Autor: Milka Babović
Datum objave: 26.09.2011
Share
Komentari:


Hrvatska atletičarka i sportska novinarka

Milka Babović

Milka Babović

hrvatska atletičarka i sportska novinarka…….

Najbolja sportašica Hrvatske 1952., 1953. i 1955. u izboru Sportskih novosti.
Najbolja sportašica Jugoslavije 1953. i 1955., Na prvim Svjetskim studentskim igrama, u Parizu 1957. godine, osvojila je “zlato”, na 80 metara s preponama.
Najveći trag u sportskom novinarstvu ostvaruje radom na Hrvatskoj televiziji.

"Mislim da mlađim kolegama sportskim novinarima nije nimalo lako. Sport spada u zabavu, ali nije zabavljačka djelatnost. Mnogo je kompromisa na koje današnji novinari pod pritiskom marketinga moraju pristati, a ja nisam sigurna da li bih to mogla. Jer, smatram da sport mora imati i odgojnu i pedagošku funkciju."

Milkina “tajna” je u tome sto je u sintezi vrhunske sportašice, vrhunskog obrazovanja i izvanrednog karaktera. Milka je svaku trku, svaki skok, izvodjenje na ledu DOZIVLJAVALA, a komentar je bio kratak, da bi "pustila sam vas da uživate u izvodjenju", nakon čega bi slijedila pouka, puna podataka, koja se, usijecala u pamćenje.
- Jednom novinar - do kraja života novinar! Sudjelujem u radu Udruge sportskih novinara, Udruge umirovljenika... Od svibnja, 2009. ne surađujem u programu HTV-a, zbog štednje je ukinuta ta suradnja. Razumijem, ali ujedno i priznajem da mi taj aktivni novinarski rad nedostaje.

- Bavljenje sportom, gimnastikom i atletikom, moja je najbolja životna investicija. Nisam se obogatila, ali sam stekla i zadržala navike koje su postale potreba i tijela i duha. Sve do ove ozljede sam vozila bicikl, svakodnevno radim gimnastiku, jedem mediteranski, ali ne odbijam ni meso! Kuham zdravo, ali loše, tvrde moji prijatelji. A ja dodajem da je sve u redu dok nakon moje večere goste ne razvoze kola Hitne pomoći!
Majka je bila ta koja je stvarala te navike. Još u Sarajevu, prije Drugog svjetskog rata, znalo se u susjedstvu da koje god dijete dođe nedjeljom do 9 sati može s tetom Babović pješačiti put Trebevića.

Grad moje mladosti
U Sarajevu smo živjeli od 1934. do 1941. godine

- Kasnije sam često dolazila u Sarajevo kao sportaš, novinar te kao dio tima koji je pripremao divne Zimske olimpijske igre i zato osjećam Sarajevo kao grad moje mladosti. Ovo što ću sada reći nije puka pristojnost, nego divna istina: nigdje me ljudi nisu tako srdačno primali kao u Sarajevu. A putovala sam zaista mnogo. Kao dragocjenost čuvam svoje školske svjedodžbe u kojima je rubrika za ocjenu jezika jednostavno Maternji jezik

Godinama jedan od glavnih komentatora HRT-a, Božo Sušec, upozorava da je posao sportskog komentatora općenito izložen 'visokoj preosjetljivosti koja je apsolutno pretjerana'.
Pa u slobodnom, privatnom razgovoru dvoje ljudi svakome možete izvući izjavu koja je u nekom javnom kontekstu politički nekorektna. .
Njegov dugogodišnji kolega na HRT-u, Stjepan Balog, nije želio komentirati odluku Sky Sportsa da otpusti jednog novinara. Smatra da je to unutarnja stvar te kuće. Podsjetio je, međutim, na jedno od temeljnih pravila komentatorskog zanata:
'Kao mladiće učinili su nas Milka Babović i Mladen Delić: čim ti je prikačen mikrofon, bez obzira bio ti u eteru ili ne, zaboravi na privatne komentare, psovke i slično… Uvijek te mogu greškom emitirati, a na kraju krajeva, riječi ti ostaju zabilježene i dostupne širem krugu suradnika, pa odatle mogu procuriti dalje.'

Pozvana, kao UNICEF-ova dugogodišnja donatorica, Milka Babović je podijelila dio svoje zanimljive životne priče. Njezino je djetinjstvo bilo istkano od mnogih lijepih trenutaka, ali i od ljudskih nevolja koje su rijetko koga zaobišle u doba, prije i tijekom, Drugog svjetskog rata. Obitelj joj se puno puta selila, a iskusili su i glad i život prognanika. No s veseljem je istaknula da ju je život u različitim mjestima dodatno obogatio i vjeruje da današnja djeca trebaju više upoznavati djecu iz drugih sredina. Kao najstarija od četvero djece, vrlo je rano bila, kako sama kaže, 'unaprijeđena' te se brinula za svoga brata i dvije sestre.

'Jako mi se svidio prvi UNICEF-ov ambasador dobre volje Danny Kaye i pratila sam sve vijesti o njemu. No kad su počele stizati čestitke i kada sam pročitala jedan UNICEF-ov letak na kojem je pisalo: Svaka je vaša kupnja čaša mlijeka za jedno dijete, i sad osjetim trnce, jer znam iz vlastitog iskustva što znači biti gladan. Otad stalno pratim taj rad', govori gospođa Babović, dodajući da joj je vrlo važno to što se UNICEF nikad nije odrekao svojeg izvornog djelovanja, a to je pomaganje djeci u kriznim situacijama bilo koje vrste. Vrlo važnim smatra naučiti djecu koja su njihova prava i dužnosti, te da trebaju prihvaćati različitosti. Kao istinskoj čuvarici djetinjstva, velika joj je želja da sustav pruža što bolju potporu djeci i da sva djeca budu što kvalitetnije školovana. U tome je nemjerljivo važna i pomoć donatora koji, poput gospođe Babović, redovito ulažu u djecu.
Prema njezinim riječima, uvijek je željela pomagati, pa ju je tako privukao i UNICEF.

Elokventna i uglađena Milka Babović, rado prihvaća razgovor, iako se, tek bila vratila u Zagreb s liječenja iz Vele Luke, s jeseni, 2010.

U pitanju je noga. Da li je bolje ?

- Još nije, ali bit će! I kada se ozljeđujem, učinim to temeljito! Desno stopalo sam ozlijedila tako što sam iz ruku ispustila na stopalo s dva metra visine "Hrvatski enciklopedijski rječnik" težak skoro pet kilograma. Oporavljam se, ali sam još pomalo šepava kornjača. A djeca mojih prijatelja šeretski pitaju: "Ali, teta Milka, ti si nas učila da se knjige čitaju glavom, a ne nogama!"

Jedna je od članova ocjenjivačkog suda u TV showu Ples sa zvijezdama
“Natjecatelji TV showa Ples sa zvijezdama složit će se da je Milka Babović, stroga, ali pravedna članica žirija. Nisu joj zamjerili kad im je rekla što joj se nije svidjelo, jer je to činila sa stilom, trudeći se da sve što kaže bude i poučno, a veselili su ih njezini komplimenti...”

U emisiji "Ples sa zvijezdama" članica žirija - znači, nema zasićenja?

- Nema zasićenja. Uloga stroge sutkinje je ugodna, "Ples sa zvijezdama" je program koji opušta. Ugodno se zabavljam. Kada smo počeli prije četiri godine rekla mi je prijateljica - liječnica: "Konačno mogu subotom uvečer sjesti s unučicama pred televizor, a da ne strahujem od scena koje još nisu za njih."
- Ja sam pomalo “licemjerni zapadnjak” koji i najneugodnije ocjene izrekne uljudno, sa smiješkom.”

Priredio: Slobodan Elezović
1839
Kategorije: Sportovi
Nek se čuje i Vaš glas
Vaše ime:
Vaša poruka:
Developed by LELOO. All rights reserved.