NL: Dva desetljeća slušali smo da Hrvatska treba postati otvoreno društvo,
poput ostalih zemalja, jer to će to omogućiti prava čovjeka, slobodu kolanja
ljudi, roba i kapitala. Samo uz takve pretpostavke, vladajuće je mišljenje,
moguć je ekonomski i duhovni napredak ljudi i zajednica. Sada vidimo da su
ljudi dobili slobodu, ali sve više gube radna mjesta, sigurnost i mogućnost zadovoljavanja
osnovnih životnih potreba. Kako to objašnjavate?
ZM: Nekad je otvoreno
društvo bilo izlazom za neke stiješnjene narode na rubu Europe, a danas je to sadržaj
mita, koji se nameće svim narodima diljem svijeta. Ono je način uređenja
političke jedinice, koji je protivan uvriježenoj prostornoj državi. Svjetski
kapital danas narodima nameće otvoreno društvo, kao zamjena za njihovu
prostornu državu. To najbolje govori, da je otvorenost političke zajednice
sredstvo eksploatacije naroda. Pripovijedanje propagandista svjetskog slobodnog
kapitala je, kako bi rekao Karl Marx, opijum za narode. Vi ste dobro saželi
učinke otvaranje društava u smislu rada, zaštite života i zadovoljenja životnih
potreba. Svrha otvaranja naroda i njihovih država je, doslovce, iskorištavanje
tuđeg prirodnog blaga te rada i života ljudi. Sloboda služi svjetskom tržištu i
slobodnom kapitalu. Čemu čovjeku prividna sloboda, ako on nema posla i ako nije
u stanju ni nositi odgovornost za zajednicu i za obitelj. Od obećanja ekonomskog i duhovnog napretka ljudi i zajednica nije mnogo
ostalo. Pogledajte Hrvatsku, Italiju, Španjolsku, Grčku, UK i SAD!
NL: Ne čini li Vam se, da se nova sudbina svijeta iznenada pojavila?
ZM: Otvoreno društvo ima
svoju višestoljetnu povijest. Prvo pravo otvoreno društvo stvorile su Ujedinjenje
nizozemske pokrajine koncem šesnaestoga stoljeća. Protestantski burgeri, koji
su se već bili obogatili trgovinom između španjolskih kolonija u Americi i
Europe, brušenjem kamenja, zlatarstvom te tkanjem skupocjenih vunenih i
svilenih tkanina nisu svoje bogatstvo mogli povećavati širenjem svojeg prostora
u Europi. Oni su i sami pošli preko širokih oceana. Za svoj kolonijalni projekt
oni nisu imali dovoljno pravih domaćih ljudi pa su svoju državu otvorili za
kalvince, hugenote i Židove, koji su nosili vještine i kapital. Otud naziv
otvoreno društvo. Nizozemci su pritom državni prostor pretvorili u uporište za
vojno-poslovni pothvat osvajanja dalekih tuđih prostora. Bitnom značajkom
otvorenog društva bio je i ostao militarizam, jer su se tuđi prostor i pripadno
prirodno blago otimali vojnom silom. Dio pučanstva iz domaćeg uporišta bio je presađivan,
tako se govorilo, u nove posjede, kako bi organizirao otimanje ili gospodarski
rast. Zar nije gospodarski rast lijep izraz? Nizozemci su svoj „projekt“
otvorili došljacima, koji su dijelili ili koji su nadahnjivali protestantski
svjetonazor.
Koncem
sedamnaestog stoljeća predvodništvo otvorenog društva preuzela je Britanija. Vladala
je svjetskim morima puna dva stoljeća, pri čemu je od početka Industrijske
revolucije gola vojna sila bila dopunjena tehnološkom dominacijom. SAD su
preuzele štafetu otvorenog društva početkom dvadesetog stoljeća. Međutim,
izbijanje klasnih i nacionalističkih revolucija zakočilo je širenje otvorenog
društva sve do sloma komunizma i sovjetskog carstva. Nositelji otvorenog društva
sad kao silu rabe kapital i ideologiju liberalizma. Otkad je otvoreno društvo
preplavilo globalizirani svijet SAD su predvodništvo predale izravno kapitalu,
koji kao matična uporišta rabi SAD, Izrael, EU i Britaniju.
U
postupku otvaranja svijeta slobodnom kapitalu najgore je prošla Europa, koja je
svoju Ekonomsku Zajednicu, kao idealnu političku tvorevinu, prodala za promašenu
otvorenu EU. Europska Unija je agentura otvorenog društva za Istočnu Europu.
NL: Koje su ideje, povijesno gledajući, dovele do podređenosti ljudi
ciljevima kapitala?
ZM: Protestantizam je
svojom posebnom varijantom kršćanske antropologije uvjerio ljude da je čovjekova
narav skrhana Adamovim zagrizom u jabuku. [U Adamovu, a ne u onu Appleovu,
Stevea Jobsa.] Puritanci su smatrali da čovjeka pred Bogom ne mogu opravdati
dobra djela, kako su smatrali katolici u prostornim, zajedničarskim državama,
nego samo Božja milost. Je li čovjeka na životnoj lutriji zapala Božja milost, on
može doznati ako štedljivo živi i ako postigne poslovni uspjeh. Protestantstvo
je naputak za gomilanje kapitala. Nositelji već nakupljenog kapitala objeručke su
prihvatili ponuđeno protestantstvo. Max Weber nije imao pravo kad je tvrdio da
je protestantstvo stvorilo kapitalizam. Bilo je upravo obrnuto. Protestantstvo
je instrumentaliziralo ljude za potrebe akumulacije kapitala. Ono nije izgrađivalo
bolje ljude, nego samo obavljalo selekciju među postojećim ljudima.
NL:Svijet je posljednje stoljeće postigao nezapamćene stope ekonomskog
rasta, tehnološki i materijalni napredak. Jesu li napredovali i ljudi?
ZM: Kad je svijet ostao
bez slobodnog prostora za prisvajanje, kapital se prihvatio gospodarskog rasta
na postojećem, konačnom prostoru. Kao da je Zemljinoj plohi dodao treću
dimenziju. U tom novom, virtualnom prostoru bjesomučno se stvaralo bogatstvo,
koje nije ostajalo radnicima, poduzetnicima i narodima, nego je dodavano već
nagomilanom kapitalu. Za kulturni napredak ljudi kao ljudi nije ostavljana ni
mrva dodane vrijednosti. Stoga se na sadašnje stanje svijeta buni čovjekov duh,
jer je čovjek ipak i još uvijek homo
sapiens. Kapital je nasuprot kulturnoj težnji čovjeka komercijalizirao
kulturu. Kapitalu ljudski duh zaudara.
NL: Svijet se globalizirao i komunikacijski jako povezao. Mislite li da
otvorena društva sada trebaju postati zatvorena?
ZM: Narodi i ljudi se
moraju zaštititi i to zatvaranjem svojih društava u povijesne prostorne
političke zajednice. To ne znači da se narodi i države trebaju izolirati. Države
trebaju međusobno zdušno surađivati i planirati zajednički procvat. One ne smiju
sudbine i budućnost svojih naroda prepuštati hirovima svjetskog slobodnog
tržišta i samovolji nositelja kapitala. Zajedništvo država je neprocjenljivo
blago. Suradnja prostornih država treba se prvo očitovati u dovlačenju kapitala
iz virtualnog u zemljopisni prostor.
NL: Znači li sve to da se Hrvatska,
Europa i svijet trebaju oprostiti od visokih stopa rasta? Zašto?
ZM: Radni ljudi nemaju
veliku korist od rasta. Oni će prihvatiti stupanj rasta niži od stupnja
poželjnog za kapital. Visoki rast se ionako ne ostvaruje, jer je svjetsko otvoreno
društvo udarilo u globalni zid i nalazi se u prijetećem zastoju. Donedavno je rast
gospodarstva bio visok, a ljudi su bivali sve zaduženijima. Međutim, rast je potreban,
ali ne najveći mogući, jer ga Zemlja ne će moći podnijeti. Poželjan je najmanji
potreban rast, jer se pučanstvo svijeta povećava. Usto, svijet se i dalje urbanizira
i traži infrastrukturu, koju je sve skuplje održavati, a konačno treba iskorijeniti
i siromaštvo. Za našu vrstu je prijeko potrebno da svi ljudi rade, a to se može
postići i bez usiljenog rasta. Treba stvoriti svijet za svakog čovjeka. Dosta
je bilo selekcije ljudi putem otvorenog društva.