'Hrvatsku maltretira 40 ljudi. Oni su bez vraćanja na rat ništa'
https://www.vecernji.hr/premium/hrvatsku-maltretira-40-ljudi-oni-su-bez-vracanja-na-rat-nista-1272942/galerija-326512?page=1
Što na umu, to na drumu – izreka je koja najbolje opisuje bivšeg ministra branitelja, danas saborskog zastupnika SDP-a Predraga Matića Freda. Bez uvijanja govori i o najnovijoj aferi sa SMS-ovima koja potresa HDZ, najavljenom vukovarskom prosvjedu, ali i stanju u SDP-u i svojim stranačkim ambicijama.
Pratite li najnoviji hrvatski političko-špijunski triler? Pratim jer nakon svih muka koje sam ja proživio s tom istom ekipom red je da se i ja malo zavalim u fotelju i uživam. Svi smo mi krvavi ispod kože tako da iskreno uživam i kad vidim da su se Josip Đakić i Hvidra između SDSS-a i branitelja opredijelili za SDSS. Čim vidim i čujem tu ekipu da daje intervjue, brzo otrčim na Sljeme, zagrlim drvo, poljubim kamen i oduševim se kako u prirodi ima puno više pameti nego na televiziji.
Što mislite, što stoji iza svega? To je karamarkizacija Hrvatske. Potpuno isti rukopis imali smo prije četiri godine kada su se isto koristile najniže strasti iz nestrpljenja da se legalnim putem dođe do demokratskih izbora za što su se branitelji borili. Pazite, koristiti obitelji poginulih, nestalih, obitelji koje su stradale, žene koje su silovane… za svoje ciljeve, a to obično rade ljudi koji non-stop pričaju o Domovinskom ratu i braniteljima, a najvjerojatnije u ratu nisu ni bili niti su bili branitelji. Ja stalno govorim da 40-ak ljudi maltretira Hrvatsku non-stop. Pogledajte sliku Franje Tuđmana iz 90-ih godina s predsjednicima tih tzv. braniteljskih udruga pa pogledajte Plenkovićevu sliku s tim predsjednicima udruga. Razlika je samo u Tuđmanu i Plenkoviću. To su isti ljudi i oni su taj rat doživjeli kao vrhunac. Moja skromna glava to je analizirala, to su ljudi kojima je Domovinski rat vrhunac karijere i bez tog drobljenja o ratu, Srbima, oni ne postoje i zato oni jednostavno diraju rane. A taj prosvjed što je najavljen u Vukovaru, pa koji bi luđak bio protiv toga da institucije procesuiraju ratne zločine?
Tema je vrlo mudro osmišljena? To nikako ne osmišljavaju ljudi iz tih udruga. Neki od njih, a išli smo zajedno u školu, imali su dva iz hrvatskog. U lice sam im rekao da priopćenje koje pročitaju ne mogu oni sami sastaviti. To je ekipa vezana za intelektualnu desnu elitu, a i Crkva je tu u igri. Oni njima to serviraju. Zar mislite da mogu složiti takvu priču, pa tamo se koriste neki izrazi koje oni u rječniku stranih riječi ne bi uspjeli pronaći.
To je sad vrijeđanje. Ipak su vam neki od njih bili suborci? Ja ne govorim o braniteljima, nego onima koji se nisu libili vrijeđati mene. Branitelja ima, hvala Bogu, pola milijuna. Ja govorim o maksimalno 40 ljudi i s njima sam uvijek spreman izaći i na megdan da usporedimo ratne putove, ako je to uopće bitno. Vidjeli ste što su pokušali, što su meni radili. Mene je godinu i pol dana pratila policija. Ja to ne mogu zaboraviti. U logoru mi je sve bilo jasno, a ovdje mi je policija godinu i pol dana bila za vratom, a nisam ni pogrešno parkirao. Nikad nisam napadao i u ratu sam se branio. Ali kad igram, igram crnim figurama, i to žestoko. I u životu i u politici. Mislite li da je afera s lažnim SMS-ovima, na neki način, povezana s braniteljskim prosvjedom? To su HDZ-ove unutarstranačke igre. Imaju trenutačno sreću ili nesreću da je opozicija slaba pa se unutar sebe pozicioniraju. Da smo mi 2015. i 2016. godine s Mostom sastavili Vladu, bila bi ovo jedna pristojna država. Mi bismo upristojili zemlju. Ovako i dalje, 30 godina od Domovinskog rata i “sto godina” od Drugoga svjetskog rata, govorimo o ustašama i partizanima. Muka mi je od toga. Ovo što se događa u SDP-u je mila majka što bi se događalo u HDZ-u. Da u HDZ-u dođe do lomova kakvi su u SDP-u, imali bismo Đinđićev sindrom. Kod njih ili si na vrhu ili mrtav. Plenković je, kao i Orešković, strano tijelo koje im je dobro došlo da im donese vlast i sad oni misle da im više ne treba jer je opozicija slaba. Vidite da je njima ideal Orban. Žele krajnju desnicu, konzervativizam, a mi smo ipak odrasli u jednom drugom sistemu u kojem nije bilo nestašice jogurta. Mi smo ipak liberalnija zemlja, ali neki žele da budu Hrvati iznad svega, a svima ostalima žute trake oko ruke ako uopće ima mjesta za njih u ovoj zemlji. Vukovarac ste, bivši ministar branitelja, što očekujete na prosvjedu i hoće li se cijela ta priča sada ipak razvodniti? Dovući će oni desničare, a i Crkva će ih s oltara pozivati. Kao što smo već rekli, tema je tako dobro odabrana da nitko normalan ne može biti protiv toga.
Nije li sramota da i 25 godina od rata zločini još nisu riješeni i koja su vaša saznanja, koliko ima takvih slučajeva? Puno manje nego što se priča. Kad govorite o aboliciji, treba znati da su abolirani neprijateljski vojnici, ali istovremeno nitko nema iskaznicu da je aboliran. To znači da si aboliran ako si nosio pušku, ali ne i ako se utvrdi da si počinio ratni zločin. Dakle, samo sudjelovanje u pobuni, agresiji nije znak da moraš završiti na sudu. Nekome tko zna da mu je susjed poslao nekog na Ovčaru, ali ne i ubio, to ne znači mnogo? Treba se vratiti na početak pitanja. Od 30 godina Hrvatske HDZ je bio na vlasti više od 20 godina, pogotovo tih 90-ih. Mogli su optuživati, osuđivati, presuđivati, strijeljati, vješati. Što god su htjeli. Ali nisu. Vidite li tu poveznicu sa SDSS-om? Naravno, ruka ruku mije, jedno se s drugim uvijek povezuje. Pa Plenković ne smije pozvati Pupovca preko, na Markov trg, u svoj ured jer jedan Pupovčev izlazak košta 200 milijuna kuna. To je politika, nažalost, i ja se zbog toga loše osjećam. Može li u Vukovaru biti normalnog suživota? U tom gradu djecu odvajaju od vrtića. To je odluka Srba. To im nije Hrvatska nametnula. Ja sam to nazvao legalno etničko čišćenje. S lepo i belo teško možeš doći u Osijek studirati.
Što je rješenje? Da institucije rade svoj posao, a građani svoj. Ja, da imam novca, nema šanse da bih ga investirao u Vukovar. Mogu vam i slikovito to objasniti. Znate onaj znak na Marlboru? Kad ga malo bolje pogledate i kad se još malo i popije, asocira na srpsku šajkaču. I sad zamislite situaciju da u Vukovar dođe Philip Morris i u pogon uloži 500 milijuna eura pa mu naiđu Culej i takvi pijani i kažu: “Vidi, vidi, ne’š ti u moj Vukovar šajkaču stavit.” Pa potom legnu na cestu i ujutro 10-20 šlepera cigareta ne može izaći iz pogona. Bih li ja kao gazda Philip Morrisa to napravio? Ne bih, otvorit ću pogon u Bugarskoj ili Mađarskoj gdje me nitko neće maltretirati. Kao što na državnoj razini postoji 40 ljudi, tako i u Vukovaru postoji njih 15 koji žive od Domovinskog rata jer, da im nema toga, bili bi nitko i ništa kao što su bili i prije rata. Uskoro će četvrta godina od prosvjeda pred Ministarstvom branitelja. Kažete da vas pozivaju na obilježavanje. Idete li? Ne pada mi na pamet. Ako Bog da, neću više nikada u tu zgradu ni ući jer ju je biskup Košić zakužio. Vidjeli ste da je blagoslovio ministra od dva dana Miju Crnoju i onu časnu. Odletjeli i Crnoja i časna a da nisu ostavili nikakva traga. Bio je to najneuspješniji blagoslov u povijesti katoličanstva. Da vam je netko u trenutku kada se šator pojavio vama pod prozorom rekao da će se za koju godinu ista ekipa okrenuti protiv HDZ-ove Vlade, što biste mu rekli? Ma oni su vam takvi. Mrze se među sobom, ali kad dirneš jednog, svi skoče da ih se slučajno ne razbije. Oni su zapravo simbol kapitalizma kakav želimo, uredno odrade sve za što ih se plati. I opet će, za bilo koga.
Pa, s obzirom na novi Zakon o braniteljima, ova im je Vlada poprilično dala? Ma njih to ne zanima. Njih zanima medijska pozornost. To su karakterno ljudske nule. Nisam ja sa SDSS-om u koaliciji. Oni su. Culej, Đakić i ekipa Pupovca bi utopili u čaši vode, ali su zbog vlasti spremni na sve. Zadnjih se dana napada ministra Medveda jer je Ministarstvo kupilo harmoniku za 20-ak tisuća kuna za dijete branitelja? Netko bi sad očekivao da to kritiziram, ali Ministarstvo branitelja i postoji da napravi neke dobre stvari za branitelje. Na žalost, ne može za sve. Mislim da mi je čak i poznata priča o toj obitelji, možda je čak i krenula za vrijeme mog mandata. To su dobre stvari, pogotovo ako se poslije našao sponzor koji će pokriti taj iznos. U ovom slučaju i ja bih vjerojatno tako postupio. Za vrijeme vašeg mandata Ministarstvo je nabavilo krovni nosač za automobil koji je poslije za osobne potrebe koristio vaš zamjenik Bojan Glavašević? Više sam puta do sada to objašnjavao. Nosač nije stvar koja se troši, Bojan me pitao može li ga posuditi i ja sam dozvolio. Kao što bih djelatniku Ministarstva, da me, recimo, pitao da mu posudim 100 stolica iz dvorane za svadbu, isto rekao da može. Kad smo već spomenuli Bojana Glavaševića, kako ste vi doživjeli to što je napustio SDP? Žao mi je, ali to je njegov put. Poštujem to, ali mislim da je pogriješio. Kad igrate, kad ste na terenu, onda možda i date gol, ali ako ste na tribinama, nema šanse.
Kažu u SDP-u da ste se prometnuli u Bernardićeva najvećeg zaštitnika. Što vi na to kažete? Meni i danas predbacuju da sam se kasno uključio u rat, kad je već počeo. Na početku, kada neki kreteni postavljaju balvane po cesti, to se ne zove rat, nego terorizam i za to postoji policija. Ali kad se JNA uključila na stranu Srba, i ja sam se uključio u rat. Ja sam po tom pitanju legalist, apsolutni. Nisam za to da se nekoga postavlja i smjenjuje na ulici ili putem nekakvog puča. Ja štitim zakonitost. Ako sada maknu Beru jer je 90 ljudi reklo da ga se makne, i nakon idućih izbora bit će isto. Sve više ljudi u stranci vidi dva rješenja – da Bernardić ode, a da Zlatko Komadina preuzme stranku ili da se sve pobunjenike izbaci iz stranke. Za koju ste vi opciju? Ja sam za opciju da se pričekaju euroizbori i da se na temelju njih vrednuje predsjednik. Time bismo zaštitili zakonitost, naš Statut, ali i tog mladog čovjeka, koji, što bi rekao Saucha, treba još 50 godina šetati ovim gradom. Da sam ja dao ostavku kada su to od mene tražili šatoraši, ne bih danas s vama razgovarao, vjerojatno bih se već davnih dana ubio. Ali ne mogu dati ostavku ako nisam učinio ništa loše. Uspoređujete svoju situaciju s braniteljima i ovo što se događa Bernardiću? Kao što za Vladu postoje izbori, tako i u stranci postoji izborna konvencija.
Kako vi gledate uopće na opciju da Komadina preuzme stranku? Neki ljudi u Klubu misle da će im biti bolje ako Komadina dođe. A bilo bi im gore nego s Bernardićem. Ponavljam, za malo više od pola godine su euroizbori. Ako ne skupimo glave i ne počnemo reagirati na ovu Vladu koja se tuče između sebe, neka priče da im je stranka važnija od svega pričaju nekom drugom, a ne meni. Pola stranke bi na tu listu za euroizbore, želite li i vi? Mene osobno to ne zanima iako, naravno, svatko želi otići. Čak sam na jednom zadnjem stranačkom sastanku rekao kako od tih euroizbora osim što će nekoliko ljudi natrpati džepove eurima, nema velike sreće. Hrvatski narod još uvijek ne prepoznaje važnost uloge eurozastupnika. Jesu li točne glasine da ste vi novi šef Kluba zastupnika SDP-a i biste li pristali na to? Mislim da je to čast. Poštujem sve kolege zastupnike, ali nemam respekta ni prema kome. Mogu ja to sve prihvatiti u cilju boljitka stranke, ali nije da mi to treba. Ja ću na kraju u ovoj stranci biti Reihl-Kir. Na kraju će me ubiti i jedni i drugi jer onaj tko želi biti pošten uvijek nekome ne odgovara. A ja sam takav, ne živim od politike. Bio sam branitelj, imam tu mirovinu, nadam se da kruha gladan biti neću, ali dok god mogu dati svoj doprinos, dat ću ga.
Htjeli ste biti i gradonačelnik Zagreba, pa Vukovara, postali ste potpredsjednik Kluba, sada biste mogli postati i šef Kluba. Koja je vaša prava ambicija? Takav sam. Kažem im da me slobodno žrtvuju, spreman sam politički poginuti. Nitko tko se bavi politikom ne voli izgubiti neke izbore. A ja molim Boga, gdje god hoćeš. Kada je Bernardić tek izabran za šefa stranke, govorili ste da se neki ljudi u vodstvu prema vama ponašaju gore od nekih čuvara u logoru. Kako to da se situacija toliko promijenila? Počeli su pozdravljati i nakon tog intervjua shvatili su da sam osjetljiv na neke stvari. Meni je Milanka Opačić zamjerila što je smijenjena s mjesta potpredsjednice Sabora kao da sam je ja maknuo. Većina je glasala za to. Vjerojatno vam je zamjerila i kad ste rekli da za njom neće puno žaliti što je otišla iz SDP-a? Poslije sam se ispričao za to iako, kad vidim da je otišla iz stranke a da nije platila članarinu uz obrazloženje da je ona SDP-u dala sve, mogu samo kazati da nije u pravu i da je SDP dao sve njoj. I to vrijedi za sve nas. Bez stranke bili bismo nitko i ništa.