Autor: admin
Datum objave: 11.01.2018
Share


IN MEMORIAM

Otišao je veliki LUCIĆ!

Otišao je veliki LUCIĆ! On i ja, naizgled nespojivi, živjeli smo iste ljudske vrijednosti! Tek sam sada svjesna koju je križinu imao u svom kratkom i napornom životiću. Nazvala sam ga kad sam pročitala genijalnu njegovu knjigu "Bezgaće povijesne zbiljnosti". Plakala sam od smija!

Kad smo se slučajno našli ispred Kazališne akademije u Zagrebu (ja pala glumu, a on režiju) dao mi je ruku s takvim dubokim poštovanjem da sam odmah shvatila kako imam ljudinu ispred sebe

Takav je trun u oku,bio mnogima.

Profesorica Huljev je prorekla da će se za njega čuti, izvorni talent, Smojina škola, dokazan, ostvaren i sve suprotno od riječi "licemjer "-(jedini pravi smrtni grijeh1)


Počivao u miru!


MARIJA Biljak




Ljiljana Gvozdenović:


Puno je tekstova o ranom odlasku, ovaj mi se čini najboljim. Nisam poznavala osobno Predraga Lucića, ali kao da smo se prepoznali……


ODLAZAK VELIKANA

IN MEMORIAM DUJE S ONOGA SVIJETA

 Novinar bez mrlje, satiričar bez premca, svetac bez religije

http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/DUJE-S-ONOGA-SVIJETA-Novinar-bez-mrlje-satiricar-bez-premca-svetac-bez-religije

Stvarateljski credo novinarstva Predraga Lucića uokviruje jedna riječ – sloboda. Duže od tri desetljeća radio je kao novinar i nikada nije pristao ni na jedan politički niti bilo kakav drugi vanprofesionalni pritisak

Novinar bez mrlje, satiričar bez premca, svetac bez religije – to je bio Predrag Lucić. Nepravedno, okrutno preranim odlaskom suutemeljitelja Feral Tribunea, novinara, pjesnika, pisca, dramatičara, kabaretista, pjevača i urednika, ovdašnja društva nisu izgubila tek veliko ime, nego višedimenzionalnog kreativca i plemenitog čovjeka koji u novinarstvu i umjetnosti ostavlja neizbrisiv trag, a u dušama njegovih prijatelja i poštovatelja bolnu uspomenu na altruista i slobodara koji nije znao za mržnju i lošu volju.

Rođen je 1964. u Splitu. Polovinom osamdesetih u Beogradu je započeo studij kazališne i radijske režije, gdje mu je predavala profesorica Mirjana Miočinović, urednica sabranih djela Danila Kiša i prva supruga velikog pisca. Desetak godina kasnije, to će poznanstvo inicirati Lucićevo pokretanje biblioteke Feral Tribune, u kojoj je, zajedno sa splitskim pjesnikom Damirom Šodanom, objavio osamdesetak zapaženih naslova beletristike, poezije, publicistike i političke teorije. Na početku studija, 1985, u Splitu je upoznao Viktora Ivančića, na čiji se poziv pridružio stvaranju Ferala, ondašnjega tjednog satiričnog podlistka Nedjeljne Dalmacije.  U godinama koje su slijedile, zajedno s Ivančićem i Dežulovićem, s kojima je do samoga kraja ostao najbliskiji prijatelj i skladan suradnik, Lucić će u Feral Tribuneu okupiti snažnu novinsku redakciju,  pretvorivši ga u najkritičnije i najduhovitije satiričko-političke novine na prostoru bivše Jugoslavije. U petnaest godina  samostalnog postojanja, Feral će se nepopustljivo, s humanističkih pozicija, suprotstavljati nacionalizmu, ratu i militarizmu, za što je dobio više međunarodnih priznanja nego sve novine u povijesti hrvatskoga novinstva zajedno.

Neodvojiv dio kreativnoga trojca Ivančić-Lucić-Dežulović, Predrag je pisao paralelno novinske članke, satiru i poetsku parodiju. Njegovi novinski tekstovi odisali su strašću za slobodom, altruizmom, zagovorom pojedinca i protivljenjem svakome kolektivizmu. No najveći trag ostavio je u pjesničkoj parodiji, stvorivši golem opus kakvome zasigurno nema premca ni u europskoj pjesničkoj povijesti. Objavio je šest knjiga parodijske poezije: „Haiku haiku jebem ti maiku“ (2003), „Sun Tzu na prozorčiću“ (2009.), „Bezgaća povijesne zbiljnosti“ u dva sveska 2010 i „Gusle u magli“ 2013. Pretprošle godine, tadašnja izdavačka kuća Novog lista Adamić, pod uredničkom palicom Dragana Ogurlića objavila je njegovu šestu, posljednju poetsku knjigu, „Step by step Stepinac i još mnoge popularne pjesme“. Objavio je Lucić još dvije knjige poezije: „Ljubavnici iz Verone“ (2007), zavodljive stihove u slavu raznolikosti ljubavi, te „Mjesec iznad Splita“ (2012), ezoteričnu odu njegovu gradu. No izdanje koje je objavio zajedno s Dežulovićem – „Greatest shits – antologija suvremene hrvatske gluposti“ iz 1998, vjerojatno je najpoznatija njegova knjiga, nastala iz urnebesno zabavne, istodobno i tragične kolekcije besprizornih izjava političara devedesetih godina što ih je Feral prikupljao u rubrici „Greatest shits“.

Stvarateljski credo novinarstva Predraga Lucića uokviruje jedna riječ – sloboda. Duže od tri desetljeća radio je kao novinar i nijednom, nikada - zajedno sa svojim drugovima iz Ferala - nije pristao ni na jedan politički niti bilo kakav drugi vanprofesionalni pritisak. Kada je Nedjeljna Dalmacija, potkraj 1989,  cenzurirala Feral, zajedno s Dežulovićem i Ivančićem napustio je redakciju i Feral preselio u Slobodnu Dalmaciju. Kada se isto to, četiri godine kasnije, dogodilo i u Slobodnoj Dalmaciji, „feralovci“ su otišli i napravili vlastite novine, koje su u sljedeće desetljeće i pol predstavljale trn u peti svim nacionalističkim režimima bivše Jugoslavije. Nakon što je Feral u lipnju 2008. prestao izlaziti, odbivši se povinovati zahtjevima za „prilagodbom“ mainstreamu i establishmentu, Lucić je kreativno utočište pronašao u Novome listu, gdje je do svibnja prošle godine predstavljao jedinstven i autonoman novinarsko-satirički glas.

Javno najpoznatiji kao novinar i satiričar, Lucić bio je izniman kabaretist, književni urednik i dramatičar. Iz jedne nepretenciozne zabave, na kojoj su 2007. zapjevali svoje pjesničke parodije, Lucić i Dežulović u posljednjih su deset godina razvili jedinstven scenski nastup, izvorno poznat kao „Melodije Bljeska i Oluje“. Publika diljem bivše Jugoslavije, ali i u mnogim gradovima Europe, uživala je u njihovome duhovitom, grubo-suptilnome, uvijek inteligentnom rugalačkom pjevanju, koje je zajednički opsežan  parodijski opus uvijek iznova protejski prilagođavalo aktualnoj političkoj situaciji, nemilice je izrugujući.

Biblioteku Feral Tribune pokrenuo je 1993, u nastojanju da koliko-toliko spasi tada nepovratno razlomljen književni i kulturni prostor ratom razorene države. Prvu knjigu biblioteke, „Lautu i ožiljke“ Danila Kiša, objavio u suradnji sa svojom bivšom profesoricom na fakultetu, Mirjanom Miočinović. Slijedilo je osamdesetak žanrovski raznorodnih naslova, od kojih su neki, poput prijevoda Raymonda Carvera, Lawrencea  Ferlinghettija, Leonarda Cohena ili Oedena vor Horvatha, zadobili kultni status. Feralova književna biblioteka odlikovala se jednostavnim ali dojmljivim grafičkim rješenjem, i bila je – kao i cijeli projekt Feral Tribunea – autonomni proizvod redakcije toga jedinstvenog splitskog kreativno pogona.

61
Kategorije: Društvo
Developed by LELOO. All rights reserved.