Prvi susret s Ajki - krojačnica Hnk, skučeni sobičak za probe kostima, golemi špigl odražava istinitost plesačeva tijela. Špigl odražava a Ajki komentira. Ona odmah vidi prednosti i nedostatke figure. Mane voli više jer ih njezina umješnost može pretvoriti u vrlinu. Špigl, klajda, obleka tako govori Ajki , purgerica nepopravljiva.
Plesaču je kostim druga koža, on je pomoć u interpretaciji. Ajkini kostimi vode plesača prostore bajke u kojoj se plesač poistovjećuje s likom kojega tumači. Kada radi klasični repertoar uranja kostimografkinja u tradiciju koju savršeno poznaje i svakoj Trnoružici, Orašaru ili Romeu i Juliji, dodaje zrnce svoje mašte i iznimnog ukusa.
U svijet kazališta Milka Šparembleka, uranja Ajki novom i drugačijom autorskom snagom. Sav talent koji joj je obilato podaren stavlja u službu novih radova. Hrabri iskorak u drugačije i plesači i publika oduševljeno prihvaćaju. Postavila je pravila plesnog kostima našeg vremena na ovim prostorima i postala kriterij za buduće kostimografe.
Družili smo se mi plesači s Ajki na generalkama, predstavama i poslije predstava. Stroga prema sebi stroga je i prema plesačima. Ona cijeni vještinu plesanja ali u plesaču traži umjetnika .Bez kompromisna i direktna, vulkanskih izljeva ljubavi ili kritike, sklizne joj i poneka sočna ..Sve je to Ajki
Svoje suradnike od koreografa do krojača i krojačica, binskih radnika Ajki cijeni i uzdiže. Zna ona dobro, bez njih nema predstave. Kao ni bez obitelji koju Ajki obožava i koja joj daje snagu i podršku kada postane teško. Oni koji su joj bili bliži znaju koliko joj je značio brat Jozo i šogorica Zora, na koju se oslanjala do zadnje sekunde.
Slučaj je htio da je svoju posljednju baletnu predstavu Ajki napravila u mojoj koreografiji za splitski Hnk. Naši dogovori oko svakog detalja, njezin šarmantni tavan I glazba Čajkovskog koja ga je ispunjavala, poneko suprotstavljanje ideja a zatim prva izvedba na otvorenom prostoru čarobnog Sustipana ipak bez Ajki. Nije voljela putovati, izvedbu je pogledala na snimci. Kad mi je pokazala prve skice kratko je komentirala Čajkovskog sam ti namjerno tak skromno oblekla, njega niš ne treba rihtati, stavila je tako kao i obično svaku stvar na svoje mjesto. Predstava se zvala Neostvareni susret.
Svi mi, plesači naših kazališta obožavali smo Ajki i njezine kostime, njezinu osobnost, komentare način oblačenja. Imali smo sreću poznavati je i privilegij nositi njezine kostime, imali smo mogućnost ostvariti susret .Hvala ti na svemu, čuvaj nas a mi ćemo te pamtiti.