠEVIĆ (harmonika)
Muzej Mimara,četvrtak,29.svibnja,2014.podne,Hommage a Rozsi Vaništa
1. https://www.dropbox.com/sh/bhj7u0vu660ce12/AADuiuY4MacJLQHNeHfwqxmza
2. https://www.dropbox.com/sh/bhj7u0vu660ce12/AADuiuY4MacJLQHNeHfwqxmza#lh:null-IMG_4722.JPG