Hrvatski tamburaški brevijar

Hrvatski tamburaški brevijar

Nakon dvije godine rada, knjiga „Hrvatski tamburaški brevijar“ Mihaela Ferića, stigla je u studenom 2011. godine na predstavljanje u Hrvatski državni arhiv, kao primjer dragocjenog istraživačkog rada o povijesti tamburaštva u Hrvata. Ugledni autor, Mihael Ferić, ispričao je tamburašku povijest Hrvata kao i povijest tamburaštva na svim kontinentima. U  pet desetljeća rada njegovo ime krase i „Pjesme moje u knjigama stoje“, „Il' pjevajte ili zasvirajte“, a posebno tri knjige, „Zasvirajte tambure“ koje zauzimaju istaknuta mjesta u etnološkoj i muzikološkoj literaturi.

Ferić je jedan i neponovljiv, usudio se ono što prije njega nikom nije pošlo za rukom, napisao je  prvu knjigu o tamburi i tamburaškoj glazbi. Zbog toga je ova knjiga jedinstvena, ona širi nove horizonte i spoznaje o tamburi u Iraku, Afganistanu, ona nam otvara vrata naših predaka o tome kakve su tambure pravili prije, a kakve njihovi potomci danas. Knjiga je otvorila svoje stranice u povijesnom trenutku kada se hrvatska država priprema za članstvo u EU, a brojni tekstovi na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku pozivaju čitalačku publiku iz EU da se pridruži i uživa u nadahnuću čitanja.

Na predstavljanju knjige, njezin urednik, Martin Vuković je rekao: „neću vam oduzimati vrijeme puno pričajući o knjizi. Želio sam vam skrenuti pozornost na ono što često ne vidimo u našim sredinama. Koliko samozatajnog, a velikog čovjeka imamo tu pored sebe, a najčešće to priznamo kad ode na drugi svijet. Učinimo to u ovom slučaju nešto ranije. Poslušajmo ga, iskoristimo ga uzmimo njegovo znanje da bude bolje svima nama“.

Pola godine kasnije, Hrvatsko društvo skladatelja riječi urednika Vukovića,  pretvorilo je u djelo. Na svojoj redovitoj Skupštini, 3. lipnja 2012. godine objavili su da se nagrada, „FRANJO KSAVER KUHAČ“ za područje tradicijske glazbe dodjeljuje Mihaelu Feriću za knjigu „Hrvatski tamburaški brevijar“ u izdanju udruge za promicanje hrvatske kulturne baštine „Šokadija“.

U obrazloženju nagrade se kaže:

"Znamo li koje je najpopularnije i najraširenije glazbalo u Hrvatskoj? Tambura, stari, autohtoni hrvatski instrument kojemu je melograf, glazbeni pedagog i dirigent, Mihael Ferić posvetio gotovo cijeli svoj život i oblikovao ga u knjigu od oko pet stotina stranica s više od tisuću i tri stotine fotografija i preslika sa šest kontinenata gdje sve Hrvati sviraju taj instrument. Knjiga se zove „Hrvatski tamburaški brevijar“ i ona to doista jest po znanju, uvjerenju i ljubavi koje je autor uložio kako bi rekao baš sve o tamburi koja se svira od Hrvatske do Amerike.

„Hrvatski tamburaški brevijar“ mnogo je više od leksikona tambure i tamburaške glazbe. To je knjiga o važnome dijelu hrvatskog nacionalnog identiteta, o povijesti tambure unutar dva stoljeća, od Iloka sve do Dubrovnika, o njezinu razvoju, ali i razlozima njezine omiljenosti, o tamburi koja okuplja ljude dobre volje, koja potiče autore, ali istodobno čuva i tradiciju kako bi je prenijela novim generacijama. „Hrvatski tamburaški brevijar“ doista je jedno od kapitalnih djela posvećenih glazbi, utoliko vrednije jer govori o instrumentu koji do sada nije imao tako sveobuhvatan zapis kao što je ovaj iz pera marnoga Mihaela Ferića. Na čast i ponos Franji Ksaveru Kuhaču čije ime nosi nagrada."

I ova knjiga ne treba biti kraj priče o tamburi. Priča o tamburi treba se razvijati i rasti zajedno sa nama. Ona treba postati nadahnuće koje ćemo prenositi s koljena na koljeno, poput legende u stihovima koju je napisao, Stjepan Jakševac. 

L E G E N D A   O   T A M B U R I C I                                        Stjepan Jakševac

Negdje sred ravnice za nestankom druma,

                                    skrivena duboko u sjenama šuma

                                    tajnu  svoju čuva jedna krošnja stara.

                                    Oko njenog duba legenda se stvara,

                                    negdje sred ravnice u sjenama šuma.

                                    I tako se priča reda iz vremena šukundjeda,

                                    da je tu od stabla njena tamburica načinjena!

                                    Načinjena za sva doba od rođenja pa do groba,

                                    da bi bila pratnja svima jer i ona dušu ima.

                                    Vedru dušu koja skriva drevne zvuke šuma, njiva,

                                    Ispod neba praotaca u domaji Slavonaca.

Davno jednog dana u jesenje veče,

                                    od ljeta se krošnja polomila sama,

                                    a iz njenog žilja, a iz tajnih tama,

                                    izvor voda živa šiknu i poteče,

                                    davno jednog dana u jesenje veče.

                                    I tako se priča reda iz vremena šukundjeda,

                                    da su tad od kose njene sitne žice načinjene !

                                    Sitne žice koje znaju da nam srce zaigraju,

                                    o veselju i o tuzi i o sreći kad smo druzi.

                                    Naše žice Slavončice, pričalice, pjevalice,

                                 brundalice, šaptalice, s vječnom pjesmom za ravnice.

                                    Ej, vječnom pjesmom slavonske ravnice !