Hrvatska Radio Televizija Zagreb

Hrvatska Radio Televizija Zagreb - Povijest Sportskog Programa

https://www.youtube.com/watch?v=70_jh5rWBYM

Sportski program emisije o sportskim događajima (prijenosi, posebne emisije, studijski razgovori i dr.). Izvještavanja o sportskim događajima sastavni su dio radijskih programa od samih početaka medija, a i prvi pravi TV prijenos bio je s Olimpijskih igara u Berlinu 1936. Dinamičnost i neposrednost radijskih prijenosa sportskih događaja televizija je nadopunila dodatnom atraktivnošću (snimanje s više kamera, mogućnosti ponavljanja i usporavanja pokreta i sl.). Sportski su programi redovito među najgledanijima na televiziji. Mnogi su sportovi stekli ili proširili popularnost zahvaljujući televiziji koja je utjecala i na stvaranje individualnih sportskih zvijezda, profesionalizaciju sporta, širenje sponzorstva i popularizaciju novih vrsta masovnoga sporta (npr. trčanje, fitness). Televizija je početkom 21. st. postala glavni financijski izvor vrhunskoga sporta (zbog kontinuiranoga rasta naknada za prava na TV prijenose vrhunskih natjecanja), ali i sredstvo širenja amaterskoga sporta. Na RTZ-u je 1927, godinu dana nakon prvoga radijskog prijenosa iz Praga, V. Brkić, tehnički tajnik Zagrebačkoga nogometnog podsaveza, prenosio nogometnu utakmicu Građanskoga i HAŠK-a. Sportska redakcija RZ-a uvela je 1955. stalnu nedjeljnu emisiju Sport, muzika, sport (urednik M. Delić). Uz Delića reporteri su bili H. Macanović, I. Tomić i M. Rogić, a šah je komentirao B. Rabar. Delić je 1964. prešao na televiziju, a u redakciju su došli F. Kramer, M. Mazele i J. Dodig. Urednik redakcije postao je I. Tomić. Emisija je 1968. promijenila ime u A sada sport i glazba. Tijekom 1970-ih nedjeljom su prenošene nogometne utakmice hrvatskih klubova, uz stalno praćenje ostalih rezultata u Jugoslaviji. Od 1976, ponajviše zaslugom M. Mazelea, koji je od I. Tomića preuzeo vođenje redakcije, počeli su subotnji prijenosi utakmica košarkaškoga prvenstva, od 1979. u sklopu stalne emisije Susreti subotom, koje je autor i prvi urednik B. Karajković. Novi reporteri bili su I. Škopljanac i O. Naglić, voditelj V. Mahovlić, a B. Rabara naslijedio je V. Kovačević. E. Pezzi počeo se javljati iz Splita, I. Kovačević iz Rijeke. Nakon smrti M. Mazelea 1978. dužnost urednika neslužbeno je obavljao F. Kramer, koji je organizirao radijsko pokrivanje i vodio pool jugoslavenskih radiopostaja na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. Voditelji redakcije od 1979. bili su V. Kovačević, J. Dodig, O. Naglić. Sportska redakcija HR-a prvi put samostalno (izvan JRT-a) prenosi zbivanja s Olimpijskih igara iz Barcelone 1992, s reportersko-tehničkom ekipom: F. Kramer, E. Pezzi, B. Kanižaj, I. Škopljanac, B. Bregeš, R. Čubrić i O. Naglić. Od tada HR izvještava o svim velikim svjetskim sportskim događajima. Sportska redakcija 1997. prerasta u Sportski program HR-a i prenosi sve utakmice nogometnoga i košarkaškoga prvenstva, najzanimljivije utakmice vaterpolske i rukometne lige te skijanje i tenis. Prate se i važni nastupi naših reprezentacija i klubova na me- đunarodnoj sceni. Uz A sada sport i glazba središnje su emisije Sportski mikrofon i Sport subotom. Još u predeksperimentalnoj fazi TVZ-a (listopad 1956) posebnom emisijom uživo (M. Delić) najavljene su Olimpijske igre u Melbourneu, a u studenom je i eksperimentalni program počeo prijenosom nogometne utakmice Engleska–Jugoslavija.

Sportska je redakcija osnovana 1957 (urednica M. Babović). Prvi izravni sportski TV prijenos, nogometnu utakmicu Jugoslavija–Italija, TVZ je ostvarila 12. V. 1957 (kamermani I. Sušanj i M. Ostrovidov, reporter M. Delić, glavni tehničar za prijenos signala do odašiljača B. Brajan). U početcima sportske redakcije TVZ-a razmjerno mnogo pozornosti posve- ćivano je tjelesnoj kulturi mladih i masovnom sportu. U tom je razdoblju TVZ imao ulogu promicatelja i popularizatora manje popularnih, ali vrijednih i za sportsku kulturu nezaobilaznih sportova. Komercijalizacija sporta i televizije u Hrvatskoj utjecala je i na promjenu odnosa prema sportu na HTV-u, pa je 1990-ih sportska redakcija i organizacijski premještena iz Informativnoga u Zabavno-sportski program. Udio sportskih emisija u ukupnom programu stalno je visok, a povremeno je dosezao 20%. Sportski program realizirao je i više posebnih emisija, među kojima su bili Telesport, Sportski pregled, Svijet sporta, Brže, više, jače, Arena, Top sport, Petica i Hrvatska nogometna liga. Izravnim prijenosima,redovitim i prigodnim emisijama ili sažetim izvještavanjem u dnevnim emisijama prikazuju se važniji nastupi hrvatskih nacionalnih reprezentacija, posebno u najpopularnijim sportovima (nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo), potom utakmice Hrvatske nogometne lige, završnice prvenstava države i nacionalnih kupova u brojnim sportovima, velika svjetska natjecanja u različitim momčadskim i pojedinačnim sportovima, vrhunska skijaška natjecanja, teniski turniri, međunarodna klupska natjecanja u nogometu, rukometu, košarci, vaterpolu, odbojci, najveća natjecanja u atletici, plivanju, gimnastici, utrke Formule 1, profesionalni i amaterski boks.

Hrvatska Radio Televizija Zagreb - Povijest Dramskog Programa

https://www.youtube.com/watch?v=PDpEWTHEWmw

Dramski program, programski sadržaji za radijske i TV kanale; produkcija radijskih i TV drama te igranih serija, srednjometražnih i dugometražnih TV filmova u vlastitoj proizvodnji ili koprodukciji. Prvi natječaj u Hrvatskoj za radiodramu raspisan je 1926, nakon čega je 7. IV. 1927. na RZ-u emitirana prva hrvatska radiodrama

Vatra I. Šrepela. Prijenos Dubrovačke trilogije I. Vojnovi­ ća na njemačkom jeziku, s Radio Beča, ostvaren je 1928, a Ekvinocija 1929. Međunarodnu vrijednost hrvatske radiodrame potvrdio je Z. Bajsić radiodramom Mekana proljetna zemlja, izvedenom 1959. na BBC-ju. Dramski program RZ-a osnovan je 1964, a prvi urednik B. Hećimović vodio ga je do 1971. To se razdoblje drži zlatnim godinama hrvatske radiodrame, kad se na radiju emitiraju nagrađivana djela Z. Bajsića, V. Kuzmanovića, I. Ivanca, I. Slamniga, S. Novaka, I. Vrkljan, A. Šoljana, P. Šegedina i dr. Bajsićevim djelom Zbogom (1968) po­ čelo je tzv.

dokumentarističko razdoblje dramskoga programa. Slijedile su brojne izvedbe i niz prijevoda hrvatskih radiodrama, a mnoge su ušle i u inozemne antologije. Radiodrama Čovjek koji je spasio Nizozemsku A. Šoljana prevedena je na 14 jezika. Među nizom priznanja izdvajaju se prva nagrada Z. Bajsiću za radiodramu Prijatelji u Berlinu (1968), Prix Italia (1973) Z. Bajsiću, M. Kučišu i M. Jurjeviću za dokumentarnu emisiju Ad libitum, posebna nagrada UNESCO-a na Prix Futura u Berlinu M. Rutiću i V. Gospodnetiću za feature Ljudski zrak (1981) te prva nagrada na istom natjecanju za Vikend. Z. Bajsić i A. Šoljan dobili su najviše priznanje za radiodramu Čovjek koji je spasio Nizozemsku (Prix Futura, Berlin 1985), a za najbolje djelo u cjelini na III. Morishige Avard International Audio-Drama Contestu u Tokyju nagrađeni su M. Rutić, T. Glowatzky, B. Mahovlić i D. Rocco za feature Zagrebačke vedute – Jelačić plac. Na Prix Futura u Berlinu M. Rutić i V. Gospodnetić za Ples mrtvaca dobili su 1993. srebrnu plaketu, a 2002. Grand Prix Italia, najviše priznanje za igranu radiodramu Cigla dobili su F. Šovagović i V. Vrhovnik. Dramski program pokrenuo je 1996. Me­đunarodni festival igrane i dokumentarne radiodrame Prix Marulić – starim tekstovima u pohode u Hvaru. Dramski program godišnje je proizvodio između 200 do 300 premijera za emisije Radio igra, Radio roman, Dokumentarna radio drama, Radio scena, Radio drama, Radio atelje, Radio igra za djecu i mlade, Kutić poezije, Male forme, Panoptikum, Radio napetica, Fantastika u radio drami, Etno fantastika, Ars Acustica i Portret umjetnika u drami. – Dramski program HTV-a okuplja autore i druge programske suradnike koji se bave produkcijom TV drama, srednjometražnih i dugometražnih TV filmova i TV dramskih serija te koprodukcijom dugometražnih igranih filmova. Prve dvije hrvatske TV drame Kota 229 (K. Novosela u režiji M. Fanellija) te Kontrolor neba (K. Novosela u režiji I. Hetricha), proizvedene su 1958, a zlatnim se godinama drže 1970-e i 1980-e. Nakon serije Sumorna jesen redatelja Z. Bajsića i scenarista I. Šibla (1969) nastaju mnoge antologijske TV serije (→ Kuda idu divlje svinje, → Naše malo misto, → Prosjaci i sinovi, → Gruntovčani, → U registraturi, → Kapelski kresovi, → Velo misto, → Kiklop, → Putovanje u Vučjak, → Duga mračna noć, → Počivali u miru, → Crno-bijeli svijet), kao i mnogobrojne drame (npr. Razmeđa i Pucanj K. Golika).

Među opsežnijim su novijim projektima humoristične serije → Odmori se, zaslužio si (scenarij S. i G. Tribuson, redatelji S. Tribuson i N. Hitrec) te → Stipe u gostima (scenarij O. Sviličić prema ideji J. Živalj Božinovske i O. Sviličića). Za program je radio veliki broj umjetnika, urednika, scenarista i redatelja (Z. Dirnbach, I. Ivanac, I. Štivičić, N. Fabrio, I Hetrich, D. Kekanović, E. Galić, J. Marušić, B. Ivanda, A. Vrdoljak, D. Jelačić Bužimski).

Uz osnovnu djelatnost povremeno se pripremaju i uređuju izdanja knjiga u Biblioteci Hrvatski radio, izdaju nosači zvuka (Radio Bisernica) radiodramskih obradba klasičnih djela za djecu i odrasle te organiziraju povremena javna slušanja radiodrama u ciklusu Radioaktivnih slušaonica za djecu i mlade. Od 2013. sjedinjeni su

Dramski program HR-a i Dramski program HTV-a u jedinstveni produkcijski odjel Drama, rukovoditeljica kojega je od 2016. N. Madunić Barišić.

Hrvatska Radio Televizija Zagreb - Povijest Zabavnog Programa

https://www.youtube.com/watch?v=pGYSAxiqkGw

zabavni program HTV-a, programski sadržaj širokoga raspona koji obuhvaća glazbene, mozaičn i kontakt-emisije te kvizove. Raznolikost toga programa temelj je za produkciju različitih sadržajnih formi, od jednostavnih TV emisija do visokih produkcija zabavno-glazbenih show programa i složenih projekata,kako svojih tako i licencnih formata svjetski poznatih produkcija. Tijekom 60 godina emitiranja TVZ-a/ HRT-a zabavni program predstavio je emisije širokoga sadržajnog raspona, iznjedrio brojne uspješnice te brojna imena koja su obilježila njegovu dugovječnost. Neke od afirmiranih emisija su TV magazin, Svjetla pozornice, Srdačno vaši, Jadranski susreti, Crno-bijelo u boji,

Sedma noć, Sunce, Bravo, Jel’ me netko tražio, Studio 10, Dobri ljudi, 100 posto ja, Duoptrija, Željka Ogresta i gosti, Za srce i dušu, Svirci moji, Stereovizija, Fluid, Radar, Lijepom našom, Hit depo, Zlatni gong, Večernja škola, Svlačionica, Hugo, Nora-fora, Jadranske igre, Jelovnici izgubljenog vremena, Dobro jutro, Hrvatska, Kućni ljubimci, Vrtlarica, Globalno sijelo, Genijalci, Piramida, U istom loncu, Kruške i jabuke, Ritam tjedna, Garaža, CD live, Evergreen, Pjevaj moju pjesmu, 8. kat, Volim Hrvatsku, Maestro, Godišnjica mature, Do posljednjeg zbora, Ples sa zvijezdama, Zvijezde pjevaju, The Voice – Najljepši glas Hrvatske.

Tu su i mnoge uspješnice kvizova (poput Kviskoteke, Brojki i slova, Tko želi biti milijunaš?, Uzmi ili ostavi, Najslabije karike, 1 protiv 100), produkcije mnogih festivala zabavne glazbe (poput zagrebačkoga, opatijskog i splitskog, omiškog, krapinskog, Melodija Istre i Kvarnera, Večeri dalmatinske šansone, Čansonfesta) te brojnih koncerata najvećih imena hrvatske glazbene scene. Zabavni program producirao je i brojne humanitarne akcije (Dajmo da čuju, Ana Rukavina, Uz nas niste sami) te složene zabavne projekte poput Dore, Eurosonga (Zagreb 1990), Porina i namjenske priredbe (Noći gutača reklama, Ponos Hrvatske). Voditeljska imena koja su obilježila sadržaje zabavnoga programa su O. Mlakar, H. Vlahović, K. Urličić, J. Nikić, Ž. Fattorini, S. Zalepugin, A. Hum, V. Međimorec, M. Sedmak, M. Fodor, K. Vukov-Colić, D. Meštrović, D. Trbović, R. Ferlin, N. Rendeli, D. Ćurlić, B. Kolar. Programom su prošla ili još uvijek rade brojna urednička, redateljska i producentska imena (M. Bogliuni, M. Grgić, V. Grgin, T. Jović, V. Felker, M. Brajević, S. Hum, S. Zalepugin, Z. Varošanec, V. Međimorec, A. Hum, A. Kostadinov, I. Vilović, L. Goluža, M. Jurković, M. Nemčić, R. Nemčić, T. Šimić, S. Nožinić, L. Oreb, J. Ceković, Lj. Vinković, Ž. Klašterka, B. Uvodić, M. Sedmak, Lj. Vuglač, A. Jandrić, U. Tolj, T. Štengl, I. i A. Grković, T. Tušek, N. Rendeli, D. Despot, D. Novokmet, G. Perišić, M. Medved-Pulić, A. Škorput, V. Karuza, V. Đuretić, E. Homsi, O. Tilić, Ž. Sablić, G. Ugrin, B. Matutinović, R. Pavlović, J. Filakovity, L. K. Matančević-Preradović, V. Stojanac, D. Bahun, E. Šoštarić, A. Miladinov, A. Marti, D. Vernić, V. Božićević, S. Hoti, T. Grgić, M. Stijačić, Z. Nikolić, V. Koščević, D. Volarić, D. Sokolić, T. Žarn, I. Miladinov).

U različitim organizacijskim strukturama programom su rukovodili S. Hum, K. Urličić, M. Sedmak, B. Sušec, B. Uvodić, A. Kostadinov, E. Homsi, V. Đuretić, M. Tokić, N. Šojlev.

RADIO ZAGREB počeci

https://www.youtube.com/watch?v=G_9eo4C29zI

Prva radio stanica koja je proradila na podrucju exYU je bila Radio Zagreb. Signal sa AM predajnika jacine 350 W je krenuo 15.5.1926.g. sa zgrade na Markovom trgu 9, gdje je bio montiran i predajnik te studio i studijski uređaji. Isti predajnik je pojačan na snagu 700 W vec 1928.g. Kako lokacija predajnika nije bila najpovoljnija isti je preseljen 1933.g. na novu lokaciju i to u selo Otoka preko Save gdje je prethodne godine izgrađena zgrada i antena. Zbog bolje vodljivosti tla i kvalitetnije antene signal je bio dosta jači iako se radilo o istom predajniku. Idućih godina se nije gotovo ništa radilo na poboljšanju emisione opreme zbog namjere države da nacionalizira to poduzeće, sto je i učinjeno 1940.g. Iste godine se počelo razmatrati pojačanje predajnika sto je i učinjeno podizanjem na 2 kw, a neposredno pred II svjetski rat i na 4,5 kw. Prije samog početka rata izvršena su i mjerenja terena te odabrana nova lokacija za predajnik i to u selu Deanovac, te nabavljena određena količina materijala za izgradnju. Tokom rata radovi su stali, a predajnik na Otoci je pojačavan i kraj rata je dočekao sa 10 kw. Poslije dosta peripetija oko isporuke materijala i odabira isporučioca novog predajnika, od Zagreba do Deanovca je polozen modulacioni kabel i 1949. u pogon je pušten predajnik jačine 135 kw, CFTH Thomson. Kabel je, pored gotovo konstantnih prekidanja prilikom građevinskih radova, bio jedini način moduliranja predajnika sve do 1957.g. kada je proradio UKV predajnik na Sljemenu. Od tada je Thomson moduliran UKV signalom u slučaju prekida kabla, a kasnije i tzv. ball prijemnicima. 1959. godine instalira se i 25 kw predajnik Brown Bovery kao rezerva Thomsonu a od 1970. je prenosio i drugi program Radio Zagreba. 1979. g je instaliran 100 kw AM predajnik RIZ (Radio Industrija Zagreb) koji je trebao zamijeniti Thomsona. Isti je radio radnim danima dok je Thomson emitirao program vikendom kako bi se održao u pogonskom stanju. 1987. instalirana je i linkovska veza od 400 MHz čime je u potpunosti izbačen iz upotrebe modulacioni kabal. Stari Thomson je radio sve do 1991. kada je u napadu aviona uništen.

Danas je radio dostupan apsolutno svuda i svakome. Standardna je oprema u svakom automobilu, dostupan je na mobitelu, internetu, signal je opremljen sa dodatnim podacima (RDS i sl.), tehnologija je toliko napredovala da kompletan prijemnik može biti veličine da stane ispod nokta. Malo kome poznat je put koji je ovaj uređaj prošao, da bi postao ono što je danas, i kakav je kultni status radio uređaj imao

I oni su stvarali Televiziju

https://www.youtube.com/watch?v=0fV3Nwglb2o

Povijest Hrvatske radio-televizije piše se od 15. svibnja 1926. „Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!“, riječi spikerice Božene Begović označavaju početak radijskog emitiranja u Hrvatskoj.

U godinama Drugog svjetskog rata počinju emitirati lokalne postaje u Dubrovniku (1942.), Osijeku (1943.), Splitu i Rijeci (1945.). Na 30. obljetnicu početka emitiranja radijskog programa 15. svibnja 1956., u Tomislavovu domu na Sljemenu proradio je prvi televizijski odašiljač u ovom dijelu Europe. Te je jeseni ostvaren i prvi TV prijenos uživo - otvorenje Zagrebačkog velesajma, koji je označio početak emitiranja programa Televizije Zagreb.

Godine 1964. godine Radio Zagreb dobiva i Drugi i Treći program, a 1967., odlukom EBU-a, TV centar Zagreb postaje Eurovizijski tehnički centar za cijelu Jugoslavensku radio-televiziju (JRT).

Godine 1972. počinje emitiranje Drugog televizijskog programa. Od 1975. Televizija Zagreb postupno prelazi na emitiranje programa u boji. Godine 1983. pušten je u pogon prvi proizvodni televizijski studio na Prisavlju, a 1988. s emitiranjem počinje Treći televizijski program. Godinu 1990. pamtimo po natjecanju za "Pjesmu Eurovizije", uvođenju teleteksta i promjeni naziva Radio-televizija Zagreb u Hrvatska radio-televizija.

Tijekom Domovinskog rata 80% odašiljača i više od 30 TV prijenosnika bilo je okupirano ili oštećeno, a neki su bili i potpuno uništeni. Sedmorica novinara, snimatelja i drugih zaposlenika radija i televizije izgubili su život izvještavajući s bojišta.

Ansambli HRT-a - Zbor, Simfonijski, Tamburaški i Jazz orkestar – iz sezone u sezonu predstavljaju bogatu ponudu svjetskoga glazbenog repertoara te čuvaju i promoviraju hrvatsku glazbenu baštinu. U 21. stoljeće HRT ulazi kao javna ustanova koja svoju funkciju ispunjava i pokretanjem emisija za iseljenike.

Proces prelaska s analognog na digitalni sustav emitiranja dovršen je krajem 2010., čime su se stvorili i uvjeti za pokretanje još dvaju televizijskih kanala - HRT 3 i HRT 4 - koji su s emitiranjem počeli 2012. Hrvatska radio-televizija program proizvodi u Zagrebu i sedam regionalnih centara, a emitira ga na četiri nacionalna TV kanala, tri nacionalna, osam regionalnih i jednom međunarodnom radijskom kanalu i web-portalu.

Arhiv televizijskog programa, arhiv radijskog programa i zbirka notnih zapisa glazbene proizvodnje dobili su 25. svibnja 2012. status kulturnog dobra. Godine 2013. i 2014. vrijeme su preustroja i restrukturiranja HRT-a, a 2014. pamtit ćemo i po pokretanju velikog investicijskog ciklusa kojim nakon punih 12 godina počinje tehnološka obnova HRT-a.

Ivan Hetrich Het

https://www.youtube.com/watch?v=6fLhKkqG2_8  

Ivan Hetrich (Vinkovci, 25. X. 1921. — Stubičke Toplice, 5. IV. 1999), jugoslavenski i hrvatski spiker, novinar, televizijski voditelj, pisac te filmski, kazališni i televizijski režiser. Prijatelji su ga zvali Het. U Vinkovcima je završio pučku školu i tri razreda gimnazije. Potom je u Zagrebu 1939. godine završio gimnaziju i diplomirao režiju na Akademiji dramske umjetnosti. Od 1946. radio je na Radio-Zagrebu kao spiker, novinar i režiser. Godine 1956. bio je jedan od utemeljitelja Televizije Zagreb i prvi hrvatski TV-spiker, TV-voditelj i TV-režiser. Na Radio Zagrebu režirao je preko 80 radio-drama te se bavio adaptacijama romana i pripovijetki za potrebe radija. Na TV Zagreb režirao je oko 80 TV-drama i dvije TV-serije (1971. "Kuda idu divlje svinje" i 1974. "Kapelski kresovi"), koje su bile jedne od najzapaženijih i najgledanijih. Bio je voditelj TV-emisija posvećenih filmu "Ekran na ekranu" i "3, 2, 1… kreni", TV-emisija iz kulture "Srce u zavičaju" i "Srdačno vaši" te kvizova "Kviskoteka" i "Brojke i slova". Već 1958. godine snimio je srednjometražni film za djecu "Veliko putovanje", a kasnije i dvadesetak drugih te 100 dokumentarnih filmova. Bio je pripovjedač u filmovima i TV-serijama ("H-8" Nikole Tanhofera, "Protest" Fadila Hadžića, "Smogovci"). Pet godina je bio dramaturg u "Zora-filmu". Režirao je 20-ak kazališnih drama u zagrebačkim kazalištima i u subotičkom kazalištu. Ivan Hetrich je bio pasionirani rješavač zagonetaka i vjerni kvizovac. U zagrebačkom enigmatskom časopisu "Vjesnikovom kvizu" objavljivao je od broja 338 (30. 1. 1985) do broja 400 (17. 6. 1987) kozerije, pričice, humoreske ... pod stalnim naslovom "E(h), baš svašta!" i potpisivao ih nadimkom Het. Objavio je velik broj vesterna u ediciji "Laso" pod pseudonimom John George Jullian. Krajem 1980-tih godina otišao je u mirovinu, ali je još dugo bio aktivan u novinarstvu, u Novinarskom klubu u Zagrebu. Primio je brojne nagrade i odlikovanja za svoj svestrani profesionalni i umjetnički rad.

Gordana Bonetti omiljeno TV lice

https://www.youtube.com/watch?v=x6oChL7aTvQ

Gordana Bonetti (Beograd, 30. rujna 1931. - Split, 16. kolovoza 1972.) bila je hrvatska TV i radio spikerica i voditeljica. Rođena je kao Gordana Pantelić. Osnovnu školu na njemačkom jeziku i četiri razreda gimnazije pohađala je u Beogradu. Gimnazijsko obrazovanje nastavila je i završila u Prvoj gimnaziji Rijeka. Govorila je njemački, engleski i ruski jezik. Nakon mature zaposlila se najprije kao službenica u turističkoj agenciji, a zatim 1952. i kao spikerica Radio Rijeke. Godine 1957. nakon položene stroge audicije, tijekom koje je pokazala široku opću kulturu i izvrsno poznavanje standardno-jezične norme, postala je spikerica Radio Zagreba. Godine 1963. prelazi na TV Zagreb gdje je radila u informativnim, kulturnim i zabavnim emisijama. Temeljito se pripremala za svaki nastup pred kamerama, vježbala dikciju, artikulaciju, gramatiku govora i scenski pokret. Svojim glasom, neponovljivim sonornim altom bila je umjetnik govora pred mikrofonom. U Barceloni je 1966. primila svjetsko priznanje - nagradu Ondas (prev. sa španj.- valovi) za vođenje putopisnih emisija "Smjerom putokaza" i radijsku interpretaciju književnih tekstova. Bila je omiljeno televizijsko lice i u javnosti je uživala veliki ugled.

Gordana Bonetti umrla je 16. kolovoza 1972. u dobi od 40 godina.

TV Zagreb - Blagdanski Retrovizor

https://www.youtube.com/watch?v=l9lEgpURAZc

U subotu 31. prosinca, na Prvome programu u 20.00 sati, gledatelji će se u prisjetiti kako se nekad čekala Nova godina, kako je nekadašnja Televizija Zagreb, a onda HRT, pripremala novogodišnji program. Gosti emisije bit će sudionici nekadašnjih, ali i današnjih novogodišnjih emisija i slavlja: Gabi Novak, Tereza Kesovija, Ivica Krajač i Saša Zalepugin. U emisiji će iznijeti svoja sjećanja na dočeke Nove godine nekad i danas te ih usporediti, a razgovor će pratiti arhivske snimke.

– Svi su oni oduvijek bili kuhani i pečeni u našim emisijama i svojim su nastupima gradili televiziju u Hrvatskoj, a televizija je s druge strane pomogla njima. Ono što su napravili u svojoj karijeri, vrijedi i danas. Saša Zalepugin cijeloga se života bavio zabavnim i mozaičnim programom i svi znamo koliko je to dobro radio. Uvodio je novine i postavio temelje nekim današnjim emisijama. Primjerice, iz nekadašnjih rubrika njegove emisije Nedjeljno popodne nastale su posebne emisije posvećene glazbi, kućnim ljubimcima, vrtlarstvu i sličnim temama – kaže urednik emisije Novogodišnji retrovizor Zvonimir Varošanec.

ULOŽIO je Varošanec u emisiju truda. Valjalo mu je ako ništa pregledati arhivske novogodišnje emisije od ranih šezdesetih godina, pa sve do 2005. godine.

– Kad gledam te najstarije emisije, shvaćam da je recept uvijek bio red pjesme, red humora. Nerealno je očekivati da pobjegnemo od toga – kaže stoga Zvonimir Varošanec.

Tome dodaje kako su oduvijek kritičari s velikim zanimanjem pratili novogodišnji program i kako se uvijek čekalo hoće li kritika biti dobra ili loša. Organizacija takvih projekata bila je težak zadatak i veliki izazov i zato su se urednici uvijek trudili izmisliti nešto novo. A i sam Varošanec pamti svega s obzirom da je u svojoj je dugogodišnjoj karijeri sudjelovao u stvaranju brojnih novogodišnjih emisija. Pamti tako i zgodu koju je prošao s kolegicom Marijom Nemčić. Vodili su novogodišnju emisiju u kojoj se nije pojavio jedan od glazbenih gostiju, pa je Varošanec otrčao kući po gitaru i uživo zasvirao u emisiji. I dobio pohvale brojnih gledatelja za vođenje, ali i za sviranje.

Zagreb Bijeli Grad [Objektiv 350] [1969.]

https://www.youtube.com/watch?v=FxJGt6uxmdI

Dokumentarac Branka Lentića o životu Zagrepčana s kraja 60-ih godina.

Branko Lentić (Milna, 1930.) je hrvatski novinar i redatelj dokumentarnih filmova.

U novinarstvu od 1966. Sav radni vijek proveo je na Hrvatskoj televiziji, od početka 1966. do umirovljenja 1993., te nakon njega kao autor dokumentarnih filmova i mentor mlađih novinara. Počeo je kao autor i urednik emisija za mlade. Pročuo se dokumentarnom serijom Objektiv 350.

Bio je urednik programa Televizije Zagreb 1969.-1972., kada je smijenjen jer se nije odupro hrvatskom proljeću. U početku osamdesetih godina izborio se, potaknut suradnjom Alpe-Adria, da se 1982. pokrene televizijski magazin Alpe-Dunav-Jadran. kroz koji je Televizija Zagreb približavala publici ideju srednjoeuropskog zajedništva, unatoč protivljenjima iz krugova Jugoslavenske radiotelevizije. "S beogradske televizije su govorili kako ponovno želimo uspostaviti Austro-Ugarsku i slično."

Bio je prvi direktor Hrvatske televizije 1990.-1992.

Bio je i predsjednik Međunarodnog konzorcija za koprodukciju dokumentarnih filmova, koji je okupio niz televizijskih kuća (BBC, NTV, RAI, STV), te član žirija na mnogim festivalima u zemlji i svijetu.

Autor je više od dvjesto dokumentarnih filmova. Njihova dokumentarna vrijednost priznata je odmah, ali tek kasnije su ustalilo mišljenje o njihovoj izrazitoj filmskoj vrijednosti. Već Sedamdesetih godina svjetski televizijski stručnjaci počinju proučavati Lentićev specifičan stil i pisati o njemu. Lentić snima kao naizgled distanciran svjedok, bez komentiranja, uspostavljajući tako izravan kontakt publike s „malim“, praktički anonimnim junacima svojih filmskih priča. "Svaki čovjek“ , kaže Lentić, „može biti junak filma. Samo to treba znati vidjeti".

Među tim filmovima kultni status ima Iza Lože, kroniku gledišta splitskih dokoličara na Gaginu štekatu Iza Lože. Svjedok polazi od uplakane djevojčice u modrom kaputiću u koloni izbjeglica iz Vukovara. Žulj opisuje pridošlice, radnike koji traže posao i mogućnosti boljega života, nastanjeni u faveli iznad Rijeke, često i bez struje i bez vode, stvarajući obitelji, pokušavajući živjeti neki normalan život. Mjesto koje hoće živjeti o Vranjičanima kojima život ugrožava cementara i azbest snimljen je 1976., a danas gotovo da je aktualniji. Svi ti i mnogi drugovi Lentićevi filmovi su ne samo dokument svoga doba, nego i izvrsni filmovi, temeljeni na minimalnoj poetici dokumentarca.

Hrvatska Radio Televizija Zagreb Povijest Dokumentarnog Programa

https://www.youtube.com/watch?v=T2uxN_qbDbo

Programski sadržaj koji se temelji na rodu dokumentarnoga filma, tj. dio programa proizveden dokumentarističkim metodama i s dokumentarnim ciljem; u organizaciji TV kuća odjel koji proizvodi dokumentarne TV emisije. Zasnovan na radijskoj ili TV interpretaciji stvarnoga života, ponajprije preko dokumentarnoga TV filma, emisije, reportaže ili priloga, a ima snagu autentičnosti i vjerodostojnosti, pri čemu se dokumentarne radijske i TV forme stvaraju na licu mjesta ili se autentično rekonstruiraju. Na RTZ-u se javlja sredinom 1960-ih kao neformalni dio IP-a TVZ-a okupljen oko novinara specijaliziranoga za produžene reportaže Z. Letice. Na RZ-u se dokumentarni program pojavljuje istodobno, također u okviru informativnoga, ali nikad nije formaliziran. Izvorna dokumentarna radiodrama na RZ-u se razvila u sklopu zagrebačke radio-dokumentarističke škole, s rodonačelnikom Z. Bajsićem (Zbogom, 1968). Dokumentarna se forma do danas na HR-u njeguje ponajprije kroz dokumentarne drame i dokumentarne reportaže u okviru dramskoga programa HR-a. Dokumentarni program na TVZ-u postaje samostalna jedinica 1969, s A. Miladinovim kao prvim urednikom. Tijekom toga razdoblja uglavnom proizvodi produžene političko-informativne reportaže iz zemlje i inozemstva koje se snimaju na 16mm filmskoj vrpci. Zatim mijenja ime u Dokumentarno feljtonistički program, a u tom razdoblju izdvajaju se kratki dokumentarni filmovi socijalne tematike B. Lentića, D. Kalajdžića, N. Fulgosija i dr., bliski filmskoj estetici “direktnog filma” i poetskog realizma. Urednik 1984. postaje O. Kosovac, čiji će mandat obilježiti stilska i tematska tranzicija. Krajem 1980-ih prestaje se snimati na filmsku vrpcu te se prelazi na znamo jeftiniju proizvodnju s elektronskim kamerama i kazetama (U matic, analogna i digitalna Beta, IMX i posljednjih godina HD). Nakon 1990. mijenja se težište s dnevnopolitičkih tema na povijesne, napose na komunističke zločine i predstavljanje hrvatske emigracije. U to se doba osim dokumentarnih filmova i emisija produciraju i magazinske kulturne emisije kao što su Ekran bez okvira, Hrvatska knjiga, Kulturni krajolik i dr. Od 1995. do 2002. odjel se zove Dokumentamo-povijesni program, a urednik je M. Mikuljan. U tom razdoblju posebnu važnost ima nekoliko stotina polusatnih dokumentarnih emisija koje su zabilježile osobe i zbivanja povezana s Domovinskim ratom, kao i znamo povećanje autorskog angažiranja slobodnih filmskih redatelja, koji su otad snimili brojne dokumentarne filmove u produkciji HRT-a (B. Žižić, E. Galić, V. Tadej i dr.). U razdoblju urednika M. Branko vica 2002-09. Dokumentarni program snažnije se okreće temama iz svakidašnjice, putopisima, popularizaciji znanosti i zabavi. Mnogi filmovi i serijali bili su uvršteni na međunarodne festivale, a posebno je bilo uspješno angažiranje češkoga redatelja J. Menzela za režiju dvaju dokumentarnih filmova o Dubrovniku, od kojih je Moj Dubrovnik imao zapažen festivalski uspjeh. U tom razdoblju, u skladu s prilagodbama Zakona o HRT-u europskomu medijskomu zakonodavstvu, Dokumentarni program uz vlastitu proizvodnju počinje sve više koproducirati filmove ili ih kupovati iz vanjske produkcije. Nakon 2009. Dokumentarni program u kraćim razdobljima vode urednici N. Šojlev, N. Lovčević i T. Mršić, a restrukturiranjem HRT-a 2013. gubi status autonomnoga programskog odjela te postaje produkcijska jedinica koju do 2015. vodi R. Zuber.

Ivo Štivičić: Glumački portret: Vlasta Knezović

https://www.youtube.com/watch?v=wjP0stUrqqo  

Razgovor s Vlastom Knezović (1948-), hrvatskom kazališnom, filmskom i televizijskom glumicom. Gledatelji je najviše pamte po ulogama u poznatim TV serijama: Dorica u 'U registraturi', Vrtirepka u 'Prosjacima i sinovima', Marjeta u 'Velom Mistu'. Bila je članica ansambla DK Gavella u Zagrebu.